Za cijeli svijet oni su bili samo slavne ličnosti, ali malo ko zna da ih je špijunski posao naučio vještinama zbog kojih su kasnije i postali poznati.
Sa druge strane, neki su bili toliko slavni, što ih je činilo savršenim špijunima, u koje niko nikada ne bi posumnjao.
Roald Dal
Čovjek koji se zaljubio u pisanje
Prije nego što je napisao djela poput "Čarli i tvornica čokolade" i "Džejms i džinovska breskva", Roald Dal je bio borbeni pilot Britanskog kraljevskog vazduhoplovstva tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, nakon teških povreda zadobijenih u strašnoj nezgodi, Dal više nije bio sposoban za letenje. On je 1942. godne prebačen na kancelarijski posao u sklopu oružanih snaga, a kasnije i u britansku ambasadu u Vašingtonu. Dal, prirodno šarmantan čovjek, zaveo je veliki broj dama iz vašingtonskog visokog društva, a onda je tajna služba našla specijalni posao za njega - zavođenje uticajnih žena u SAD, koje je kasnije koristio za promociju britanskih interesa u Americi.
Međutim, iako bi neko pomislio kako je to bio idealan posao za svakog muškarca, Dal je bio na ivici da odustane jer jednostavno nije mogao izdržati "nalete" Kler But Lus, koja je bila udata za osnivača "Tajm magazina" Henrija Lusa, a koja je bila toliko "zahtjevna i živahna" u spavaćoj sobi da je Dal čak u više navrata tražio da ga skinu sa tog zadatka. Ipak, njegov trud se na kraju isplatio. Naime, ne samo da je uspio da dobije značajnu podršku za britanske interese u SAD, već je uspio da zvaničnom Londonu prebaci neke vrijedne dokumente koji su ukradeni Britancima, a on sam ih je pronašao.
Inače, upravo boraveći u Vašingtonu, shvatio je da ima smisla za pisanje, a to je uvidio pišući propagande tekstove koje je objavljivao u američkim novinama.
Jan Fleming
Doušnik iz fotelje
Poznati književnik, nekada je bio novinar poznat po izuzetnom pamćenju i smislu za detalje. Zapravo, on je i stvorio lik Džejmsa Bonda na osnovu svojih ličnih špijunskih iskustava.
Naime, tokom Drugog svjetskog rata, Fleming je svoj talenat za pisanje koristio služeći britanskoj pomorskoj obavještajnoj službi. Iako bi neko pomislio da je bio špijun na terenu, zapravo je radio kao službenik. Bio je zadužen za korespondenciju između britanskog admiraliteta i dijela obavještajne službe zadužene za sabotažu među neprijateljskim redovima. Fleming je bio dobar u svom poslu i zato ne čudi da je dosta tog iskustva prenio i na svog najpoznatijeg lika.
Fleming je kasnije svoj rad proširio i na SAD. Naime, on je pomogao pri stvaranju američke agencije koja bi bila zadužena za prikupljanje obavještajnih podataka. Godine 1941. Fleming je uradio detaljnu šemu za čelnika američke OSS (Ured za strateške usluge) gdje je detaljno prikazao način na koji bi ova služba trebalo da funkcioniše.
Za svoje zasluge je dobio pištolj sa ugraviranom posvetom. Iako dugo u službi, Fleming je prisustvovao samo jednoj operaciji, a to je bilo kada su britanski obavještajci upali u kancelariju japanskog konzula koja se nalazila u Rokfeler centru, odakle su uzeli japanske šifre. Inače, to je kasnije iskoristio za jednu od scena u svojoj prvoj knjizi o Bondu "Kazino Rojal".
Laki Lučijano
Mafijaš sa srcem patriote
Nalazio se na čelu poznate Đenoveze porodice, a učinio je više za organizovani kriminal nego bilo koji drugi mafijaš njegove generacije. Lučijano je bio taj koji je sve ostale porodice transformisao u dobroorganizovane kriminalne mašine.
Bio je poznat i kao čovjek koji se družio sa Frenkom Sinatrom, ali i po tome da je svakoj djevojci za osmijeh davao po 100 dolara. Sa sposobnošću da šarmira sve, nije ni čudo što je jedno vrijeme radio za američku obavještajnu službu.
Naime, priča počinje negdje 1936. godine, kada je Lučijano osuđen po 62 tačke optužnice koje su ga teretile za organizovanje prostitucije, i bio je osuđen na kaznu od najmanje 30 godina zatvora. Međutim, dok se nalazio u zatvoru, američka vlast je shvatila da treba njegovu pomoć. Naime, negdje u to vrijeme, tačnije, 1942. godine, francuski brod "Normandi" je zapaljen i potpoljen. Američke vlasti su sumnjale na sabotažu, ali niko od lučkih radnika, koji su bili pod mafijaškom kontrolom, nije želio da oda bilo kakvu informaciju. Vlasti su hitno trebale pomoć, a Lučijano je bio ključ svega.
