Mao Cedunga smatraju osnivačem i ocem Narodne Republike Kine. Iako je umro još davne 1976. godine, njegovo prisustvo i duh i dalje živi u malom selu Nanđiecun, gdje je opstala jedna od posljednjih maoističkih zajednica u Kini, čiji mještani ne žele da se odreknu prošlosti.
Ovim ljudima svaki dan počinje isto: tačno u 6.15 svakog jutra selom se prolome pjesme u slavu Mao Cedunga, koje se emituju sa zvučnika postavljenih na svakoj uličnoj svjetiljci.
Mjesto gdje je vrijeme stalo: Nanđiecun je mjesto gdje se čini da je vrijeme stalo, a neki tvrde da su se čak vratili u prošlost. Ovo je možda i jedino mjesto u Kini gdje komunizam istinski i dalje živi, pa nije ni čudo što ga zovu posljednjim utočištem komunizma.
Pjesme u slavu Mao Cedunga poput one "Istok se crveni, sunce se rađa, Kina ima Cedunga, koji je ljudima dao sreću i napredak...", samo su neke koje mještani Nanđiecuna znaju napamet, čak i da ih probudite usred noći.
Prije 60 godina, ove prizore biste vidjeli širom Kine, u svakom gradu i selu. Međutim, danas su se zadržali samo ovdje, a mještani su ponosni na to i s radošću vode turiste po svom selu.
Velika srećna zajednica: Selo ima i šefa propagande, baš kao i u davna vremena, koji je zadužen za promociju sela. Nakon što je nasljednik Mao Cedunga državnu zemlju vratio poljoprivrednicima, osamdesetih godina prošlog vijeka, mještani su nagovoreni da tu zemlju ponovo vrate selu i danas je to jedna velika zajednica, poljoprivredno dobro i svi zajedno djeluju kao jedno veliko preduzeće.
Nakon što se selo vratilo maoističkim principima osamdesetih godina, mještani tvrde da je naprosto procvjetalo, osjetili su napredak, zbog čega su odlučili da nastave s ovakvim načinom života.
Seoske ruralne kućice zamijenjene su novim zgradama, a na ulaz u selo su podigli tradicionalni kineski luk, kako bi svi putnici namjernici znali gdje dolaze.
Komunistički heroji na plakatima: U centru sela nalazi se ogroman trg s velikom statuom Mao Cedunga, ali i plakati s likovima svih komunističkih heroja - Karla Marksa, Lenjina, Staljina. Crvena boja dominira cijelim trgom.
Iako je riječ o zajedničkom poljoprivrednom dobru, u selu se otvaraju nove fabrike, koje seljanima donose dodatno blagostanje.
Selo ima i svoj dnevni list i radio-stanicu, istu onu koja preko razglasa svako jutro budi cijelo selo uz Maove pjesme. Iako mnogima zvuči nevjerovatno, selo ima i televizijsku stanicu, na kojoj se puštaju snimci nekadašnjih komunističkih proslava.
Jedna od investicija je i novootvorena fabrika tjestenine, koja predstavlja japansku investiciju.
Mladi dolaze u selo: Da selo nije nazadano svjedoči i to da mladi dolaze u njega, poput jedne mlade Kineskinje koja se udala u ovo selo i koja kaže da je presrećna zbog ovdašnjeg života.
Bez obzira na to što je sve do udaje živjela u gradu, potpuno joj odgovara miran život Nanđiecuna, iako se u blizini sela nalazi i urbano područje.
Ipak, u Nanđiecunu skoro da nema automobila, već svega nekoliko skutera na električni pogon, koji su zamjena za neizbježne bicikle, kojima Kinezi obavljaju sve i stižu svugdje.
Samo selo je izuzetno čisto, a narod više nego skroman. Ovdje je plakatiranje i bilo kakvo oglašavanje zabranjeno, a jedino što se može okačiti su slike Mao Cedunga, koje krase seoski trg.
