Život

Prijateljstvo vrijedno 5,5 milijardi dolara

Prijateljstvo vrijedno 5,5 milijardi dolara
Prijateljstvo vrijedno 5,5 milijardi dolara
Dragana Raduški

Ovo je priča o basnoslovnom bogatstvu i navodnoj izdaji, o novcu i političkim intrigama, o atentatima i saradnji sa čečenskim pobunjenicima. Glavni likovi ove priče su dva prebogata ruska oligarha, jedan zaštitnik Vladimira Putina, drugi Borisa Jeljcina.

I konačno, ovo je priča o "prijateljstvu" vrijednom 5,5 milijardi dolara.

Boris Berezovski, jedan od najuticajnijih ruskih oligarha, tužio je na svog nekadašnjeg štićenika Romana Abramoviča, tvrdeći da ga je Abramovič prisilio da mu proda svoj udio u zajedničkoj naftnoj kompaniji "Sibneft", nakon što je Berezovski, po političkoj osnovi, prognan iz Rusije.

Postupak je pokrenut na Visokom sudu u Londonu, gdje Berezovski tvrdi da ga je Abramovič izdao i iskoristio političku situaciju kako bi prisvojio vlasništvo nad kompanijom i to po minornoj cijeni. Na osnovu kršenja ugovora i povjerenja, od Abramoviča traži 5,5 milijardi dolara odštete.

Moć i bogatstvo Borisa Berezovskog rapidno su narasli u vrijeme kad je Rusijom vladao Boris Jeljcin.

Tokom privatizacije ruskog energetskog sektora, Berezovski i njegov tadašnji štićenik Abramovič 1995. godine dobili su vlasništvo nad "Sibneftom". Međutim, uspon Putina bio je koban za Berezovskog.

"U tom procesu Abramovič i ja smo postali vrlo dobri prijatelji. Bio je moj štićenik. Obećao sam mu da će postati bogatiji nego što je ikad mogao zamisliti i to se i dogodilo", rekao je na sudu Berezovski.

Međutim, prijateljstvo je puklo kada je Berezovski pao u nemilost Kremlja, to jest novog ruskog vladara Vladimira Putina.

Povod je bila vrlo kritična reportaža o ruskom državnom vrhu u vezi s eksplozijom koja je potopila rusku podmornicu 2000. godine. Nju je objavila televizija koju je posjedovao Berezovski. To ga je na kraju koštalo i "progona" iz zemlje.

U tom trenutku, pred Abramovičem je stajao izbor: ostati lojalan svom prijatelju, mentoru i čovjeku koji mu je omogućio da se obogati ili iskoristiti situaciju i dodatno povećati saldo na svom računu.

Samo suđenje počelo je uz velike mjere obezbjeđenja, jer je svaki od oligarha sa sobom doveo lično obezbjeđenje, a o veličini advokatskih timova govori i podatak da su neki od advokatskih pomoćnika morali biti smješteni na galeriji sudnice, jer za njih, jednostavno, nije bilo mjesta.

O tome govori i izjava sudije Elizabet Gloster, koja je, ušavši u sudnicu prvi dan, ironično rekla: "Nema te sudnice u Engleskoj koja bi mogla da primi sve vas."

Berezovski, jedan od prvih ruskih oligarha, svoje bogatstvo stekao je devedesetih godina prošlog vijeka.

O njegovom bogatstvu svjedoči i izjava za "Financial Times" iz 1996. godine, kada je ponosno rekao da on, zajedno sa još šest preduzetnika, kontroliše više od polovine energetskog sektora u prebogatoj Rusiji.

Danas on živi u egzilu i "osvjedočeni" je neprijetelj Kremlja.

Sa druge strane Abramovič, koji, takođe, živi u Londonu, još je blisko povezan s Rusijom i jedan je od najbogatijih Rusa.

Prema "Forbsovoj" listi od prošle godine, njegovo bogatstvo procjenjuje se na 13,4 milijarde funti.

Suđenje je pokazalo na koji se način trgovalo i poslovalo u Rusiji tokom devedesetih godina prošlog vijeka, zbog čega su je britanski mediji nazvali "Divlji istok". Međutim, samo suđenje nije puki sukob dva tajkuna, već je prikaz ruskog postkomunističkog sistema, gdje su se, u odsustvu vladavine zakona, politika i biznis ispreplitali na jedan mračan način.

Iako rade za ruske klijente, britanski advokati i sami priznaju da im je bilo teško razumjeti način života u Rusiji sevedesetih godina.

"Zaista, meni kao britanskom advokatu, nije bilo lako shvatiti način na koji su ovi ljudi živjeli", kaže Džonatan Sampton, Abramovičev advokat, i dodaje: "Taj način života i ti odnosi u Britaniji bili su u 15. vijeku i moj kolega mi je rekao da je najbolje da počnem čitati Šekspira, kako bi se uputio u sve to i stekao predstavu?"

Ovo suđenje pokriva možda i najosjetljivi period ruske istorije, kada je korupcija bila na svakom koraku.

Međutim, kako bi dodatno diskreditovao režim u Rusiji, Berezovski je tokom suđenja rekao kako je danas Rusija korumpiranija nego prije 15 godina.

U postkomunističkoj Rusiji Berezovski je bio jedan od prvih biznismena, iako je nekada radio kao profesor matematike.

