Život

Tri srca uz majčino kucaju

Tri srca uz majčino kucaju
Tri srca uz majčino kucaju
Željko Derajić

Rođenje djeteta je najveća sreća, to malo biće oplemenjuje sve oko sebe, a kad ti pod krov skučenog kućerka "uplače" tri para nevinih očiju, zaboraviš na šok i obaveze i prihvatiš trostruku sreću koja ljubavlju sklanja sve nedaće.

Trojke su rijetkost, a za Biljanu i Draga (45) one su prije tri godine bile "planirano" treće dijete. Nakon rođenja dvoje djece, Nikoline (15) i Nevena (12), Biljana i Drago Gaćanović iz čelinačkog sela Donja Šnjegotina su poželjeli treće dijete. Želja im se trostruko ispunila jer je na redovnom pregledu u trećem mjesecu trudnoće Biljana saznala da nosi trojke.

"U prvim trenucima kada sam saznala da nosim trojke, hiljadu misli mi je prolazilo kroz glavu. Žao mi je što mi je vijest saopštio doktor koji je bio jako neljubazan i nije me pripremio za novost", sjeća se Biljana.

Kada je saznala za vijest, javila je mužu Dragu, koji joj je rekao da se "ne šali s tim stvarima" i spustio slušalicu. Kada je došao po nju i saznao da se ne šali, bio je u nevjerici, ali prava panika ga je uhvatila tek kasnije.

"Kada sam pošao po Biljana, ona me nazvala i saopštila da nosi trojke. Sjećam se da sam kroz smijeh pitao kakve trojke i spustio slušalicu misleći da se šali. Kada sam došao po nju i stariju kćerku koja je išla s njom, vidio sam da je ozbiljna. U početku nisam ni obraćao pažnju dok nisam došao kući i legao. Tada me uhvatila panika", kaže uz smijeh Drago.

Ne vjerujući šta ju je snašlo, Biljana je sutradan otišla kod drugog doktora, koji je potvrdio vijest i više nije imala kuda nego da prihvati da umjesto jednog, ispod srca nosi tri djeteta.

Prvobitni šok i nevjerica zamijenila je sreća i odgovornost praćena samo jednom željom, da sve bude u najboljem redu. Prvih nekoliko mjeseci bila je to normalna trudnoća, ali zadnja tri mjeseca bilo je nezgodno, priča Biljana.

"Najgore je bilo noću, jer nisam spavala skoro nikad. Ako bih htjela da se okrenem, morala sam ustati i proći s druge strane kreveta da ponovo legnem. Bebe su se jako okretale i stvarale mi pritisak u stomaku, sve me boljelo. Zadnji mjesec dana težina stomaka je bila oko 25 kilograma, tako da sam bila baš izmorena. Međutim, želja, volja i ljubav prema djeci su me natjerali da izdržim", kaže hrabra majka.

Devetnaestog septembra 2007. godine rođene su Jelena, Milica i Jovana.

Najsrećniji dan:

Kada je Biljana carskim rezom rodila tri djevojčice, prvo pitanje koje je postavila doktorici bilo je: "Da li su bebe dobro?"

Pol nije ni znala, niti je u tom momentu bilo važno. Kada je saznala da su žive i zdrave, bio joj je to najsrećniji dan u životu.

"Doktorica koja me porodila, Dragica Draganović, saopštila mi je da je sve u redu s bebama i mojoj sreći nije bilo kraja. Nakon nekoliko sati sam saznala da su djevojčice", kaže srećna majka.

U bolnici je bila sedam dana i došao je trenutak polaska kući, gdje su djevojčice željno iščekivali baka, djed, komšije, prijatelji, a svi su bili više uplašeni i šokirani nego roditelji malih "zavežljaja".

Zanimljivo je da je Biljana svoje bebe prvo vidjela u jednim novinama, a onda uživo, jer su sedam dana bile u inkubatoru.

Tih dana gotovo svi mediji u BiH su pisali o trojkama iz Donje Šnjegotine, a te tekstove Gaćanovići čuvaju i dan-danas.

"Lijepe su to uspomene koje ćemo čuvati. Imamo i nekoliko albuma fotografija. Kada porastu biće, vjerujemo, ponosne na to", kaže Drago.

Prvih dana oko beba pomagali su svi, najviše Biljanina sestra. Kćerka Nikolina je tada imala 12 godina pa je mogla da pomogne mami.

