Život

Ruža pustinje gubi sjaj

Ruža pustinje gubi sjaj
Ruža pustinje gubi sjaj
Dragana Raduški

U američkom magazinu "Vogue" poznata je kao "ruža pustinje", a u francuskom "Paris Match" predstavljena je kao "tračak svjetlosti u zemlji prepunoj sjenki".

Međutim, prva dama Sirije Asma al Asad polako gubi svoj prepoznatljivi sjaj.

Posljednjih dana kritikovali su je brojni zapadni mediji jer se mnogima čini nemogućim da žena, koja je rođena i odrasla u Velikoj Britaniji, završila najprestižnije škole i započela uspješnu bankarsku karijeru, može stati uz čovjeka kojeg je polovina svijeta deklarisala kao tiranina i koji je krenuo protiv sopstvenog naroda.

Ko je zapravo prva dama Sirije? Asma al Asad je rođena 11. avgusta 1975. godine u Londonu.

Odrasla je u Britaniji, a porodica joj je porijeklom iz sirijskog grada Homsa, koji se zadnjih mjeseci nalazi na udaru sirijskog režima.

Diplomirala je na King's koledžu u Londonu, ima diplomu iz računarskih nauka i francuske literature.

Nakon fakulteta neko vrijeme je radila kao analitičar u Deutsche Bank Groupu i JP Morganu.

Asma i Bašar upoznali su se u ljeto 2000. godine, kada je Asma bila u Siriji na godišnjem odmoru.

U decembru iste godine preselila se u Siriju i udala za Bašara. Iimaju troje dece: Hafeza, Zeina i Karima.

Zanimljivo je da je i predsjednik Sirije Bašar al Asad takođe radio i živio u Londonu ranih devedesetih godina prošlog vijeka.

Tamo je diplomirao i počeo raditi kao oftalmolog. Kako i sam priznaje, nije imao nikakvih političkih ambicija.

Možda bi Bašar i dan-danas živio mirnim londonskim životom da se u porodici nije dogodila tragedija. Naime, njegov otac, dugogodišnji vođa Sirije Hafez al Asad, bio je spreman da prepusti kontrolu nad zemljom Bašarovom bratu Basilu, ali Basil je 1994. godine tragično preminuo u automobilskoj nesreći.

Poslije Basilove smrti, Hafez je pozvao Bašara da se vrati u Siriju. Bašar je postao predsjednik te zemlje 2000. godine, poslije očeve smrti.

Asma al Asad (djevojačko Favaz al Akhras), kao i njena porodica, pripada grupi muslimana sunita, dok je Bašar iz grupe Alavi, koja pripada šiitima. Ali, predsjednik i prva dama su sekularnog opredjeljenja.

Poslije izbijanja nemira u Siriji, pojedini mediji objavili su informacije da je Asma, zajedno sa djecom, pobjegla u London. Uskoro su ti navodi demantovani jer se Asma u više navrata pojavila na velikim Asadovim skupovima u glavnom gradu Damasku.

Priča o Asmi al Asad aktuelizovana je ponovo ovih dana, kada je poslala je mejl novinskoj redakciji britanskog lista "The Times".

Prvo što se iz tog mejla može primijetiti jeste njena potpuna i berezervna podrška suprugu.

U poruci, između ostalog, se navodi: "Predsjednik Bašar je predsjednik svih Sirijaca, a ne samo jednog dijela. A ja, kao prva dama, podržavam tu njegovu ulogu u potpunosti."

Ona je dodala da je i sama uključena u prevazilaženje jazova u sirijskom društvu i podsticanje na dijaloga sa svim sukobljenim stranama.

Prema riječima ljudi iz njene blizine, ona redovno obilazi porodice žrtava nastradalih u nasilju.

Nije tajna da je Asma bila aktivna još od početka sukoba u Siriji i da je više puta nastupila u javnosti.

Čak i prije sirijske krize, Asma al Asad je bila aktivna na polju sirijske unutrašnje i spoljne politike. Održala je niz predavanja u inostranstvu, a u zemlji se uglavnom zalagala za ruralni razvoj.

Brojni poznavaoci prilika u Siriji ističu da se predsjednik Sirije često konsultuje sa suprugom o važnim pitanjima, što je i sam potvrdio u više navrata.

Asadova, koja je bila poznata kao Ema u Velikoj Britaniji, je kćerka kardiologa Favaza Akhrasa i Sahar Otri, koja je nekada bila aktivna u diplomatiji.

Porodica se preselila iz Sirije u London pedesetih godina prošlog vijeka, kako bi njen otac, koji je dugo radio u bolnici "Kromvel", mogao specijalizovati kardiologiju na najprestižnijim univerzitetima.

Asma ima dvojno državljanstvo - britansko i sirijsko. Posebno zanimljiv segment njenog života predstavlja njena karijera u bankarskom sektoru, gdje je radila za Deutsche Banku, ali i za JP Morgan u Parizu i Njujorku.

S obzirom na to da se s Bašarom viđala u tajnosti, nije smjela da kaže razlog svog iznenadnog otkaza u JP Morganu.

