Iako Romi, pripadnici najbrojnije nacionalne manjine u BiH i jedna od najugroženijih grupa u društvu, bilježe blage napretke u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, ova populacija još je više gladna nego sita, često nema rodni list i nerijetko ne pohađa školu.
Naime, veliki broj Roma se i dalje bori za puko preživljavanje, dok su nemogućnosti rješavanja stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite samo neki od problema sa kojima se oni svakodnevno susreću.
Prema podacima Savjeta ministara BiH iz 2005. godine, čak 80 odsto romske djece u BiH nije pohađalo osnovnu školu. Ipak, zahvaljujući angažmanu romskog nevladinog sektora, te izradi i implementaciji Strategije za rješavanje problema Roma na državnom nivou, broj upisane romske djece se značajno povećao. Tako, prema podacima Romskog informativnog centra "Kali Sara", on u 2010. godini iznosi blizu 50 odsto. Međutim, u odnosu na druge nacionalnosti u BiH, gdje je procenat gotovo stoodstotan, ovaj podatak je i dalje alarmantan.
Situacija je još teža kada je u pitanju srednjoškolsko obrazovanje. Naime, prema podacima Romskog informativnog centra, svega 10 odsto Roma pohađa srednju školu, dok je njihovo prisustvo u visokoškolskim institucijama skoro zanemarljivo. Prema tvrdnjama ljudi iz romskog NVO sektora, čak neki koji završe fakultet prestanu se izjašnjavati kao Romi radi boljeg uklapanja u društvo, što pokazuje postojeće predrasude većinskog stanovništva prema ovoj populaciji.
Takođe, prema istraživanjima nekih nevladinih organizacija, većina romske djece koja počnu pohađati osnovnu školu nikada je ne završe zbog siromaštva ili nedostatka osnovnih uslova za školovanje.
Preživljavaju skupljajući željezo: Peba Šarić i Bajro Šestić su romski par koji sa osmoro djece živi u banjalučkom naselju Veseli brijeg. Ova desetočlana porodica preživljava skupljajući sekundarne sirovine, a njihova jedina sigurna mjesečna primanja su 40 KM dječjeg dodatka. Ipak, bračni par Peba i Bajro ponosno ističu da niko iz njihove porodice ne prosi.
"Sramota je prositi, a mi nismo ni navikli na to. Borimo se za djecu skupljajući staro željezo po gradu. Kasnije ga prodamo i s tim nekako preživljavamo. Dešava se i da hranu tražimo po kontejnerima, ali sve je bolje nego prositi", priča četrdesettrogodišnji Šestić.
Iako je za vrijeme rata bio u radnoj obavezi, o boljem životu i nekom poslu kaže da može samo da sanja.
"Radio bih bilo šta, ali svjestan sam da za Rome nema posla. Recite mi ko će danas zaposliti Rome, naročito one koji su bez škole", priča Šestić.
On ističe da mu je jedna od najvećih želja da mu bar djeca završe školu. Možda, dodaje on sa sjetom u glasu, oni u životu budu bolje sreće od njega. Od osmoro mališana porodice Šestić, petoro njih ide u osnovnu školu. Najstarija kćerka, dvadesetdvogodišnja Jasminka, nije uspjela završiti nijedan razred osnovne škole. Svi školarci su solidni đaci, a najbolja od njih je četrnaestogodišnja Elvira.
"Volim učiti i voljela bih nešto postići u životu. Da imam bolje uslove, mislim da bih postizala još bolje rezultate", veselo priča Elvira.
Zaposleno 2,3 odsto Roma: Na konferenciji pod nazivom "Jačanje sistema socijalne zaštite i inkluzije djece u BiH", koja je nedavno održana na Vlašiću između ostalog izneseno je da s obzirom na veliki broj članova u romskim porodicama i visoku stopu nezaposlenosti, romska djeca nemaju ni odgovarajuće uslove za život, a naročito za obrazovanje u osnovnoškolskim i visokoškolskim ustanovama. Istaknuto je da je, prema posljednjim istraživanjima, samo 2,3 odsto Roma zaposleno.
"Mjesečni prihodi većine Roma manji su od 200 KM. Taj iznos ne može pokriti ni osnovne egzistencijalne potrebe, tako da su mnoga romska djeca primorana da rade nešto što donosi zaradu. Takođe, mnogi roditelji, iako svjesni svojih obaveza prema djeci, čvrsto vjeruju da im vlasti ne trebaju nametati pravila po kojima je obrazovni sistem od ključne važnosti. Slične stavove imaju i kad je riječ o uslugama socijalne zaštite", navodi se u "Novinarskom vodiču kroz društvenu zaštitu i inkluziju djece" , koji su na konferenciji predstavile Medijske inicijative i UNICEF.