"Od saznanja da nosi trojke do rođenja bio sam i šokiran i radostan, ali odgovoran. Pomagao sam koliko sam mogao. Djevojčicama su se, pored nas dvoje, najviše obradovali majka Milena i otac Borivoje, koji je ponosno pričao da je djed trojki", kaže Drago.

Biljana kaže da je svaki period težak sam za sebe, ali kada se vrati mislima unazad najteža je bila trudnoća. Sada djevojčice imaju tri godine, nemirne su, sve ih interesuje. Međutim, Biljani je to sve lako, jer obožava djecu.

Jedna torta za rođendan:

Veselo je svaki devetnaesti dan u septembru u domu Gaćanovića. Tada trojke slave rođendan. Umjesto tri, pravi se jedna velika torta, ali svijeće gase sve tri.

"Najljepše je u životu kada su djeca vesela, zdrava i kada se sakupimo svi kod kuće. Pored rođendana, veselo je i za slavu Miholjdan, Novu godinu, Božić i Vaskrs. Tada smo najsrećnija porodica", kaže Drago.

Ponosni roditelji kažu da su djevojčice jako složne i zbog toga su ponosni. Vole i brata Nevena i sestru Nikolinu i jako im se obraduju kada dođu iz škole.

"Nikolina je učenica drugog razreda srednje škole, dok je Neven učenik sedmog razreda", priča mama.

Mala pomoć od države:

Biljana i Drago su razočarani odnosom opštine i države prema višečlanim porodicama. Nekoliko dana od rođenja trojki opština Čelinac je poslala samo 300 KM. Predstavnici "Pampersa" donirali su pelene za osam mjeseci. I to je bilo sve.

Kako kažu, od funkcionera ih je posjetio ministar saobraćaja i veza RS Nedjeljko Čubrilović, koji je odobrio asfaltiranje 700 metara puta do kuće prvih trojki u RS u 2007. godini.

"Hvala ministru za asfalt, ali nažalost, od drugih institucija nemamo pomoći koliko bi trebalo. Malo je trojki rođeno u RS, pa nije nam jasno da se o tim porodicama ne vodi dovoljno računa", kažu Gaćanovići.

Drago se obraćao Ministarstvu omladine, porodice i sporta RS sa zahtjevom za materijal kako bi porodičnu kuću proširio i uredio. Dok su mu roditelji bili živi, u kući od 88 kvadrata je živjelo devet članova.

"Nikakav odgovor nije ni dobio. U kući je i sada gužva. Trojke spavaju s nama u sobi, dok ostalo dvoje djece imaju svoju sobu. To može da potraje još godinu ili dvije i biće mi neophodno da proširujem kuću", priča Drago.

Podnosio je i zahtjev za pomoć kod kupovine poljoprivrednih mašina.

"Dobio sam odbijenicu, jer navodno nema sredstava. Međutim, komisija je bila na terenu i rekla da nemam pravo zato što radim. Ne znam ko je u pravu", kaže glava ove porodice.

Porodica Gaćanović poručuje mladim ljudima da stvaraju porodicu i da se ne plaše jer djeca su bogatstvo i najveća radost. Oni su planirali troje djece, ali presrećni su što su ih dobili petoro. Nikada se nisu pokajali, a na pitanje da li planiraju još djece (ne)odlučno odgovaraju:

"Ne bježimo ni od te mogućnosti, ali mislim da smo mi završili svoju misiju i daleko nadmašili prosjek broja djece po jednom bračnom paru u RS", kaže Drago, dok Biljana uz osmijeh dodaje: "Ali, nikad ne reci nikad!!!"

Rijetkost

U Republici Srpskoj godišnje se rađa oko 10.500 djece, a od 2006. godine do danas rođeno je 10 trojki, izjavio je nedavno ministar za porodicu, omladinu i sport RS Proko Dragosavljević.

On je tokom posjete roditeljima trojki iz Prnjavora Nikoli i Željki Spasojević, naglasio da su ovo treće trojke rođene na području ove opštine.

Tom prilikom je uručio kolica za Milana, Stefana i Miloša, te je poželio mališanima da postanu kvalitetni ljudi i korisni građani.

Načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš od 2008. godine, od kada je na dužnosti, posjetio je dvije porodice koje su dobile trojke. On je prilikom posjete porodici Spasojević rekao da opština nastoji da stimuliše mlade bračne parove da imaju što brojniju porodicu.

"Opština Prnjavor od 2007. godine za svako treće i sljedeće rođeno dijete izdvaja jednokratnu pomoć od 500 KM", dodao je Tomaš.

Najčitanije