Život

"Prezaposleni klinci": Obaveze potisnule igru i djetinjstvo

"Prezaposleni klinci": Obaveze potisnule igru i djetinjstvo
"Prezaposleni klinci": Obaveze potisnule igru i djetinjstvo
Ljiljana Radić

U savremenom i ubrzanom načinu života, kad su roditelji prezaposleni, slobodno vrijeme djece, pogotovo školaraca, potrebno je što bolje i efikasnije iskoristiti, zbog čega mnogi roditelji, ne pitajući koliko košta, mališane od malih nogu usmjeravaju na razne kurseve, sportske, umjetničke i druge aktivnosti.

U želji da učine najbolje za dijete, roditelji mališane upisuju na razne kurseve, izdvajajući za to pozamašne svote, a da nekad i pretjeruju, govori i činjenica da djecu već sa tri ili četiri godine upisuju na kurs jezika, u školu sporta ili muzike i slično.

Često se desi da dijete pohađa nekoliko vannastavnih aktivnosti zbog roditelja, koji od djece zahtijevaju previše ili samo žele biti ukorak sa svojim vršnjacima. Međutim, stručnjaci kažu da je dobit manja nego što većina roditelja misli jer rano guranje djece u obaveze može dovesti do gubljenja osnovnog dječjeg prava - djetinjstva.

"Upisala sam djevojčicu od četiri godine na ples, a ide i na kurs engleskog jezika. Takođe, planirala sam da ide na neku sportsku aktivnost, recimo tenis ili u muzičku školicu, da uči svirati neki instrument. Međutim, djevojčica se s plesa vraća uplakana, pa mi nije jasno da li sam je isforsirala time ili je samo u pitanju faza. Vidim da i drugi roditelji upisuju svoju djecu na razne aktivnosti, jer kažu da se od malena treba učiti vještinama", kazala je jedna zabrinuta majka.

GDJE JE VRIJEME ZA IGRU: Pedijatar Miroslav Gajić iz Banjaluke upozorava da gust i prenatrpan raspored aktivnosti može dovesti djecu do preopterećenosti i stresa, što opet može dovesti do nekih težih posljedica.

Kako ističe, roditelji ponekad direktno ili indirektno poručuju djeci da od njih očekuju uspjeh, ali da djeca te poruke znaju interpretirati na način da učestvuju u nekim aktivnostima samo zato što roditelji to od njih očekuju. "Često su roditeljska očekivanja neprimjerena i previsoka pa djetetu predstavljaju pritisak. Obaveze djeci skraćuju slobodno vrijeme i dovode do iscrpljenosti i rasijanosti, a do takvog stanja dolazi kada je sva dječja energija usmjerena na obavezu, isključujući vrijeme za igru, bez koje nema skladnog odrastanja", govori pedijatar Gajić.

Prema njegovim riječima, djevojčice u šestom i dječaci u osmom razredu su najranjiviji i najčešće su žrtve preopterećenosti.

"U našem svakodnevnom radu često roditelji postavljaju pitanja šta učiniti kada dijete ne želi pohađati neku aktivnost i kada je pravo vrijeme da prestanu. Tu treba pristupiti oprezno je može biti u pitanju loš dan, na koji djeca imaju pravo, stoga je potebno pratiti dijete", savjetuje Gajić.

Tvrdi da ukoliko dijete prigovara kada krene na aktivnost, a vrati se srećno, nema razloga za brigu, ali ukoliko se vraća nezadovoljno treba porazgovarati s njim o tome šta ga je navelo na to.

Stručnjaci upozoravaju da je veoma bitna dobra procjena kada je neophodno odustajanje, kako ne bi došlo do preopterećenosti, ali ovo može biti i zamka za roditelje kako ne bi poslali lošu poruku djetetu da odustaju čim postane teško, što se može odraziti na druge sfere života.

VAŽNOST BALANSIRANJA: Roditelji treba da pomognu djetetu pri odluci o tome da li je nešto samo trenutna slabost i prolazna faza i da ga podstiču na novu piliku. Zajedno treba da se dogovore o tome da se uloži malo truda, a nakon toga donese odluka.

Nikada nemojte nuditi nagradu, mito ili prijetiti kaznom kako bi dijete nastavilo aktivnosti, upozoravaju stručnjaci. Aktivnosti isključivo moraju biti zabavne, poučne i podsticajne.

Ako ste sve pokušali, a dijete ipak bojkotuje, vrijeme je da se aktivnost prekine. Sa druge strane, ako dijete voli neku aktivnost, ne smije se zaboraviti da mu je neophodno i vrijeme za opuštanje, odmor, igru i porodične aktivnosti.

