Rajnhard Hajndrih je 1936. godine bio na čelu Gestapoa, a Hajnrih Miler je bio njegov šef operacija. Pod njegovim vođstvom, Gestapo je uništio opozicione grupe, uključujući podzemne mreže socijalista i komunista.
Miler je 1937. promaknuće u pukovnika i, konačno, službeno postao članom nacističke stranke 1939. godine, na insistiranje vođe Rajha Hajnriha Himlera. Budući da je to povećavalo njegove šanse za daljnje napredovanje, Miler je vjerovatno pomislio: "Zašto ne?"
Godine 1939. Hitler je tražio izgovor za napad na Poljsku. Tako su Himler, Hajndrich i Miler izmislili lažni napad, koristeći zatvorenike kao pijune.
Lijepo obučeni u poljske uniforme kako bi mogli igrati ulogu neprijateljskih napadača, zarobljenici su smatrali da će dobiti pomilovanje. Umjesto toga, Miler im je ubrizgao smrtonosne injekcije, a zatim ih je upucao kako bi "napad" izgledao stvarno. To je opravdalo nacističku invaziju na Poljsku, koja je označila početak Drugog svjetskog rata u Evropi.
U međuvremenu, Hajnrih Miler nastavio je svoj uspon do vrha, postajući general-poručnik policije 1941. godine. Ni jedan zadatak nije mu bio stran: špijunaža, kontra-špijunaža, ali, prije svega, pomaganje u orkestriranju konačnog rješenja jevrejskog pitanja.
Kao desna ruka Hajbdriha, jednog od glavnih arhitekata holokausta,Miler je pomogao organizovati deportacije desetine hiljada Jevreja kako bi pokrenuo konačno rješenje. Kada je Adolf Ajhman, viši službenik SS-a koji je bio široko priznat kao ključni organizator holokausta, sredinom 1941. izvijestio Milera da je Hitler konačno naredio uništenje evropskih Jevreja, Miler je jednostavno klimnuo glavom.
Istovremeno, nastavio je dokazivati svoju vrijednost nacističkom establišmentu na druge načine. Naprimjer, nakon što je grupa odmetnutih nacista pokrenula zavjeru 20. jula i htjela ubiti Hitlera u operaciji Valkira, da zbaci nacističko vođstvo, Miler je predvodio ispitivanja i hapšenja uključenih.
Uhapsio je svakog ko je imao bilo kakve, pa čak i najdalje veze sa zavjerom. Sve u svemu, nacisti su ubili gotovo 5.000 ljudi i članova njihovih porodica. Nakon pogubljenja, Miler rekao: "Mi nećemo napraviti istu pogrešku kao u 1918. nećemo pustiti naše unutarnje neprijatelje na životu.”
Ubrzo nakon toga, tokom posljednjih mjeseci učestvovanja Njemačke u Drugom svjetskom ratu, stvari su izgledale sumorne za naciste, ali je Miler još uvijek bio uvjeren u pobjedu. Zapravo, on je bio jedan od posljednjih vjernika unutar Firerbunkera jer je Crvena armija opkolila Berlin u aprilu 1945. godine.
Dan nakon Hitlerovog samoubistva 30. aprila, Firerov pilot Hans Baur vidio je Milera u bunkeru. Baur je citirao Milera: "Znamo ruske metode. Nemam nikakvu namjeru da me Rusi zarobe."
Međutim, dok riječi poput ovih podrazumijevaju da je možda počinio samoubistvo, od tog dana dalje nema traga Hajnrihu Mileru. Glasine su govorile da je pobjegao i potražio utočište na bezbjednom mjestu ili da su ga Amerikanci ili Sovjeti regrutovali i dali mu novi identitet.
Miler ostaje najviše rangirani nacista koji je nestao bez traga. Na kraju, interes Sjedinjenih Država za pronalaženje nacističkih ratnih zločinaca oslabio je 1947. godine zbog nadolazećeg hladnog rata.
Dvije decenije kasnije, 1967. godine, čovjek po imenu Fransis Vilard Keit iz Panama Sitija uhapšen je jer se smatralo da je on Miler prema tvrdnjama njegove supruge, ali otisci prstiju pokazali su da to nije tačno.
Vjeruje se da je Hajnrich Miler ipak poginuo pod berlinskim ruševinama 1945. Godine 2013. Johanes Tuhel, voditelj Memorijala njemačkom otporu (berlinski muzej Nijemcima koji su se opirali nacistima), dao je izjavu da je Miler umro 1945. godine, a njegovo tijelo leži u masovnoj grobnici u blizini uništenog Jevrejskog groblja.
Tuhel tvrdi da je u trenutku smrti nosio generalsku uniformu i da je unutra i njegova legitimacija s fotografijom u lijevom gornjem džepu.
Ta tvrdnja, međutim, ostaje nedokazana. Zato sudbina Hajnriha Milera ostaje misterija, a njegovi gnusni zločini protiv čovječnosti ostaju nekažnjeni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.