U vodiču se takođe navodi da je projektom "Analiza socijalnog i ekonomskog statusa Roma u 16 opština u BiH" utvrđeno da značajan indikator lošeg socioekonomskog statusa jeste činjenica da jedno od deset romskih domaćinstava živi u kući, stanu ili na zemlji bez odgovarajuće dozvole.
Najviše Roma živi u Butmiru, koji se nalazi u Sarajevskom kantonu.
"Djeca iz tog naselja nikad nisu bila upisana u školu. Veliki broj djece, a danas i odraslih, ne posjeduju rodni list, pa tako ni formalne uslove za ostvarivanje nekih prava", navodi se u vodiču.
"Romsko srce": Iz banjalučkih romskih udruženja navode da je, kada je u pitanju uključenost romske djece u školovanje, situacija u RS znatno bolja nego u Federaciji BiH.
Prema riječima Zdravka Petrovića, zamjenika predsjednika Udruženja građana "Romano ilo", što u prevodu znači "Romsko srce", sva djeca sa područja Banjaluke pohađaju osnovnu školu, dok se djeca koja su prerasla osnovno školovanje opismenjavaju putem raznih kurseva.
Međutim, dodaje, problem predstavlja što djeca koja su prerasla, a nisu pohađala redovnu nastavu, ne mogu dalje da napreduju.
"Možemo se pohvaliti da Banjaluka među romskom populacijom ima i srednjoškolaca i studenata. Problem predstavljaju isključivo oni koji su prerasli i nisu redovno završavali školu, pa su kroz kurseve osposobljeni za čitanje i pisanje. Međutim, oni se teško mogu uključiti i usmjeravati u dalje školovanje, kako bi mogli steći neko veće znanje za kasnije zapošljavanje", kaže Petrović.
Dodaje da je u posljednje vrijeme veliki dio romskih porodica stambeno riješen, te da romska udruženja u gradu na Vrbasu imaju odličnu saradnju s Administrativnom službom grada.
Savjetovalište za Rome: Na području Banjaluke djeluje i Savjetovalište za Rome u okviru kojeg se nude razne vrste pomoći za ovu populaciju. Naime, u želji da pomogne romskoj populaciji "Karitas" Esen iz austrijskog grada Grac, u saradnji sa "Karitasom" župe Budžak iz Banjaluke, prije šest godina otvorio je savjetovalište.
"U periodu od 2004. do 2009. godine ovo savjetovalište se bavilo različitim pružanjima pomoći romskoj populaciji. Između ostalog, napravljena je početna baza podataka o romskim porodicama, na osnovu čega im je pružena mogućnost dobijanja lične dokumentacije, što se prvenstveno odnosi na upis djece u Matičnu knjigu rođenih. Svakako je neophodno napomenuti da je organizovana grupa volontera koja je radila dopunsku nastavu sa romskom djecom", navodi Zdravko Strabić, koordinator projekta u Savjetovalištu za Rome.
Savjetovalište se danas bavi dopunjavanjem baze podataka Roma, pružanjem pomoći pri dobijanju lične dokumentacije, savjetovanjem porodica... Pomoć se pruža i u vidu podjele hrane, higijenskih sredstava, odjeće i obuće. Organizovani su zdravstveni pregledi za žene i nabavka lijekova, ali i predavanja u školi o Romima s ciljem suzbijanja predrasuda o toj populaciji.
"S obzirom na to da je starija romska populacija uglavnom neškolovana, oni imaju puno problema kada je u pitanju vađenje dokumenata ili obavljanje bilo kakvih administrativnih poslova. Mi im pomažemo u vidu pravne pomoći, a prema mogućnostima i finansijski", navodi Strabić.
U okviru programa Savjetovališta, održavaju se dječje radionice namijenjene učenicima koji imaju probleme sa savladavanjem gradiva.
Dječje radionice funkcionišu u OŠ "Branko Ćopić" u Prijedoru, a nakon raspusta bi trebalo da zažive u banjalučkoj OŠ "Branko Radičević".
Programi opismenjavanja: Uporedo sa nastojanjima da što više romske djece pohađa redovne škole, u BiH se sprovode i programi opismenjavanja starijih maloljetnika, kao i odraslih Roma. Prođu ih uglavnom vrlo uspješno ako ih u samom početku ne napuste.
