Život

Silvijina životna priča: Od djetinjstva u ratu u BiH do psihoterapeuta u Čikagu

Silvijina životna priča: Od djetinjstva u ratu u BiH do psihoterapeuta u Čikagu
Foto: psychologytoday.com | Silvijina životna priča: Od djetinjstva u ratu u BiH do psihoterapeuta u Čikagu:

Djetinjstvo obilježeno ratom i izbjeglištvom, mladost u potrazi za pripadanjem i zrelo doba obilježeno profesionalnim uspjesima – sve je to dio njene priče.

Danas, kao licencirani psihoterapeut u Čikagu i osnivačica Equilibrium Counseling Centera, Silvija Barišić pomaže ljudima da pronađu snagu u sebi, prevaziđu traume i izgrade kvalitetniji život.

„Moja omiljena izreka glasi: Brod je siguran u luci, ali nije za to napravljen. Upravo ta rečenica odražava i moj životni put – izvjesnost i sigurnost su lijepi, ali tek kada izađemo iz zone komfora počinjemo zaista da živimo“, kaže Silvija.

Od djetinjstva u ratu do života u Americi

Silvija Barišić rođena je 1979. godine u Bihaću, u Bosni i Hercegovini. Njeno djetinjstvo i mladost obilježili su rat i izbjeglištvo, jer je sa porodicom sa 12 godina izbjegla u Novi Sad.

„Nisam se osjećala da pripadam novoj sredini, ali sam bila okružena ljudima koji su dijelili sličnu izbjegličku priču. Još kao dijete pokazivala sam empatiju prema ljudskoj patnji i nepravdi, a veliki uticaj na moje interesovanje za psihologiju imao je dr Vladeta Jerotić, čije sam knjige i predavanja pratila u srednjoj školi“, prisjeća se Silvija.

U Sjedinjene Američke Države preselila se 2006. godine, nakon što je dobila zelenu kartu na lutriji. „Kao i svaki početak u stranoj zemlji, i moj je bio pun skokova i padova“, dodaje ona.

Obrazovanje: od Novog Sada do Čikaga

Silvija je 2005. godine diplomirala filozofiju i psihologiju na Univerzitetu u Novom Sadu. U Americi je odlučila da nastavi školovanje i 2012. godine završava master studije kliničke psihologije sa specijalizacijom iz poremećaja zavisnosti na The Chicago School of Professional Psychology.

„Spoj evropskog i američkog obrazovanja dao mi je širinu i različite perspektive. Moj profesionalni razvoj oblikovan je upravo kroz taj spoj.“

Profesionalni put i sopstvena praksa

Nakon više godina rada u grupnim praksama i neprofitnim organizacijama, Silvija 2015. godine osniva sopstvenu privatnu praksu – Equilibrium Counseling Center u Čikagu pod sloganom: „Brod je siguran u luci, ali nije za to napravljen.“

„Ova metafora je postala i moj životni put – iskustva rata, izbjeglištva i imigracije naučila su me da teškoće mogu da nas učine snažnijim i otpornijim“, kaže četrdesetšestogodišnja Silvija Barišić.

Terapeutski pristup – bez osude i sa poštovanjem

Silvija svoj rad zasniva na bezuslovnom pozitivnom uvažavanju. „To znači da ne osuđujem, već stvaram saradničko okruženje u kojem zajedno sa klijentom istražujem razloge iza njihovih misli i ponašanja. Moj cilj je da im pomognem da isplove iz svoje luke, opremljeni za put kroz život“, objašnjava ona.

Njene specijalizacije obuhvataju depresiju, anksioznost, poremećaje raspoloženja, posttraumatski stresni poremećaj, traumu i zavisnosti. Svesrdno pomaže izbjeglicama, imigrantima i iseljenicima u procesu asimilacije i akulturacije.

Silvija trenutno širi svoje profesionalno znanje i radi na sticanju međunarodne licence u oblasti perinatalnog mentalnog zdravlja. Kako objašnjava, sve veći broj majki i očeva suočava se sa simptomima poremećaja raspoloženja i anksioznosti u perinatalnom periodu.

Smatra da temama poput perinatalnog mentalnog zdravlja, ali i perimenopauze i menopauze, u stručnim krugovima nije posvećeno dovoljno pažnje i istraživanja, iako se u praksi pokazuje da postoji velika potreba za radom upravo u tim oblastima.

Izazovi savremenog čovjeka

„Najčešće mi se javljaju klijenti sa anksioznošću, posttraumatskim stresom, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, kao i oni koji žele da unaprijede svoje međuljudske odnose“, kaže Silvija.

Posebnu pažnju trenutno posvećuje perinatalnom mentalnom zdravlju i problemima sa kojima se suočavaju roditelji u periodu trudnoće i ranog roditeljstva.

„Vjerujem da ovim temama nije posvećeno dovoljno pažnje, a potrebe su ogromne“, ističe.

Veza sa domovinom i zajednicom

Iako živi u Americi, Silviji najviše nedostaju spontana druženja i osjećaj zajedništva.

„U porodici i dalje govorimo srpski i čuvamo običaje“, priča ona.

Aktivna je i u zajednici dijaspore u Čikagu i rado se odaziva na pozive da održi predavanja na teme iz domena psihologije.

Poruka ljudima u dilemi

„Mnogi ljudi misle da je traženje pomoći znak slabosti. Naprotiv – to je znak zrelosti i hrabrosti. Psihoterapija pomaže ljudima da pronađu dio slagalice koji nedostaje i vrate se sopstvenim vrijednostima“, poručuje Silvija.

Silvija objašnjava i da među ljudima često postoji konfuzija oko toga ko je psihijatar, ko psiholog, a ko psihoterapeut.

Dok psihijatar prepisuje lijekove, a psiholog se bavi testiranjima i procjenama, psihoterapeut pruža psihoterapijsko savjetovanje i može da pomogne osobi koja se osjeća bespomoćno, zakočeno ili izgubljeno da ponovo pronađe svoj put.

Ona naglašava da proces promjene – od negiranja problema, preko pripreme i akcije, do održavanja novih navika – nije uvijek jednostavan, ali jeste moguć, prenose aktuelnosti.us.

Dodaje da predrasude i dalje postoje: „Naši ljudi često čekaju predugo da potraže pomoć, dok Amerikanci mnogo češće dolaze preventivno. Voljela bih da se to promijeni i među našima.“

Najčitanije