"Sjećam se da je sljedećeg mjeseca trebalo da dobijem veliki bonus za dobro sklopljen posao, ali ja sam zarad ljubavi napustila to sve. Moji šefovi nisu vjerovali šta se sa mnom događa i mislili su da imam nervni slom. A ja im nikako nisam mogla reći da se zabavljam s budućim predsjednikom Sirije", prisjeća se Asma tog perioda svog života.

Inače, dok je živjela u Londonu zajedno s ocem je učestvovala u osnivanju nekoliko humanitarnih organizacija, među kojima je najpoznatija "Syria Heritage".

Iako poznata kao humanitarka, za razliku od medija, analitičari je ne osuđuju, jer joj ništa drugo nije preostalo nego da stane uz svog supruga.

Za razliku od Asme, u svijetu postoje i primjeri žena koje su se usportivile svojim muževima diktatorima.

Tako je početkom devedesetih godina Suzana Higuči, supruga peruanskog predsjednika Alberta Fudžimorija, javno optužila svog supruga, nazvavši ga tiraninom, a on joj je odgovorio podnošenjem zahtjeva za razvod.

Nakon što su se razveli, Fudžimori je titulu prve dame Perua dodijelio svojoj kćerki.

Higučijeva je nastojala da se aktivno uključi u politički život Perua, ali bezuspješno.

Da je Higučijeva bila u pravu svjedoči i to da je njen bivši suprug osuđen na 25 godina zatvora zbog kršenja ljudskih prava.

"Moram priznati da je Higučijeva bila inspiracija za mnoge žene", rekla je Jelke Boesten, s Instituta za mir u Vašingtonu, koja aktivno prati dešavanja u peruanskoj politici, i dodala: "Bio je to veoma važan i hrabar potez, samo što je njen suprug iza sebe imao cijelu armiju pristalica i daleko veću podršku. Na njenoj strani je bio samo feministički pokret, koji u to vrijeme nije bio uticajan u Peruu."

Naravno, postoje i sasvim drugačiji primjeri, gdje žene imaju veliki uticaj na svoje muževe.

"Najbolji primjer toga je Sali Mugabe, koja je imala veliki uticaj na svog supruga Roberta Mugabea, predsjednika Zimbabvea. Ona je znala kako da ga zauzda. Međutim, nakon što je umrla, on je prevršio svaku mjeru i izgubio kontrolu. Opšti utisak je da je ona znala kako da 'smekša' Mugabea", kaže Ričard Dauden, britanski istraživač.

Kada se Mugabe oženio drugu put, njegova nova supruga Grejs ni izbliza nije imala takav uticaj. Naime, ona je žena koja voli ekstravagantni stil života i ne obazire se na to šta on radi.

Ipak, ima i onih žena koje su imale veliki politički uticaj na svoje supruge.

"To je definitivno primjer Simone Gbagbo, supruge Lorena Gbagboa, bivšeg predsjednika Obale Slonovače, kojem sada sude za zločine protiv čovječnosti. Simone je bila militantnija i radikalnija od samog Lorena. Štaviše, ljudi u Obali Slonovače i danas pamte neke njene istupe i rječnik koji je koristila", kaže Dauden.

Ipak, i one "mirne, tihe" žene zaslužuju osudu, jer nisu uticale na pogubnu politiku svojih muževa.

Adolf Hitler i Josif Staljin su, primjera radi, imali ljubavnice koje nisu imale baš nikakav uticaj na njih, iako je zabilježeno da je smrt Nadežde Alilujeve, druge Staljinove žene, veoma pogodila Staljina, nakon čega je postao ogorčen.

Sjang King, supruga Mao Cedunga, bila je veoma uticajna politička figura, ali nikada nije htjela da svojim djelovanjem ugrozi svog supruga.

Za razliku od nje, Elena Čaušesku, supruga Nikolaea Čaušeskua, svrgnutog predsjednika Rumunije, bila je veoma ambiciozna i sebe je smatrala veoma uticajnom političkom figurom u Rumuniji. Štaviše, kažu da je bila radikalnija od svog supruga.

Svi se još dobro sjećaju nedavno svrgnutog tuniskog predsjednika Ben Alija, kojem su sunarodnici zamjerali luksuzni životni stil, koji je inače preferirala njegova supruga Lejla, bivša frizerka. Mnogi kažu da je upravo njen način života i opohođenja najviše iritirao ljude u Tunisu.

Kada je riječ o arapskom svijetu, onda se zna da je Suzane Mubarak bila politički aktivna i uticajna, baš poput starije verzije Asme al Asad. Međutim, problem je što su ove žene naučene da zaćute kada bi trebalo da progovore i djeluju.

"Čak i najveći vladari Otomanskog carstva uvijek su lako padali pod uticaj svojih majki i supruga i na neki način njima se moglo lako manipulisati. Tada su žene imale daleko veću ulogu nego danas. Međutim, izgleda da smo od tada nazadovali", kaže Douden.

Najčitanije