Strah od javnog nastupa je, poslije straha od smrti, jedan od najjačih ljudskih strahova.
Aristotel je u svojoj Retorici strah opisao kao bolno osjećanje ili uznemirenost izazvanu zamišljanjem zla koje nas može povrijediti ili ugroziti, objašnjava klinički psiholog i psihoterapeut Marija Benin.
Ljudi se često suočavaju sa strahom iz dva glavna razloga:
- Težnja ka savršenstvu – stalni osjećaj da nisu dovoljno dobro pripremljeni ili da neće ispuniti očekivanja, što izaziva tremu i nelagodnost.
- Nepotpuna priprema – strah se javlja zbog osjećaja nepripremljenosti za izlaganje.
- Prema riječima psihologa, dobra priprema i vježba mogu smanjiti tremu za oko 75 odsto, ispravno disanje dodatno doprinosi smanjenju za oko 15 odsto, a pozitivan mentalni stav preostalih 10 odsto.
Savjeti za prevazilaženje straha od javnog nastupa
- Nemojte učiti napamet – fokusirajte se na osnovne teze i argumente, izlažite ih svojim riječima kako biste izbjegli mentalne blokade.
- Napravite bilješke – ako se plašite da ćete zaboraviti teze, zapišite ih na papir. Vinston Čerčil je svoje bilješke nazivao „polisom osiguranja“ – nije očekivao da će ih koristiti, ali su mu pružale sigurnost.
- Ulazite s osmijehom – ostavljate utisak opuštenosti i stvarate prijatnu atmosferu prije početka govora.
- Kontrolišite glas i disanje – ako glas podrhtava, usporite govor i dišite dublje.
- Imajte predmet u ruci – olovka ili mali predmet mogu pomoći da preusmjerite nervozu i smanjite napetost.
- Gledajte iznad glava publike – time stvarate utisak da govorite svakom pojedincu, a sami imate širi pregled publike i lakše zadržavate kontrolu.
Ovi trikovi pomažu da tremu pretvorite u energiju i zadržite kontrolu tokom izlaganja, a uz kontinuiranu praksu, strah postaje sve manji i lakše ga je savladati.
Vjerovanje u loš ishod često je glavni pokretač straha od javnog nastupa. Većina naših strahova proizlazi iz misli i iracionalnih uvjerenja, a ne iz realne opasnosti, objašnjava Marija Benin.
- Tipična iracionalna uvjerenja
- Zaboraviću šta želim da kažem
- Izgledaću smiješno i zbunjeno
- Svi će vidjeti da mi se tresu ruke
- Svi će misliti da sam dosadan
- Mnogi u publici znaju više od mene
- Ispašću glup
- Ljudi me neće shvatiti ozbiljno
- Nisam dovoljno pripremljen
- Ljudi će se osjećati neugodno
- Svi će primijetiti drhtanje mog glasa
- Neću znati da odgovorim na pitanje koje mi postave
Prepoznavanjem ovih misli možete ih preispitati i racionalizovati, što je prvi korak ka smanjenju treme i povećanju samopouzdanja.
Tačno je da je strah od javnog nastupa uglavnom unutrašnji fenomen, a ne odraz realne opasnosti. Provjera opravdanosti strahova pomaže da ih stavite u perspektivu i smanjite paniku.
Pitanja koja možete sebi postaviti:
- Šta mi se zaista najgore može dogoditi?
- Hoće li posljedice biti podnošljive?
- Kolika je vjerovatnoća da će se to zaista dogoditi?
- Da li zaista svi gledaju i procjenjuju svaki moj pokret?
- Da li drugi mogu vidjeti moju tremu? (Većina treme je unutrašnja i gotovo neprimjetna spolja)
- Kako mogu znati šta drugi misle ili šta će se dogoditi?
Ključna poruka je da su mnogi naši strahovi samo pretpostavke, a ne činjenice. Kada ih prepoznate i stavite u realnu perspektivu, lakše je usmjeriti fokus na ono što zaista radite, a ne na to kako izgledate dok to radite.
I, kako kaže Ovidije: „Samo započni, pa ćeš biti govorljiv.“ Često je upravo prvi korak najteži, ali nakon njega strah se brzo smanjuje, prenosi Kurir.