TOPOLA - Kuća kralja Petra I Karađorđevića u Topoli danas je svojevrsan muzej sa nizom vrijednih i unikatnih predmeta, slika i fotografija članova dinastije Karađorđević, ali posebno mjesto zauzima ikona Tajne večere, urađena od čistog sedefa.
Ova kuća se nalazi pored crkve Svetog Đorđa, na Oplencu, koja je i zadužbina kralja Petra I Karađorđevića. Kuća je sagrađena 1912. godine po zamisli arhitekte Koste Jovanovića iz Beograda koji je projektovao i sam hram.
Već ostarjeli kralj je u toj kući, na vrhu Oplenca, odakle se pruža veličanstven pogled na gradić Topolu i veći dio "talasaste" Šumadije, stanovao tri godine.
Odatle je kralj poslije sloma srpske vojske u borbama sa austrougarskom armadom 1915. godine sa vojnicima krenuo na neizvjesan i težak put preko bespuća Albanije.
Među izloženim eksponatima dominira ikona Tajne večere urađene od čistog sedefa.
Ova neprocjenjiva ikona je ručni rad majstora čuvene radionice Salsa u Istočnom Vitlejemu, a urađena je po ugledu na sliku Leonarda de Vinčija koja se nalazi na zidu trpezarije crkve Sveta Marija dela Gracija u Milanu.
Ikona je svadbeni poklon jerusalimskog patrijarha Damjana, a uručena je kralju Aleksandru i kraljici Mariji. Kralju Aleksandru ikona je predata u Belom dvoru 16. oktobra 1924. godine.
Muzejski vodič kroz Petrovu kuću Ivan Petrović priča da je Aleksandar neredio da se ikona, čim ju je primio, izloži ispred oltara hrama Karađorđevićevih na Oplencu.
"To je za ikonu zamalo bilo kobno. Naime, prilikom sahrane kralja Aleksandra, koji je 1934. godine ubijen u Marselju, vrijednu ikonu je zapazio njemački izaslanik Herman Gering", kaže Petrović.
Nakon što je položio vijenac na grob kralja Aleksandra I Karađorđevića na kome jej pisalo "Našem velikom neprijatelju - Njemački Rajh" Gering je dugo stajao pred ikonom "Tajna večera od sedefa" i stalno ponavljao riječ "Fascinantno"!
Istorija je zabilježila da je Gering odmah nakon okupacije Beograda 3. maja 1941. godine poslao elitnu njemačku jedinicu da uzme ikonu od sedefa i otpremi je u Njemačku.
Prvi zadatak Geringovog čovjeka Franca Nojhauzena bio je da svog gazdu u Njemačkoj obraduje ikonom sa Oplenca. Ona je iz hrama u specijalnom sanduku transportovana u Geringov zamak u Njemačkoj. Tako je ova ikona bila izložena u Geringovom dvorcu u Berlinu sve do 1947. godine.
Prema bilješkama majora OZNE Radojice Ivanovića, on je u kabinetu Slobodana Penezića Krcuna dobio obavještenje da je ikonu, na ko zna koji način, donio Slobodan Krstić Uča.
"U jednom sanduku je bila ikona od sedefa ili bisera koja je bleštala kao da je sva svetla ovog sveta primila u sebe", zabilježio je Ivanović.
Tu se našao i Aleksandar Ranković, koji je rekao Uči da je odlično obavio posao.
Hroničari su zabilježili da je Tito prilikom jednog boravka na Oplencu naredio da se ikona odnese u njegovu rezidenciju, ali ga je u tome spriječio Aleksandar Ranković rekavši da je ona "dio istorije srpskog naroda".
Broz se tada žestoko naljutio ali je ikona ostala u zadužbini Karađorđevića. Neki smatraju da je to bio prvi ozbiljniji sukob Rankovića i Broza.
Pred ikonom danas sa divljenjem zastaju mnogi koji dođu na Oplenac i u kuću Kralja Petra.
U ovoj muzejskoj zbirci izloženi su i portreti članova porodice Karađorđević, kruna kralja Petra, njegova sablja, ratni dnevnik iz prvog svjetskog rata, pokloni ruskih vladara i niz drugih crkvenih i ličnih relikvija ove slavne kraljevske porodice.
Među njima se nalaze i srebrni escajg i tanjiri iz Petrovog dvorca, ljetnikovca koji se nalazio kod Han Pijeska. Ostaci dvorca su preživjeli otadžbinski rat, ali su prije nekoliko godina stradali u požaru.
Dvorac Karađorđevića na Han Pijesku još nije obnovljen.