Život

Preživjela sanjajući sunčeve zrake

Preživjela sanjajući sunčeve zrake
Preživjela sanjajući sunčeve zrake
N.N.

Mlada Palestinka, koju je otac punih deset godina držao zatočenu u kupatilu i čija je priča obišla cijeli svijet, odlučila je da prvi put progovori za medije i iznese svoju stranu priče.

Bara Melhem (20) priznaje da joj sloboda izuzetno prija, a da je svoje teško životno "iskušenje" preživjela slušajući radio i sanjajući sunčeve zrake. Jedno od rijetkih zadovoljstava predstavljala joj je i jedna jabuka dnevno, koju je dobijala uz komad hljeba. Danas, Bara se nada da će svojim iskustvom pomoći i drugim djevojkama koje se nalaze u sličnim situacijama.

"Mislim da moj život tek sada počinje i presrećna sam zbog toga", počinje svoju priču mlada Bara.

Nju su prije nekoliko dana spasile palestinske bezbjednosne snage u gradu Kalkilija i to nakon što je njena tetka cijeli slučaj prijavila policiji.

Govoreći tiho, ali opet samouvjereno, Bara kaže da su je otac i maćeha, oboje državljani Izraela, redovno tukli, prijetili silovanjem, a iz kupatila su je puštali samo noću kada im je spremala i čistila kuću. Sve što je u kupatilu imala bilo je jedno ćebe, radio i žilet, jer su je tako ohrabrivali da se ubije, što su zapravo potajno i željeli.

"Ne mogu reći da mrzim svog oca, ali mrzim ono što mi je učinio. Zašto mi je to uradio? Mislim da ni sama nikada neću shvatiti", priča Bara.

Bara se prisjeća da su je prvi put zaključali u kupatilo nakon što je pobjegla iz škole kada joj je bilo deset godina. Policija ju je dovela kući i prisilila njenog oca da potpiše izjavu da Bara ne želi da se vrati u školu. Njeni roditelji su se razveli kada je Bara imala svega četiri godine, a otac je dobio starateljstvo nad njom.

Danas Bara živi sa svojom majkom Majsun u arapskom predgrađu Jerusalima.

Kaže da je konačno srećna u majčinom domu, iako je riječ o skromnoj brvnari s madracima na podu. Ipak, najljepši dar je lutka koju je dobila od majke, njena prva lutka u životu.

"Ma, ovo je raj. Ljudi koji su čitav život slobodni ne znaju da cijene svoju slobodu. Cijene je ljudi poput mene, koji su je bili izgubili. Za mene, koja sam deset godina živjela u zatočeništvu, ovo je poput pravog raja", kaže ona.

Njena majka, koja nije željela da otkrije svoje sadašnje prezime, kaže da nije mogla izdržati u braku sa Barinim ocem. Kada je insistirao da on zadrži Baru ona nije imala izbora nego da pristane na to. Sa sobom je povela sina kojeg je Barin otac često maltretirao. S druge strane, Baru nikada nije maltretirao i nikada nije ni pomislila da bi je mogao zatvoriti.

"Ja sam tada bila vrlo mlada, ništa nisam razumjela. Jedino što znam jeste da sam željela da se otarasim tog čovjeka", prisjeća se Barina majka.

Bara kaže da je tek kasnije shvatila da je njen otac nasilan čovjek. Kada je sa drugom ženom dobio sina i kćerku i njima je zabranjivao da izlaze kad on nije kod kuće.

"Strah, strah i samo strah je obilježio cijeli moj život. Svi smo ga se bojali", kaže Bara.

Jedinu radost joj je donosio mali tranzistor koji joj je otac poklonio prije pet godina. Taj radio je bio njen jedini prozor u svijet.

Tokom godina, Barina porodica se čak dva puta selila, ali su Baru svaki put zaključavali. U kući u Kalkiliji živjela je u kupatilu koje je bukvalno imalo jedan metar kvadratni.

Iako je oduvijek sanjala o bijegu, otac bi joj uvijek priprijetio da će je silovati ako to učiniti, te da će je silovati sve dok ne ostane u drugom stanju. Nekada joj je prijetio i smrću, a to je pravdao činjenicom da je osramotila porodicu.

Kada bi bio ljut redovno bi ju tukao električnim kablovima i štapovima. Kada bi se usudila da pita za majku polio bi je hladnom vodom, a u više navrata joj je brijao glavu i obrve. Vani ju je puštao samo noću da im očisti kuću, a pred zoru bi je opet zaključavao. Preživljavala je na komadu hljeba i jednoj jabuci dnevno. Nekada bi joj dao i malo ulja.

Govoreći o nemilosrdnosti svog oca, Bara kaže da joj je u jednom momentu čak dao i žilet i rekao joj da je bolje da se ubije. I njena maćeha je govorila da bi bilo bolje da se ubije, jer je ona "niko i ništa".

Kako bi se izborila sa svim nedaćama koje joj je život priredio, Bara je vrijeme prekraćivala vježbajući, čisteći kupatilo, perući svoju garderobu, a uveče bi slušala radio, što joj je pričinjavalo posebno zadovoljstvo.

Najčitanije