Nakon nedavne smrti Pitera Huisona Krofurda, koji je do kraja života imao prstižnu titulu perača ruku britanskih suverena, a za svog života samo je jednom oprao ruke kraljici Elizabeti Drugoj, mnogi su se zapitali kakav je u stvari život kraljevske posluge.
Tradicija perača ruku britanskih suverena počela je davne 1528. godine, kada je Piterov predak spriječio atentat na škotskog kralja Džejmsa Petog, kojeg je organizovao i neuspješno sproveo Henri Osmi.
Njemu je tvrdoglavi Škot smetao zbog toga što se nije htio odreći katoličke vjere koju je Henri Osmi odbacio zbog ponovne ženidbe, koju, pak, ta vjera nije dopuštala. Budući da je predak spasio kralja Džejsma, oca posljednje škotske kraljice Meri Prve, bio je nagrađen titulom službenog perača kraljevskih ruku. Nakon pogubljenja kraljice Meri, budući su suvereni, radi mira sa Škotima, preuzeli i sve odluke bivših monarha, tako da su Krofurdi generacijama ostali na istoj dužnosti - perača ruku kralja ili kraljice kada su bili u posjeti svom posjedu Holirudhaus u Škotskoj.
Uglavnom se radilo samo o ceremonijalnom pranju ruku, tako da su svi Krofurdi bili plaćeni za posao koji u principu gotovo nikada nisu obavljali. Pomenuti posljednji perač jednom je mjesečno pisao kraljici i nudio svoje usluge, što je bio čisti protokolarni ritual. Prisustvovao je svakom posjetu kraljice škotskom dvorcu, a njegov sin sada želi naslijediti službu.
Međutim, za razliku od ovih simboličnih i protokolarnih obaveza, sluškinje su krajem 19. i početkom 20. vijeka zauzimale veoma bitno mjesto u jednom domaćinstvu, čemu svjedoči i britanska serija "Downtown Abbey".
I dok je u pomenutoj seriji život sluga predstavljen relativno idilično, biti sluga početkom 20. vijeka u Velikoj Britaniji bilo je sve samo ne idilično.
Neki od osnovnih zadataka sluga s kraja viktorijanskog i početka edvardijanskog perioda bio je da svom gazdi sijeku nokte, peglaju pertle, a nerijetko je njihov radni dan trajao čak 17 časova, bez ikakvih radničkih prava. Bili su bjesomučno izrabljivani.
Primjera radi, sluškinja koja je radila isključivo u podrumu i koja nije smjela da se penje u glavnu kuću (za razliku od drugih sluga, viših po hijerarhiji) zarađivala je svega 13 funti godišnje! Da je i tih 13 funti krvavo zaradila svjedoči podatak da joj je radni dan počinjao u pet ujutro, a završavao u 10 uveče.
Po dolasku u domaćinstvo novim slugama su obično davana neka prihvatljiva, uobičajena imena poput Henri, Vilijem ili Džon, koja su se lako pamtila. Sluškinje su uglavnom dobijala imena Sara ili Ema.
Ukoliko bi se sluškinjama udvarao gazda, nisu smjele da ga odbiju, već su morale da budu počastvovane njegovim udvaranjem. Jedna od najbitnijih karika domaćinstva svakako je bila glavna kuvarica, koja je vodila kuhinju, brinula se za nabavku namirnica te kontrolisala sve svoje pomoćnice.
Doktor Pamela Koks, i sama potomak sluga i sluškinja, detaljno je proučila život ovih ljudi i došla do zaključa da je bio sve samo ne komforan i idiličan, kako se prikazuje u nekim serijama. Prema njenom istraživanju, prije 100 godina čak 1,5 miliona Britanaca baviolo se ovim pozivom jer nisu imali drugog izbora.
Inače, većina sluga tog vremena nije preferirala da radi u velikim, gazdinskim kućama, gdje je bilo dosta posluge, ali i dosta posla, već je većina željela da radi u domovima srednje klase, gdje bi bili jedina posluga, ali gdje je bilo daleko manje obaveza. Život ovih ljudi bio je usamljen, mračan, ali drugog izbora nisu imali.
Dr Koks otkriva da je život njenih predaka bio suviše težak jer su radili od jutra do sutra. Zahvaljući pojavi britanske srednje klase, većina sluga je prešla da radi kod njih, jer je rad u velikim, gazdinskim kućama bio više nego iscrpljujući, a ponekad su ih tretirali kao robove. Iako su u domaćinstvima srednje klase sve sami obavljali, posao je bio daleko lakši.
Većina sluga je živjela u podrumskim prostorijama i nije im bilo dozvoljeno da odlaze na spratove kuće. Tek u nekim kućama sluge su imale svoje odvojene prostorije, međutim i tu je bila očigledna segregacija, jer je osoblje koje je bilo više po hijerarhiji imalo i bolji smještaj.
U nekim starim kućama i danas postoje tajni prolazi koji vode do prostorija gdje su boravile sluge.
Dr Koks je došla do zaključka da je 1901. godine skoro svaki četvrti Britanac radio kao sluga, a mnogi su ih smatrali herojima radničke klase.
Inače, sluge su radile svih sedam dana u sedmici, od pet ujutro do 10 uveče, i to za bizarno malene iznose. Ono što je bilo specifično za ovaj period jeste da se gazde nikada nisu sažalijevale na sluge, bilo da su bili premoreni ili bolesni, pa čak ni ako su bili djeca, što nije bila rijetka pojava u to doba.
Pravila za sluge u 19. vijeku
- Nikada ne progovarajte pred gazdom ili gazdaricom kuće, osim ako vam se obrate.
- Kada idete uz stepenice uvijek stanite i propustite ako istovremeno naiđe vaš poslodavac ili neko od stariji sluga.
- Uvijek treba da stojite mirno kada vam se gazda ili gazdarica obraćaju.
- Sluge nikada ne smiju nuditi niti iznositi svoje mišljenje poslodavcima, čak im ne smiju ni poželjeti "laku noć", osim ako poslodavac to prvi ne učini.
- Nikada ne razgovarati sa drugim slugom ako je gazdarica kuće prisutna.
- Nikada se ne smijete dozivati iz jedne prostorije u drugu.
- Uvijek potvrdno odgovorite kada vam se izda naredba.
- Uvijek pazite da su vanjska vrata zaključana. Samo batler može otvoriti vrata.
- Slugama nije dozvoljeno kockanje, prostačko izražavanje niti psovanje.
- Sluškinjama je izričito zabranjeno da puše.
- Sluge ne smiju primati posjetioce, bilo da je riječ o prijateljima ili rođacima.
- Svaka sluškinja koja bude flertovala sa slugom biće otpuštena bez ikakvog obrazloženja.
- Ukoliko dođe do oštećenja pokućstva, šteta će biti nadoknađena smanjenjem plate.
Vodič kroz viktoirijansku poslugu
Batler - zadužen za cijelu kuću, za konjušare, mušku poslugu kao i za vinski podrum.
Domaćica - zadužena za sluškinje, nosi ključeve odjeljaka gdje se drži skupocjeni porculan i posteljina.
Gazdaričina sluškinja - lična sluškinja gazdarice, zadužena da joj pomogne pri oblačenju i sređivanju kose.
Gazdin sluga - zadužen za pripremanje gazdine odjeće, brijanje.
Kuvarica - zadužena za kuhinju, ostavu, te za poslugu koja kuva i pere suđe.