Mještani ne plaćaju kiriju ni komunalije, a obrazovanje je besplatno
Sve im je obezbijeđeno: Osnovna plata mještana koji rade na poljoprivrednom dobru je relativno niska i kreće se oko 30 dolara. Međutim, mještani su oslobođeni svih ostalih troškova, pa tako ne plaćaju kiriju u stanovima u kojima žive, ne plaćaju komunalije, a obrazovanje je besplatno. Hrana im je obezbijeđena s poljoprivrednog dobra na kojem rade.
Iako se "moderna Kina" nalazi u neposrednoj blizini, mještani ne žele da se odreknu svog načina života.
U selu postoje samo tri prodavnice gdje prodavačice nose maslinaste uniforme, koje su nekada nosili svi u Kini. U ovim prodavnicama nećete naći luksuznu robu, već isključivo osnove životne namirnice.
Vang Hongbin oživio "retro viziju": Na čelu sela se nalazi Vang Hongbin, koji je nekada bio sekretar lokalnog ogranka Komunističke partije. Upravo pod njegovim vođstvom ovo selo je oživjelo "retro viziju". On je bio taj koji je predložio da se selo budi uz "Istok se crveni". Radni dan na poljima završava kada se na razglasu čuje "Socijalizam je dobar", kada odlaze svojim kućama.
Vang je oduševljen ovim što su postigli u selu.
"Kada smo ponovo uveli kolektivizaciju 1986. godine, zapitali smo na kakvim principima da zasnujemo našu ideologiju i svi smo bili saglasni da to budu Maovi principi. Jer, Maova ideologija je zapravo jedna vrsta naučne teorije, koja ima svrhu da služi narodu", kaže Vang.
Ipak, na pitanje šta misli o ozloglašenom Staljinu, čiji plakat takođe imaju na centralnom trgu, Vang kratko odgovara: "Šta ćete, niko nije savršen."
Svi u selu jednaki: Vang zahtijeva da mu se seljani ne obraćaju sa "partijski sekretar", već sebe vidi kao nadzornika sela. Vang priznaje da ne želi da ga oslovljavaju titulom, jer nastoji da u selu svi budu jednaki, što su i postigli posljednjih 30 godina.
Na pitanje zašto su se odlučili na ovaj model života, Vang odgovara: "Tih osamdesetih godina svi smo se borili s niskim platama. U tom sistemu nismo mogli preživjeti ili se, možda, nismo snašli, jer smo navikli da živimo u kolektivu. Na kraju smo shvatili da samo zajedno možemo da opstanemo i da se obogatimo."
Različiti svijetovi: Razlika između Nanđiecuna i susjednih mjesta je više nego očigledna, dovoljno je samo da pređete magistralni put koji ih razdvaja. U ovim susjednim mjestima nalaze se svi znakovi modernizacije: privatne prodavnice s luksuznom robom, bilbordi s reklamama, prodavnice s igračkama.
Ipak, postoje i oni koji dolaze u Nanđiecun na posao. Među njima je i jedan radnik koji živi u susjednom gradu, ali koji radi u seoskoj fabrici piva. On ima nešto veću platu, oko 150 dolara, ali zato ne koristi benefite zajednice, jer tu ne živi. Kaže da nema ništa protiv načina na koji žive mještani Nanđiecuna.
"Moram priznati da imaju prilično dobar, održiv sistem, ali ja jednostavno nisam dio toga", kaže ovaj radnik.
Za neke ovaj sistem neisplativ:Ne gledaju svi blagonaklono na vraćanje u prošlost, jer smatraju da to nije ni isplativo niti potrebno u današnja vremena. Nanđiecun se, s vremena na vrijeme, nađe na udaru kritike da njihov sistem nije održiv, te da su prezaduženi, s čim je upoznato samo rukovodstvo sela, ali ne i mještani.
Ugledne kineske novine "Southern Metropolis" tvrde da je ovaj sistem održiv samo uz bankovne pozajmice, što znači da uz konstantno zaduživanje ne mogu krenuti naprijed. Oni su čak naveli podatak da dug sela prema bankama iznosi čak 250 miliona dolara. Međutim, Vang to decidno odbija, jer su državne banke otpisale najveći dio seoskog duga i sada imaju negdje oko 15 miliona dolara zaduženja, što za njegov pojam i nije toliko puno.