DROFEN - Već 60 godina Razija i Suljo Trokić su u braku, od čega 53 godine žive u Dorfenu. "Čestitam na impresivnom bračnom jubileju", rekao je zamjenik okružnog načelnika Georg Els.
"Hvala Njemačkoj", kaže slavljenica (80) i dodaje: "Došli smo tada sa dva kofera, a pogledajte šta sada imamo".
Ona pokazuje na svoj stan i fotografije dvije kuće u Tuzli u Bosni i Hercegovini - po jednu za svakog sina.
"Njih dvoje su čitav život samo radili", kaže njihova snaha Amra Trokić, koja sa porodicom živi u Obertaufkirhenu.
Istina, sinovi Asmir (56) i Hasim (52) su odrasli kod bake i deke u Bosni i Hercegovini.
"To mi je bilo teško", priznaje 80-godišnja Razija i pita se: "Ali šta smo mogli da uradimo?".
"U našoj domovini posla skoro da nije bilo“, dodaje njen muž Suljo.
Suljo Trokić je počeo u pilani Erber. Preko firmi Attenberger i Grundner u Steinkirchenu, na kraju je poslije zaposlenja u ciglani Meindl otišao u penziju. Njegova žena je takođe 24 godine radila u Meindlu, a dodatno 31 godinu u seoskom gostionici Hinterberg. O tome svjedoči umjetnički aranžiran bife koji je pripremila za goste povodom jubileja.
Nisu se ni upoznavali
Njih dvoje nisu morali da se upoznaju - bili su komšije. Kada je Razija došla godine za udaju, jedan rođak ju je odveo kod Suljine porodice.
"Kod nas je to nekada bilo tako: ako si predugo čekala, niko te više nije htio, jer su muškarci mislili da nešto nije u redu“, objašnjava Razija. Kaže otvoreno da nije bila baš zaljubljena. „
"Zapravo šteta", dodaje njen muž uz osmjeh.
Ipak, brak traje već 60 godina.
"Zahvaljujem svom mužu na tome", kaže Razija Trokić samokritično i dodaje: "Cijeli život sam ga gnjavila".
Njen muž se smješka:
"To kod mene na jedno uvo uđe, na drugo izađe“, kaže on i zatim postaje ozbiljan:
"Bolju ženu ne bih mogao ni da dobijem.“
Snaha potvrđuje:
"Takvu vrijednicu nigdje ne možeš da nađeš".
Život obilježen radom
Zaista, život im je bio obilježen radom. Dva puta godišnje putovali su u domovinu kod djece. Suljo je ponekad išao i dodatno za Božić.
"Ja sam ostajala ovde. U Hinterbergu smo imali velike božićne proslave, nisam mogla tek tako da odem", objašnjava njegova žena.
Sa 16 godina mlađi sin je došao u Njemačku, dok je stariji mogao da ostane samo nekoliko godina kao izbjeglica, pa je morao nazad.
"Tada se to vrlo strogo primjenjivalo", kaže i zamjenica gradonačelnika Michaela Meister, koja je paru čestitala u ime grada Dorfena.
Porodica danas broji četiri unuka i jedno praunuče. Unuk Benjamin je godinama igrao fudbal u TSV Dorfen. Njegov djed je bio najveći navijač.
"On je bio najbolj", kaže ponosno.
Danas 31-godišnjak više nije u klubu, ali deda jeste:
"Ja sam na svakom treningu i svakoj utakmici".
Dvoje supružnika uživaju u penziji.
"Nama je dobro", kaže slavljenica, koja se prije svega brine o domaćinstvu, ali voli i šetnje.