Od policijskih pancira koji ne ostavljaju mjesta za ženske grudi, preko bezbjednosnih naočara prevelikih za ženska lica, do čizama koje ne odgovaraju ženskim stopalima - ovo je samo nekoliko primjera stvari koje su pravljene po mjeri muškaraca.
Karolina Kriado Perez, novinarka i autorka knjige Nevidljive žene: Otkrivanje pristrasnosti podataka u svijetu pravljenom za muškarce, kaže za "BBC" da tom spisku nema kraja.
"Mnogo smo se navikli na to da muškarce doživljavamo kao podrazumijevanu vrijednost, a žene kao neku vrstu ogranka - varijaciju za muškarca."
Kriado Perez je počela da istražuje rodnu pristrasnost nakon što je otkrila da su medicinski podaci o srčanim udarima zasnovani na simptomima koji se javljaju kod muškaraca, zbog čega ljekarima promiču slučajevi srčanih udara kod žena - simptomi koji se javljaju kod žena smatraju se atipičnim.
Evo sedam primjera stvari koje nisu dizajnirane po mjeri žena.
1. Vojna oprema
Američka vojska je 2016. godine počela da regrutuje žene u borbenim ulogama za do tada isključivo muške jedinice u vojsci, marincima i mornaričkim fokama - ali najveći dio pancira i dalje se pravio za muškarce.
Vojska je te godine dodala osam manjih veličina koje odgovaraju ženama, ali druga oprema kao što su obuća i šljemovi i dalje nije do kraja riješena.
U to vrijeme je demokratska kongresmenka Niki Tsongas kritikovala neosjetljivost vojske za potrebe ženskih članica službe, navodeći "uznemirujuće" hendikepe za žene, uključujući nemogućnost da pravilno pucaju iz oružja, javio je "Military.com".
Nekoliko žena je ove godine izjavilo za "Bazfid Njuz" da su tokom službe bile primorane da modifikuju pancir kako bi im odgovarao, čak i po cijenu uklanjanja zaštitnih bočnih panela ili stavljanja komada pjene ispod pojaseva da bi se oprema pravilno namjestila i da bi se osiguralo da su organi zaštićeni.
Prošle godine je načelnik Združenog generalštaba general Džozef Danford izjavio da će poraditi na ubrzavanju procesa prilagođavanja pancira ženama, ali je izdavanje nove opreme i dalje nepotpuno.
"Žene su preživjele Irak i Avganistan - sve do 2018. godine - u opremi pravljenoj samo za muškarce", kaže Aleks Elijas, naučnica koja se posvetila izučavanju žena u vojsci.
Ali čak i prije nego što su nastale ove relativno nove uloge, žene su u vojsci bile prisiljene da se nose sa opasno neodgovarajućom odjećom. Tokom Drugog svjetskog rata, kaže Elijas, od žena se nikad nije očekivalo da se nađu u nekancelarijskim ulogama, pa im tako vojska nije obezbijedila uniforme za druge poslove, kao što su mehaničarski.
2. Lutke za simuliranje sudara
Američka vlada nije pravilno testirala efekat sudara na ženskoj lutki vezanoj sigurnosnim pojasem sve do 2012. godine. Lutke su decenijama bile zasnovane na prosječnom pedeset-postotnom muškom tijelu.
Prema studiji Centra za primijenjenu biomehaniku sa Univerziteta u Virdžiniji iz 2011. godine, to je značilo da su ženski vozači koji su učestvovali u sudarima imali 47 odsto veće šanse da zadobiju ozbiljnu povredu od muških, a 71 odsto veću šansu za umjerenu povredu.
Kriado Perez ističe da je čak i sada ta ženska lutka samo umanjena verzija muške, što ne pruža tačne informacije o tome kakav efekat sudar ima po ženu.
Slična je priča i u Evropskoj uniji.
"U EU, od pet regulatornih testova koji postoje, samo jedan konkretno zahtijeva upotrebu ženske lutke, a i on samo na suvozačevom mjestu".
Ona kaže da je očigledno da je industrija svjesna da mora da se pozabavi pitanjem žena - ali da "to nije uradila na razborit način koji uzima u obzir činjenicu da žene čine 50 odsto ukupne populacije".
3. Pametni telefoni
Od aplikacija do same veličine telefona, postoje brojna svojstva dizajna koja su navela žene na tvrdnju da su pametni telefoni pravljeni po mjeri muškaraca.
Ženske šake su u prosjeku oko dva i po centimetra manje od muških - što može da predstavlja problem prilikom korišćenja sve većih ekrana u ovoj oblasti.
Slanje poruka jednom rukom na ajfonu od 12 centimetara ili čak većem može da bude teško ili čak nemoguće za mnoge žene (i za muškarce sa malim šakama).
Kriado Perez ističe da su i aplikacije za zdravlje i Siri nenamjerno bile pristrasne na štetu žena.
Epl je 2016. godine popravio grešku koja je umjesto na abortus korisnice slala u centre za usvajanje - pet godina nakon što je skrenuta pažnja na ovaj problem.
