Sve do kraja života Adolf Hitler je održavao vrlo živima uspomene na svoje učestvovanje u Prvom svjetskom ratu.
A jedna od njih je bila i ta da je, pri samom kraju rata, bio ranjen na frontu.
Tumarao je pokušavajući doći do rovova u kojima su bili njegovi saborci, kad je naletio ravno na britanskog vojnika koji ga je držao na nišanu.
Hitler je poslije pričao da je britanski vojnik nakratko oklijevao, a kad je shvatio da tada 29-godišnji brkati njemački vojnik nema nikakvu namjeru podići svoje oružje i da je ranjen, pokazao mu je da prođe.
Hitler mu je odmahnuo u znak zahvalnosti i oteturao dalje.
Događaj je istorijska činjenica, kao što je činjenica i to da je Hitler u ratu nekoliko puta ranjen, odnosno da je samo nekoliko centimetara kakvog metka ili gelera u ovom ili onom smjeru istorija moglo promijeniti tako dramatično da danas nemamo jezivu uspomenu na Drugi svjetski rat, holokaust i užase s tolikim milionima mrtvih.
Činjenica je takođe i to da je Hitler 1937., vidjevši izvjesne fotografije najodlikovanijeg britanskog vojnika iz Prvog svjetskog rata Henrija Tandeja, zaključio da je vojnik koji mu je poštedio život bio upravo Tandej.
Tandej u trenutku Hitlerovog ranjavanja zaista jest bio na položajima oko mjesta kod kojega je ranjen Hitler.
1937. kada je britanski premijer Nevil Kamberlein bio u posjeti nacističkom kancelaru kako bi dogovorili Minhenski sporazum, nakon koga je Chamberlaine naivno povjerovao da su time apetititi nacista i fašista zauvijek obuzdani, Hitler mu je ispričao taj događaj i navodno zamolio Kamberleina da prenese pozdrave i izraze zahvalnosti Tandeju.
A Tandej je bio zaista posebna njuška. Rođen 1891. kao sin takođe britanskog vojnika, dio djetinjstva proveo je u sirotištu, da bi, čim je postao punoljetan, i sam otišao u vojsku. U ratu je prvo ranjen u Bici kod Jpresa, zloglasnoj po upotrebi bojnih otrova, već 1914. Potom je ranjen i 1916. u Bici na Sommi, da bi u decembru 1917. opet bio ranjen, sad u Bici kod Paščelendalea, ali na vrijeme da se oporavi i opet ode na front.
Što se tiče njegovih izuzetnih podviga, u avgustu 1918. poveo je još dvojicu saboraca preko ničije zemlje kako bi u Bici kod Kambraija digli u zrak njemački rov. Iz te akcije vratili su se sa 20 zarobljenika.
Slično je ponovio i mjesec poslije kod Havinkourta. Krajem septembra, dakle samo nekoliko dana poslije, poveo je nekoliko saboraca u puzanje preko ničije zemlje, i to još pod topničkom paljbom, kako bi zauzeo njemački rov. Bilo je to kod francuskog mjesta MarKoinga, tačno tamo odakle ga se sjećao mladić koji će poslije postati Fuhrer.
Tandeju ni to nije bilo dovoljno nego je sa svojim ljudima uspio popraviti improvizovani most, a potom i probiti obruč u koma se našao dio šačice njegovih ljudi s kojima je krenuo duboko u neprijateljsku terotoriju.
U to vrijeme nije bilo vojnog odlikovanja za hrabrost u ratu koje Tandej nije dobio. Za posljednji proboj dobio je Viktorijin križ, a, kako je tvrdio Hitler, u toj je akciji naletio i na samog budućeg nacističkog ideologa koji će svijet odvesti u novi globalni rat.