BEOGRAD - Ko nije za fudbal, košarku, vaterpolo ili se jednostavno "ne pronađe" u nekom od borilačkih sportova, bez obzira na godine može da se okuša u streličarstvu - sve popularnijoj olimpijskoj disciplini u Srbiji, koja uz tenis i golf spada u grupu "bijelih sportova".
Za samo šest nedjelja može da se savlada osnovno znanje o streličarstvu, a u Beogradskom streličarskom klubu uči se korejska tehnika pucanja.
Korejci su, inače, u svijetu poznati kao pravi "zaluđenici" za gađanje lukom i strijelom.
Obuka se izvodi na školskoj opremi, posebno prilagođenoj sposobnostima početnika, koji se za šest nedjelja osposobi da rukuje lukom i strijelom i takmiči na turnirima.
Beogradski klub svakog proljeća organizuje škole streličarstva, na otvorenom, a posebno se "gaji" žensko streličarstvo - pošto se pokazalo da rezultati žena ne zaostaju za muškim, rekla je sekretar BSK i trener sa evropskom licencom Gordana Knežević.
Ona ističe da je streličarstvo vještina i da polaznici uče da koriste što manje mišića, jer je u pitanju kontinuirani napor, a pokreti pri svakom odapinjanju strijele su istovjetni, kako bi hitac bio precizan.
"Polaznike učimo korejskoj tehnici pucanja, što podrazumijeva što manje aktiviranja mišića. Time se minimalizuje loš hitac i mogućnost povrede. Luk drže spečifične grupe mišića na leđima, koje streličaru omogućavaju da luk bude otvoren i miran", objašnjava Knežević.
U streličarstvu postoje dvije vrste luka, olimpijski (Recurve) i složeni luk (Compound) i samim tim dvije discipline. Razlikuju se po snazi i energiji, objašnjava Branislav Jeftić, jedan od članova BSK, koji se streličarstvom bavi pet godina.
Razlika je i što se kod složenog luka gađa sa okidačem, a olimpijski se otpušta samo sa tri prsta.
"Pored luka i strele, opremu čine tobolac, u kojem se drže strele, nišan, stabilizator, koji služi za balans streličara i lanser strela, preko koga strela izleće", navodi Jeftić.
Na takmičenjima, strijelci gađaju dva puta po 30 strijela sa 18 metara razdaljine, poslije čega se sabiraju rezultati.
Istoričari se slažu da je pronalazak luka i strijele, uz otrkiće točka, jedan od najbitnijih momenata u razvoju ljudske civilizacije, jer je olakšao dolazak do hrane i borbu protiv neprijatelja.
U Evropi, streličarstvo se najviše razvilo u Engleskoj, gdje su luk i strijelu donijeli Normani u periodu od 850. do 950. godine, a prema nekim ocjenama, upravo je engleski dugi luk (longbow) omogućio Englezima vojnu premoć nad kontinentalnim suparnicima.
Iako su se luk i strijela koristili još u vreme praistorije, može se reći da je to oružje doživjelo procvat u Stogodišnjem ratu, poslije čuvene bitke kod Azenkura, 25. oktobra 1415. godine, kada je 6.000 engleskih streličara porazilo mnogo brojniju francusku vojsku sa konjicom, koju je činilo više od 20.000 vojnika.
Prenošenjem baruta iz Kine u Evropu i nastankom prvih pušaka, luk i strijela su izgubili na značaju, ali je vještina gađanja nastavljena, kao sport, na dvorovima, sve do Olimpijade u Atini 1896, kada je streličarstvo promovisano u olimpijsku disciplinu.
"Iako se Englezi ponose da imaju tradiciju u ovom sportu, glavnu reč u streličarstvu vode Amerika i Rusija. Međutim, i oni blede pred dominacijom Južne Koreje", primjećuje predsjednik Streličarskog saveza Beograda Aleksandar Knežević.
Kao ilustraciju popularnosti ovog sporta u Koreji, Knežević navodi da je streličarstvo uvedeno kao predmet u osnovnoj školi, umjesto fizičkog vaspitanja - dok Sjeverna Koreja na velikim takmičenjima skoro redovno osvaja prva tri mjesta u obje konkurencije.