BIHAĆ - Punih šest decenija u skladnom braku žive Remzija i Ćatiba Dizdarević iz Bihaća dijeleći dobro i zlo, a ovih dana su i obilježili ovaj značajan jubilej.
Slavljenici kažu kako ih pamćenje i danas dobro služi, te se prisjećaju prvog susreta i poznanstva koje je započelo na jednoj seoskoj svadbi.
"Tada su svadbe znale trajati i po nekoliko dana, svatovi se napiju i izigraju, pa se otrijezne i opet ispočetka. Na jednoj takvoj svadbi u Vikićima, Ćatibinom rodnom selu, smo se i upoznali", prisjeća se Dizdarević.
Kaže kako je ašikovanje dvoje mladih trajalo punih godinu dana, te da su se sastajali u blizini jedne vodenice na mjesnom potoku.
"Ćatiba je, ko fol, išla po vodu da napoji blago, a ja bih čekao na ugovorenom mjestu. Trebalo je puno vremena da ubijedim njenog oca da se uzmemo jer je ona već bila obećana drugom proscu", priča Dizdarević.
Kaže kako se i danas sjeća dana kada je, jašući na konju, išao u Vikiće po mladu, a potom i svadbenog veselja koje je, po običaju, trajalo danima.
Dizdarevići su u braku izrodili 11 djece, ali ih je četvoro umrlo odmah po rođenju.
Kasnije su troje umrli kao odrasle osobe, a Katka (58), Zehida (46), Remzija (43) i Hruste (37) živi su i zdravi i roditelje redovno obilaze i brinu o njima.
Životna neimaština nije dopustila Dizdarevićima da cijeli bračni vijek provedu skupa jer je Remzija morao u svijet "trbuhom za kruhom" kako bi prehranio porodicu.
U Austriji je duže od tri decenije radio na bauštelu, a kući je dolazio čim bi našao malo slobodnog vremena. Za to vrijeme Ćatiba je brinula i podizala djecu, boreći se da ih izvede na pravi put.
Dizdarevićima najviše radosti danas donose posjete unuka i praunuka, kojima često pripovijedaju o prošlosti i nekadašnjim vremenima.