Život

Srpski Džejms Bond — špijun koga su svi voljeli

Srpski Džejms Bond — špijun koga su svi voljeli
Srpski Džejms Bond — špijun koga su svi voljeli
N.N.

Godine 1981. umro je jedan od najvećih špijuna svih vremena. Njegovo ime je bilo Popov. Duško Popov.

Špijuni su ponovo u modi, a dokaz je obnovljeno interesovanje za Dušana Popova, čija slava prelazi granice Srbije iz koje se otisnuo u svijet špijunaže.

U vremenu koje podsjeća na eru hladnog rata, koje u sjećanje priziva špijunske romane i filmove iz ovog perioda, Popov ponovo inspiriše.

Francuski nedjeljnik „Poen“ mu je posvetio naslovnu stranu, sa razlogom — Popov je, po rasprostranjenom uvjerenju, pravi Džejms Bond, ličnost koja je inspirisala Ijana Fleminga da napravi slavnu sagu čija popularnost ne jenjava.

Legenda je nastala kada su Ijana Fleminga napali britanski mediji da suviše slobodno prikazuje Bonda, oficira britanske obaveštajne službe MI6. On im je odgovorio da je takav agent zaista postojao i da je njegovo tajno ime Tricikl.

Tricikl je Popov, obavještajac britanske službe za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali on je imao još jedno tajno ime — Ivan — pod kojim je radio za njemačku tajnu službu. Ulogu dvostrukog tajnog agenta odredila je okolnost što je odrastao u imućnoj porodici i imao sjajno obrazovanje koje je stekao u Londonu, Parizu, Beogradu i Frajburgu.

Kada su ga Nijemci na početku rata vrbovali da postane njihov agent, Duško je već bio protivnik nacista. Epizoda u Frajburgu, gde je jedva izvukao glavu nakon što je dospio u pritvor Gestapoa, učvrstila je njegova ubjeđenja.

Kako je onda postao agent njemačke obavještajne vojne službe Abver tokom Drugog svjetskog rata?

„Ekipu ćeš lakše da poraziš ako si dio nje“, rekao mu je prijatelj sa fakulteta, Johan Jebsen, koji mu je pomogao da se izvuče iz ruku Gestapoa.

Nijemci su ga smatrali svojim najboljim agentom dok je zapravo bio britanski obavještajac. Posjedovao je kvalitete koji su od njega napravili idealnog tajnog agenta — govorio je više jezika, bio je kosmopolita i vodio je mondenski život, što mu je omogućilo da dobro upozna one koje će špijunirati.

„Živio sam u ilegali“, rekao je mnogo godina kasnije u jednom intervjuu francuskoj televiziji. „Važna je fasada. Špijun živi iza te fasade. Ako je to profesor, živi život profesora. Ako je konobar, živi kao konobar“.

Tajni agenti su uglavnom ljudi bez lica koji rade u sjenci. Popov se ne uklapa u ovu sliku. Boem, avanturista, omiljen u društvu, u svoju ulogu špijuna je unio nešto od balkanske ležernosti i aristokratske nekonvencionalnosti.

To mu nije smetalo da izuzetno vlada sobom, da sačuva hladnokrvnost, što mu je pomoglo da ne bude otkriven. Bio je drzak i hrabar, nijedan drugi špijun mu nije bio sličan.

„Takav agent ne postoji, ne bi izdržao 48 sati“, jednom je pokušao da sruši mit o plejboju. „Ne postoji plejboj. Kada ste mladi, kada volite život, dobro vino, žene, prijatno društvo, muziku, uživate u tome. I to vas ne spriječava da radite ozbiljan i odgovoran posao i to mnogo bolje. Bio bih veoma loša violina u orkestru, jer su tu svi previše ozbiljni“, rekao je tokom promocije svojih memoara koji su 1974. godine izazvali senzaciju.

U Sjedinjenim Američkim Državama FBI je pokušao da zabrani ovu knjigu, jer je u njoj, kako je tada pisala američka štampa, otkrivena „najveća tajna Drugog svjetskog rata“.

Popov je u njoj pokazao da je i FBI omanuo. Šef Federalnog istražnog biroa Edgar Huver nije vjerovao njegovim informacijama da će Japanci da napadnu Perl Harbor, američku luku na havajskom ostrvu, nakon čega su SAD ušle u rat. Popov mu je ovu informaciju dostavio tri mjeseca prije napada, ali je ovaj lažni puritanac odbio da u to povjeruje zbog prezira koji je gajio prema strancima, naročito onim uspešnim poput Popova, koga je smatrao balkanskim plejbojem.

Popov je ostao upamćen kao najinteresantniji i najharizmatičniji špijun koji je dao doprinos savezničkoj pobjedi nad nacistima.

(NN/Sputnik)

Najčitanije