VAŠINGTON - Sposobnost da razumijemo signale koje nam šalju psi dostiže vrhunac otprilike kada imamo deset godina, a predadolescenti imaju prirodan talenat za dešifrovanje laveža pasa, sugerišu rezultati novog istraživanja.
Studija, objavljena u časopisu "Primijenjena nauka životinjskog ponašanja", mogla bi da ojača teoriju o postojanju univerzalnog životinjskog jezika i o tome da ljudi i psi već hiljadama godina dijele posebnu vezu.
"Naše istraživanje dokazuje da je razumijevanje različitih tipova laveža nasljedna crta kod ljudi, te da učenje i iskustvo samo neznatno mogu da poboljšaju ovu sposobnost", izjavio je koautor studije Čaba Molnar za "Diskaveri njuz".
Studiju su organizovali naučnici sa univerziteta u Budimpešti, a u njoj su djeca od šest, osam i deset godina i odrasle osobe bili izloženi različitim tipovima laveža pasa.
Neki su laveži zabilježeni u uslovima kad su psi bili sami, a drugi kada su se psi igrali ili susretali s neznancima. Ispitanici su potom morali da kategorizuju laveže i tačno ih upare sa ljudskim facijalnim ekspresijama i osjećajima, kao što su samoća, strah, bijes i zaigranost.
Svi slušaoci su sa lakoćom mogli da prepoznaju kada je pas ljut. Međutim, samo su djeca od deset godina mogla da tačno prepoznaju i shvate ostale tipove psećeg oglašavanja, pa su postigli iste ili bolje rezultate nego odrasli.
Tezu o urođenosti ove sposobnosti kod ljudi dokazuje i nedavno istraživanje koje je pokazalo da osobe koje su slijepe od rođenja takođe veoma dobro prepoznaju emocije pasa na osnovu njihovog oglašavanja, iako na njihovo razumijevanje laveža nije uticala vizuelna memorija facijalnih ekspresija pasa.