Banjalučka Osnovna škola "Branko Radičević" jedna je od škola u BiH u kojoj se unazad nekoliko godina sprovodi projekat pod nazivom "Osnovno pravo na obrazovanje za sve", čiji je cilj obrazovanje mladih uzrasta od 15 do 18 godina koji nisu iz nekih razloga pohađali osnovno obrazovanje.
Prema riječima Pelke Sovilj, zamjenika direktora OŠ "Branko Radičević", redovnu nastavu u ovoj školi pohađa 14 učenika romske nacionalnosti, dok su četiri osobe uključene u obrazovni ciklus vanrednog školovanja.
"Svi polaznici kursa su romske nacionalnosti i trenutno pohađaju sedmi razred. Nastavu pohađaju dva puta sedmično, a s njima rade nastavnici koji u našoj školi izvode redovnu nastavu", kaže Soviljeva.
Dodaje da je prilikom upisa bilo više polaznika, ali da su neki od njih odustajali iz raznih razloga.
"Nedavno se jedna učenica, koja je bila možda i najbolja u grupi, ispisala jer joj je majka rodila osmo dijete. Pošto je bila najstarije dijete morala je, nažalost, da odustane od školovanja, kako bi pomagala majci oko podizanja braće i sestara", navodi Soviljeva.
Iako je školsko obrazovanje i opismenjavanje romske djece nešto bolje u odnosu na protekle godine, činjenica je da većina ove djece žive u jako lošim socijalno-ekonomskim uslovima i većina njih nema osnovne uslove za normalan život.
Stručnjaci preciziraju da je, kako bi se takva situacija Roma u budućnosti bar malo promijenila, bitno da sva romska djeca u BiH budu uključena u osnovnoškolski program, ali i da se društvo pobrine da se poveća broj srednjoškolaca i budućih akademskih građana romske nacionalnosti.
Stipendiranje
Udruženje "Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu" pokrenulo je nedavno realizovanje projekta "S obrazovanjem u budućnost - VI", čiji su cilj podsticaj i podrška redovnog školovanja učenika romske manjine u srednjim bh. školama u školskoj 2010/2011. godini.
Stipendiranje Roma su podržala i internacionalna udruženja i francuske organizacije "Comite Catolique contre la Faim et pour developpment" s 15 stipendija i "Association Emmaus, Grenoble" s jednom stipendijom, kao i advokatska firma "Wolf Theiss" s 10 stipendija.
Mehmed Agić, menadžer projekta, kaže da je u školskoj 2010/2011. godini planirano da se podijele 123 mjesečne stipendije u vrijednosti od 101.400 KM. On je pozvao mlade romske učenike da nastave dobro učiti kako bi i naredne godine bili kandidati za stipendiranje i ubuduće mogli sami odlučivati o egzistencijalnim pitanjima.
Prepreke obrazovanju
Prema izvještaju Organizacije za zaštitu ljudskih prava "Amnesty International" iz Londona glavne prepreke kada je riječ o pristupu obrazovanja Roma u BiH su:
- Ekstremno siromaštvo, nedostatak odjeće, nemogućnost putovanja u udaljena naselja, glad
- Neuspjeh lokalnih vlasti da obezbijede neophodna finansijska, ali i druga sredstva za obezbjeđivanje udžbenika, obroka, prevoza za romske porodice
- Neuspjeh lokalnih vlasti da prikupe podatke o Romima koji su uključeni u obrazovni sistem, te da obezbijede da se romska djeca uključe u obavezno osnovno školovanje.
- Romska kultura i tradicija nisu uključeni u nastavni program i plan
- Nedostatak romskih nastavnika i predavača
- Nedostatak obuke romskih nastavnika
"Amnesty International" navodi da procjena broja Roma koji žive u BiH varira, te se uglavnom spominje cifra od 60.000 osoba.
"Stopa siromaštva kod Roma je daleko veća nego kod ostatka stanovništva u BiH. Čak 26 odsto Roma živi ispod donje granice siromaštva", navodi se u izvještaju jedne od najjačih organizacija za zaštitu ljudskih prava.
Stopa smrtnosti
U romskoj populaciji nailazimo na najviše stope smrtnosti i najnižu prosječnu starosnu dob preminulih. Osnovni razlog tome može se pronaći u neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti koja se javlja kao posljedica njihovog opšteg statusa u datom društvenom okruženju.
UNICEF-ovo istraživanje "Ispitivanje uhranjenosti i zdravstvenog statusa romske djece u 2008. godini" pokazalo je da 50 odsto romskih beba, starosne dobi od šest mjeseci, pati od hronične neuhranjenosti.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, samo 40 odsto romske djece je vakcinisano i prema tome zaštićeno od dječjih bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom.