BANJALUKA- Kako bi bio spriječen nestanak pojedinih biljnih vrsta koje su karakteristične za ovo podneblje, u banci biljnih gena na Institutu za genetičke resurse RS u sjemenskoj kolekciji čuva se 1.200 prinova, uglavnom žitarica, kukuruza, povrća, krmnog, industrijskog bilja.
Takođe, u poljskoj kolekciji ima oko 320 vrsta voćki i vinove loze koje su autohtone sorte.
Ova kolekcija stalno se proširuje novim prinovama, a u oktobru ove godine u svjetski depo za žita, koji se nalazi u Norveškoj, trebalo bi da bude uskladišteno oko 400 prinova žitarica iz BiH.
Gordana Đurić, direktorica Instituta za genetiku RS, kaže da takvi događaji deponovanja obično budu ispraćeni uz svečanost.
"Obično kad države šalju svoje sigurnosne kolekcije to bude propraćeno i medijski i dolaskom ministara jer se radi o značajnom događaju. Sporazum je potpisan i u oktobru ove godine šaljemo prinove", kaže za "Nezavisne" Đurićeva.
Ona ističe da je kod nas primjetno da nestaju neke vrste, pa se može reći da su lan i konoplja vrste koje smo potpuno izgubili.
"Iz prirode je potpuno nestala i lincura zbog nekontrolisanog i neadekvatnog sakupljanja. U Hercegovini prijeti nestanak kadulji, vrijesku i smilju. U situaciji kada na snagu stupi UPOVA konvencija i ograničenja proizvođača za sjemensku robu, lako se može desiti da nestanu neke populacije", priča Đurićeva.
Koliki je značaj čuvanja biljnih gena reći će i podatak da se u ovom insitutu čuva oko 70 vrsta pasulja, dok znamo da je u narodu poznato svega nekoliko.
Kada su u pitanju žitarice, ovdje se čuva dosta lokalnih vrsta kukuruza koje su interesantne jer se može proizvesti brašno za ljude koji imaju osjetljivost na gluten, te oko 35 vrsta vinove loze.
"Imamo dosta sorti vinove loze, a znamo samo za žilavku i blatinu. U našoj poljskoj kolekciji u Trebinju imamo ih 35, dok 300 autohtonih sorti jabuka i krušaka imamo u poljskoj kolekciji koja se dijelom nalazi i u Čajniču, a dijelom u botaničkoj bašti u kampusu", kaže Đurićeva.
Sve vrste smjena se na Institutu za genetičke resurse RS čuvaju u tri kolekcije: jedna je radna na kojoj se vrše ispitivanja, druga je bazna i treća sigurnosna koja mora biti identična drugoj.
Marina Antić, doktor poljoprivrednih nauka, objašnjava postupak čuvanja sjemena, gdje nakon što ga dobiju s terena on se čisti i pregleda, potom materijal ide na sušenje, a temperatura je od oko 10 stepeni i vlažnost vazduha od 15 procenata.
Kaže da sjeme može tako da stoji godinama, ali da se svakih 10 do 15 godina mora raditi njegova regeneracija.