"Važno je da i sami usporimo, jer su često djeca preopterećenih roditelja i sama oterećena. Dobrim balansiranjem između volje i mogućnosti djeteta te ambicije roditelja može se izbjeći preoperećenje mališana", poručio je doktor Miroslav Gajić.

TREND ILI POTREBA: Biljana Milošević, sociolog, kaže da je apsolutno pristalica da djeca imaju bilo kakav vid zanimacije ili aktivnosti, ali da danas postoji jedna krajnost koja se zove - trend.

"Tako je postao trend da djeca moraju pohađati popularne sportske ili neke druge aktivnosti samo zato što to pohađaju druga djeca. Imate zaista sjajne djece koja mogu biti talentovana za nekoliko stvari, a da oni to sami žele i da im to ne zadaje muke. Imamo i one roditelje koji žele da i njihovo dijete bude takvo pa ga iscrpljuju i opterećuju", kazala je ona.

Ističe da dijete treba usmjeravati na vannastavne aktivnosti, ali ga ne treba forsirati već pustiti da mu to bude neki vid rekreacije. Ukoliko mu se svidi, može se opredijeliti za to.

Vožnja bicikla, šetnja prirodom, igranje društvenih igara, slušanje muzike ili vrijeme kad se jednostavno ne radi ništa, omogućuje djetetu potreban odmor. "Ograničite sportske aktivnosti jer dijete ne može istovremeno biti talentovano za tenis, odbojku, plivanje, fudbal i košarku. Imajte na umu da djeci treba vrijeme kad mogu biti - djeca", poručuju stručnjaci.

Mališanima je sport oduvijek bio u vrhu interesovanja, a u današnje vrijeme nudi im se i mnogo mogućnosti, s obzirom na to da skoro svaka grana sporta ima i privatnu školu sporta. Popularna "nolemanija" dovela je posljednjih godina do porasta upisa u školu tenisa, koji je izuzetno zahtjevan i težak sport.

"Roditelji jesu preambiciozni i znaju imati prevelika očekivanja. U cilju što bolje edukacije šalju djecu na razne dodatne stvari pa nam se dešavalo da djeca na trening dođu preumorna od obaveza", kazala je Jelena Žugić iz Teniskog kluba Elite.

Ističe da se od djece očekuju uspjesi pa im je stoga teško i objasniti zašto im djeca ponekad nisu spremna za takmičenje.

"Kako bismo im približili koliko je to zapravo teško za njihovo dijete, znali smo za roditelje organizovati poneki čas", kazala je ona.

Kako prepoznati kad je djetetu previše?

Prije ili kasnije dijete sa previše obaveza pokazaće neke od znakova u ponašanju:

- stalni umor, napetost, depresija i nemotivacija,

- bol u stomaku ili glavobolja,

- manjak koncentracije,

- zaostajanje u izvršavanju školskih obaveza.

Kako pomoći:

1. Obratite pažnju na dijete i prepoznajte njegove emocije.

2. Razgovarajte i dajte mu do znanja da vam je stalo da ga saslušate.

3. Uskladite očekivanja i mogućnosti.

4. Vodite računa o ravnoteži između školskih i vannastavnih obaveza.

5. Provodite zajedno vrijeme što kvalitetnije, razgovarajte i zabavite se.

6. Pomozite mu u postavljanju realnih ciljeva i postepenom planiranju.

7. Pomozite djetetu da se rastereti od prezahtjevnog rasporeda.

8. Ako ste zabrinuti za njegovo stanje, potražite pomoć stručnjaka.

Faze preopterećenosti

1. faza: Zbog pritiska dijete doživi razočaranje. U toj fazi dijete želi razgovarati s nekim, ali ne zna način i to ga obeshrabruje. Tada postaje razdražljivo, javljaju se poteškoće u vaspitanju jer ima pojačane zahtjeve i takvo ponašanje zbunjuje roditelje.

2. faza: U drugoj, umjerenoj fazi dijete počinje otežano da funkcioniše, "bježi u san" kako bi zaobišlo probleme. Javljaju se problemi s izvršavanjem obaveza i apetitom. Dijete postaje ćutljivo uz epizode plača.

3. faza: Treća ili teška faza nastupa kada dijete prestaje funkcionisati. Ne samo da je lošeg raspoloženja, već postaje depresivno, povlači se, postaje buntovno i zapada u teškoće pri kontrolisanju emocija.

 

Najčitanije