SANSKI MOST - Đuro Radinović iz sela Jelašinovci, udaljenog petnaestak kilometara od Lušci Palanke, brine o jedinoj preostaloj vodenici na ovim prostorima koju su povratnici vlastitim sredstvima obnovili prije nekoliko godina.
Radinović kaže kako je u Jelašinovcima prije rata bilo nekoliko vodenica, ali da su sve porušene i zapaljene.
"Vodenica služi svojoj svrsi, u njoj meljemo žito koje se uzgaja na prostranom Palanačkom polju. Posla je sada malo jer je malo i povratnika, pa se ni žito ne proizvodi kao nekad", kaže on.
Prisjeća se kako je nekad bilo toliko posla da se pravio raspored u okolnim selima kada će ko mljeti svoje žito.
"Gdje su vodenice, tu je i život", filozofski zaključuje Radinović.
Priča kako se u rodno selo vratio prije desetak godina, gdje živi sa suprugom Milkom i sinom Milanom koji boluje od cerebralne paralize. Bavi se poljoprivrednom proizvodnjom, a na svom imanju uzgaja ovce i krave.
Kaže kako je prije više godina bio prisiljen rasprodati veći dio krava muzara zbog problema u otkupu mlijeka. Proizvođači iz Jelašinovaca su bili zaključili ugovor s mljekarom "Megle" iz Bihaća, ali je zbog lošeg i neodržavanog puta otkupljivač raskinuo ugovor.
"Sada se put malo bolje održava, ali ga je neophodno asfaltirati. Tada bi se stvorile mnogo bolje pretpostavke za razvoj poljoprivrede", kaže Radinović.
U okviru pomoći povratnicima u ovo selo prije nekoliko godina sredstvima jedne međunarodne organizacije nabavljen je traktor, koji je na usluzi mještanima.
"Briga o mašini je pala na mene, tako da ovih dana ima dosta posla. Njive treba uzorati i pobrnati, pa je traktor stalno u pogonu", dodaje Radinović, naglašavajući da se od poljoprivrede može živjeti, ali da je povratnicima potrebna pomoć vlasti.