Život

U 102. godini se lako penje uz stepenice

U 102. godini se lako penje uz stepenice
U 102. godini se lako penje uz stepenice
Dinka Kovačević

PRIJEDOR - Mika Ćulibrk, mještanka prijedorskog naselja Urije, juče je u društvu rodbine, prijatelja i komšija proslavila svoj 102. rođendan.

Ova starica, koja je zagazila u drugi vijek, u šali kaže da je ravno 100 godina života preturila preko glave te da će, ako Bog da, izgleda još poživjeti. Baka Mika tvrdi da su joj svi u familiji s očeve strane dugovječni, te da su joj i djed i otac živjeli više od jednog vijeka.

"Djed mi je umro u 116. godini, a i otac mi prevalio stotu. Koliko ću ja još živjeti ne znam, ali kada smrt konačno bude došla po mene, neću joj se suprotstavljati. Mirno ću čekati odlazak na onaj svijet, jer sam s ovim ovozemaljskim već poravnala račune", govori Mika, koja je rodom iz Bosanske Krupe.

Ona tvrdi da je recept za dug život umjerenost u jelu i piću, ali i boravak na čistom vazduhu, kakav je Mika još od djetinjstva udisala u rodnoj grudi. Za teške boljke ne zna, a ljekaru nije otišla ima 20 godina. Mika nije pila ni lijekove, već je samo koristila domaće travke i ljekovito bilje.

"Prevalila sam tolike godine preko glave. Bilo je lijepih i mučnih trenutaka. Izgubila sam supruga u Drugom svjetskom ratu i sama othranila djecu. Pamtim balkanske, ali i dva svjetska rata. Preživjela sam nekoliko vladara i država. Pamtim i kralja i Tita i Turke i Austrougare, zbjegove u Drugom svjetskom ratu, ali i ovu posljednju nedaću od rata, kada sam morala napustiti svoj zavičaj. Oduvijek sam prkosila sudbini", priča Mika.

Ova vitalna starica kaže da još dobro vidi i čuje, a još bolje se kreće. U šali kaže da u poređenju sa svojom kćerkom Milevom, koja je napunila 72 godine, može da bez problema prepješači i po nekoliko kilometara dnevno.

"Nikada nisam voljela biti u kući, već sam se uvijek kretala po dvorištu i njivi. Radila sam sve najteže poljske poslove i ni za čim ne žalim. U radu je spas", govori Mika, koja i danas bez problema izrađuje ručne radove.

"Heklam, vezem, kukičam. Bogu hvala, i vid me služi. Nekada sam i tkala, ali sada u garsonjeri gdje živim nemam tkalačkog stana. Ruke mi nikada ne miruju, a bogami ni noge. Ko zna kakvu računicu Bog sa mnom ima, jer me održava u životu", priča Mika.

Njena kćerka Mileva s majkom u naselju Urije živi posljednjih petnaestak godina.

"Mada je naš stan na drugom spratu u zgradi, majci to penjanje uz stepenice ne predstavlja problem. Puna je duha i vitalna. Za nju nema prepreka i problema. Hrabre me njen duh i vedrina", govori Mileva, koja je majci za rođendan s komšinicama ispekla tortu, uz koju su zajedno proslavile i 8. mart.

Sava, Zdravka i Anđa, komšinice bake Mike, uz bogatu trpezu za goste starici su poželjele da još mnogo godina dočeka u zdravlju i sreći.

"Uz našu baku Miku nema nervoze i depresije. Svaka njena izgovorena riječ je mudrost za sebe. Ona ima takvu pozitivnu energiju i dobronamjerne savjete koji sve probleme rješavaju, a i naše svakodnevne brige", pričaju komšinice.

 Mika od potomaka ima kćerku Milevu i sina Mirka, koji s porodicom živi u Banjaluci, a uz njih, četvoro unučadi i isto toliko praunučadi. Kaže da joj je najveća želja da u ruke primi i svoje prvo čukununuče, a nada se da će ga i dočekati.

Najčitanije