"Aplikacija koja iscrpno vodi računa o vašem zdravlju ne posjeduje mogućnost vođenja dnevnika menstruacije; Siri koja može da pronađe opskrbljivača vijagrom ali ne i abortusom - eto kakve stvari se dešavaju kad ne uvrstite žene u procese donošenja odluka", kaže Kriado Perez.
"Ne radi se ni o kakvoj zavjeri. Ni za trenutak nisam pomislila da su dizajneri Epla željeli da na neki način zavrnu žene - mislim da prosto nisu bili toga svjesni."
4. Astronautska odijela
NASA je doživjela momentalno zgražavanje čitavog Tvitera kad je najavila da će čisto ženska šetnja u svemiru biti otkazana zbog astronautskog odijela srednje veličine.
Agencija je pojasnila da je astronautkinja En Maklejn kasno shvatila da joj više odgovara odijelo srednje veličine od velikog koje je koristila i zato je iz bezbjednosnih razloga ona povučena iz šetnje.
Na Međunarodnoj svemirskoj stanici postoje dva odijela srednje veličine, ali samo je jedno pravilno konfigurisano za šetnju svemirom a za podešavanje rezervnog bili bi potrebni sati i sati.
Kriado Perez kaže da je i dalje indikativno da su na raspolaganju bila samo srednja, velika i veoma velika odijela.
Nasa je, naime, devedesetih morala da se ratosilja malih odijela zbog smanjenog budžeta, javio je NPR. To je značilo da jedna trećina žena u to vrijeme nije mogla da stane ni u jedno kosmonautsko odijelo.
5. Sportska odjeća
Kad je američka košarkaška zvijezda Stef Kari prošle godine dizajnirao novu kolekciju dječjih patika, u ponudi su mogli da se nađu samo brojevi za dječake.
Devetogodišnja djevojčica po imenu Rajli na kraju je napisala pismo Kariju pitavši ga zašto je to tako.
Od marta 2019. godine, dječaci i dalje imaju na raspolaganju bolji izbor odjeće u kolekciji Ander Armor Kari, ali većina obuće je posala dostupna za oba pola.
6. Naučna oprema
Biološkinja Džesika Maunts, izvršna direktorka Kanzaskog saveza za močvare i potoke, rekla je Krisu Belu sa BBC-ja da je većina opreme koju je koristila pravljena za muškarce.
"Problemi koji nastanu nisu samo iz domena udobnosti - oni zadiru i u ličnu bezbjednost", kaže ona.
"Odjeća koja je suviše vrećasta upetlja se u pokretnu opremu. Prevelike čizme dovode do saplitanja i padanja. Alternative koje su 'pravljene specijalno za žene' često su skuplje, imaju manje džepove, a i dalje ne pašu dobro."
7. Kancelarijski prostor
Ovakvi nedostaci u dizajnu ne tiču se samo onoga što se nosi ili čime se rukuje - čak i okruženja mogu više da udovoljavaju muškarcima.
Formula za standardne temperature u američkim kancelarijama utvrđena je još šezdesetih, na osnovu metabolizma prosečnog četrdesetogodišnjeg muškarca koji teži 70 kilograma.
Studija iz 2015. godine objavljena u časopisu Priroda pokazala je da ženski metabolizam može da bude i do 35 odsto sporiji od muškog korišćenog za te proračune - što dovodi do, u prosjeku, razlike u preferiranoj temperaturi od čak pet stepeni.
Prošle godine je glumica iz TV serije "Seks i grad" Sintija Nikson iznijela ovu problematiku u javnost pred izbornu debatu sa njujorškim guvernerom Endrjuom Kuomom kad je njen tim njegove zahtjeve za hladnijim temperaturama nazvao seksističkim.
Istoričarka Širli Vajda kaže: "Pored te silne korporativne priče o timskom radu, teško je osjećati se dio tima kad vas postave u negostoljubivo fizičko okruženje."
Ona je dodala da popularne žičane kancelarijske stolice pojačavaju hladne uslove, dok drugi trendovi u sjedištima poput stolica visokih kao barske mogu ženama otežati udobno sjedenje u haljinama ili suknjama.
Vajda kaže da kad su u pitanju "rodno pristrasni dizajn i oprema, istoričari nisu obraćali previše pažnje na to", a sklonost ka standardizaciji zarad efikasnosti doveli su do svijeta u kome je 'jedna veličina pravljena za sve'".
Što se tiče Kriado Perez, kad je objavljena njena knjiga, ona je osjetila zadovoljstvo vidjevši povećanu svijest o ovim pitanjima - a, dodaje ona, čak i prvobitne burne reakcije na Nasine kosmonautska odijela ne bi bile moguće prije samo jedne decenije.
"Ali pobjesnim kad pomislim da su sve te žene, živeći svoje živote, mislile da nešto nije u redu s njima - da su premale, da se ne uklapaju ili šta god već da je bilo u pitanju. A mi samo nismo pravili ništa po mjeri žena", kaže ona.