Biznis je započeo otvarajući jednu od najvećih auto-kuća u Rusiji. Nakon što je 1994. godine preživio atentat, u kojem je poginuo njegov vozač, priznaje da je počeo da shvata neke stvari.

"Naime, tada sam shvatio da, ako ne budem aktivno učestvovao u politici, moje dalje poslovanje u Rusiji biće osuđeno na propast", rekao je Berezovski.

On je već tada bio dobro povezan s ruskom elitom, ali ključno za njegov napredak bilo je zbližavanje sa Jeljcinovom kćerkom Tatjanom i njenim suprugom.

Tada je Berezovski ubijedio predsjednika da njegovim partnerima i njemu dopusti da otkupe 49 odsto javnog emitera ORT, a sve kako bi ga iskoristili za političku promociju.

Međutim, ORT je poslovao sa gubicima i bila je potrebna nova finansijska injekcija.

Baš negdje u to vrijeme, tokom krstarenja Karibima, Berezovski upoznaje mladog biznismena, 21 godinu mlađeg Abramoviča.

Abramovič je bio siroče. Odrastao je u jednom ruskom gradiću na krajnjem sjeveru države. Godine 1988. pokreće posao prodajući plastične patkice iz svog stana, da bi se kasnije okrenuo nafti i trgovanju naftnim derivatima.

Tada započinje njihova operacija "Sibneft", a Berezovski je pristao na to jer mu je bio potreban novac za ORT.

Berezovski je iskoristio svoje kontakte za "Sibneft" i zajedno sa Abramovičem preuzima kontrolu.

Do tog momenta, njihove priče se podudaraju. Međutim, Berezovski tvrdi da je nakon toga on, zajedno sa svojim partnerom Badrijem Pa Patarkatšvilijem, gruzijskim biznismenim, kupio 50 odsto akcija "Sibnefta", dok je drugih 50 odsto kupio Abramovič.

Kada se Berezovski sukobio sa Kremljem i napustio zemlju, Abramovič ga je "prislio" da proda svoj udio za 1,3 milijarde dolara, što je bilo daleko ispod tržišne cijene, a sve jer je Abramovič tvrdio da će mu Kremlj svakako to uzeti.

Četiri godine kasnije, Abramovič je prodao svojih 73 odsto akcija "Sibnefta" "Gazpromu" za basnoslovnih 13 milijardi dolara.

Međutim, Abramovič tvrdi da Berezovski nikada nije ni imao udio u "Sibneftu". On je, navodno, u periodu od 1995. do 2002. godine isplatio Berezovskom dvije milijarde dolara, ali ne za udio u "Sibneftu", nego za njegove usluge, jer mu je Berezovski svojim vezama dosta pomogao te ga povezao sa bitnim ljudima u Rusiji.

I sam Berezovski priznaje da su on i Patarkatšvili imali usmeni dogovor s Abramovičem o njihovom udjelu u "Sibneftu". On to objašnjava praksom u tadašnjoj Rusiji, gdje su se rijetko otkrivala imena pravih vlasnika kompanija, a sve zbog bojazni da im imovina ne bi bila oduzeta, što se desilo sa Mihailom Hodorkovskim i njegovim "Jukosom".

Upravo to odsustvo ugovora i bilo kakvog pisanog dokaza dodatno komplikuje čitav slučaj.

U međuvremenu, neki od ključnih svjedoka, kao što je Patarkatšvili, su umrli. I Stiven Kurtis, britanski advokat, poznat po svojoj saradnji sa ruskim tajkunima, uključujući i Berezovskog i Mihaila Hodorkovskog, izgubio je život u avionskoj nesreći.

Berezovski je uvjeren u svoju pobjedu na sudu, dok bi, sa druge strane, Abramovič mogao da ostane bez skoro polovine svog bogatstva.

Abramovič: Berezovski je megaloman

Tokom saslušanja u Visokom sudu, Roman Abramovič rekao je da su on i Boris Berezovski nekada bili prijatelji.

"Istina, bili smo veoma bliski. Međutim, ja nisam bio njegov štićenik, niti je on bio moj mentor, kako je on to želio da prikaže. On je bio neko ko me povezao sa bitnim ljudima u Rusiji i ja sam mu dobro platio za to. Ja nisam osoba koju interesuje eksponiranost u medijima, niti sam ikada želio biti javna ličnost. Ja sam čovjek koji je zainteresovan samo za poslovanje i razvoj poslovne strategije", rekao je Abramovič i dodao: "A, kada je riječ o Berezovskom, onda je kod njega uvijek postojalo nešto megalomansko. Da, bio je megaloman".

Berezovski: Abramovič je gangster

"U početku sam ga smatrao Putinovim glasnikom, jer je uvijek Putinovo ime stavljao ispred svog", rekao je Boris Berezovski o Romanu Abramoviču i dodao: "Kasnije, nije više toliko koristio Putinovo ime, jer se već tada isprofilisao kao gangster".

Rusija u tišini

I dok suđenje prati veliki broj, kako britanskih tako i svjetskih medija, jedino mjesto gdje nema nikakvog izvještavanja o tom suđenju je Rusija.

Naime, niti jedan od četiri ruska najgledanija kanala nije prenio nijednu riječ o suđenju: "Nije nam dozvoljeno da pratimo suđenje", rekao je jedan ruski novinar koji se našao u londonskoj sudnici, ali u svojstvu običnog posmatrača i dodao: "Znate, Berezovski je posljednja osoba koja bi se mogla naći na nekoj ruskoj televiziji".

Najčitanije