Sa druge strane, Lučijano je gajio jak patriotski osjećaj prema SAD, jer je, na kraju krajeva, to bila zemlje gdje se obogatio. Nakon što su ga vlasti kontaktirale, on je iskoristio svoj uticaj među lučkim radnicima i oni su otkrili sve što znaju o nesreći sa francuskim brodom i u roku od nekoliko sedmica uhapšeno je osam njemačkih špijuna koji su izvršili sabotažu na "Normandi". Zauzvrat, Lučijano je dobio redovne posjete prijatelja i porodice sve vrijeme trajanja zatvorske kazne.
Kasnije je nastavio da pomaže američkim vlastima, koristeći svoj uticaj na dokovima, kako bi došao do informacija za američku objavještajnu službu. Kada su saveznici planirali invaziju na Italiju, Lučijano, koji je imao bliske veze sa sicilijanskom mafijom, odao je američkim stratezima informacije gdje je najbolje da izvrše ofanzivu na tu zemlju.
Kao nagradu za njegovu nesebičnu pomoć pušten je iz zatvora 1946, nakon deset godina odsluženih u zatvoru. Naravno, jedan od uslova njegovog puštanja na slobodu bio je da odmah bude deportovan u Italiju te da mu se doživotno zabrani povratak u SAD. Lučijano je umro u egzilu 1962. godine. Inače, zanimljivo je da je neposredno pred smrt ispričao dvojici svojih biografa da je on taj koji je zapalio "Normandi", a sve kako bi izvršio pritisak na vlasti SAD da ga puste iz zatvora. Međutim, američki mediji prenose kako to nije tačno, navodeći da je Lučijano oduvijek bio sklon fantaziranju i preuveličavanju.
Hari Hudini
Mađioničar obavještajac
Ako želite da postanete špijun, onda iluzionista i nije tako loša referenca u vašoj biografiji. Upravo zato, nije čudo što je Hari Hudini s vremena na vrijeme pomagao obavještajnoj službi.
Na samom početku svoje karijere Hudini je bio poznato po tome da je znao ušetati u policijsku stanicu, zahtijevajući od policajaca da ga zatvore u ćeliju. Naravno, sve je ovo bila predstava za javnost, jer se uvijek uspio osloboditi i izaći. Svaki put kada bi skinuo lisice, njegova popularnost je rasla.
To su primijetili i neki uticajni ljudi u Americi, kao i pripadnici obavještajne službe u Velikoj Britaniji. Prema biografiji koja je objavljena 2006. godine, Hudini se navodno znao "ušunjati" u policijske stanice širom Evrope i Rusije, odakle bi kupio važne obavještajne podatke za američku tajnu službu i Skotland Jard.
Sa druge strane, Hudini je tačno znao šta želi zauzvrat. Naime, on je tražio od obavještajnih agencija da mu pomognu da napreduje u karijeri. Navodno je Vilijam Melvil, čelnik Skotland Jarda, Hudiniju lično ugovorio nekoliko nastupa u glavnim londonskim pozorištima, kao dug za obavljen posao.
Džulija Čajld
Kuvar sa ukusom za avanturu
Bila je najpoznatiji američki ženski kuvar, i prva žena koja je francusku kuhinju predstavila američkom narodu. Za života je napisala nekoliko knjiga i bila je popularna televizijska ličnost. Bila je i prva instruktorka kulinarstva koja je kuvala javno na televiziji i preteča svih današnjih slavnih kuvara.
Međutim, malo je poznato da je Čajldova prije svoje kuvarske karijere radila za američku OSS, koja je bila svojevrsni prethodnik CIA. Ona se obavještajnoj službi priključila 1942. godine, nakon neuspješnog pokušaja pridruživanja američkom ženskom korpusu, jer je bila - previsoka! Međutim, njena visina nije smetala obavještajnoj službi, i bila je izvrsna u svom poslu. Jedno vrijeme je radila u OSS laboratoriji, a kasnije je prebačena u Šri Lanku, a zatim i Kinu, gdje je bila šef OSS registra. Istina, nema nikakvog pisanog dokaza da je ona zaista bila špijun, mada mnogi detalji iz njenog života ukazuju upravo na to.
Inače, rad za OSS donio joj je i životnog saputnika, jer je tokom svog službovanja upoznala oficira Pola Kašong Čajlda, za kojeg se kasnije i udala. Navodno je nakon udaje prestala da radi za OSS, dok je njen suprug i dalje bio aktivan u službi, a kasnije je radio i u vladi.
Nakon nekog vremena, Pol je službeno prebačen u Pariz, gdje je poveo i Džuliju, koja je vrijeme "ubijala" idući na kurseve kuvanja. Ostalo je istorija.