Medicinske sestre pričaju kako na ulicama Najrobija postoji više načina ako se žena želi riješiti neželjenog djeteta, a to im omogućuju loši zakoni i siromaštvo.
Umjesto da doje, mlade majke bebama daju gazirana pića kako bi im otkazali organi, piše Telegraph. Pivo od đumbira navodno djeluje jednako.
Na stotine, možda i hiljade djece majke ostavljaju da umru u toaletima, na rijekama i odlagalištima. Ili se obrate nekome drugome da im pomogne. Mnogi će bez savjesti prekinuti neželjenu trudnoću indukovanjem poroda, a zatim će živu bebu dokrajčiti udarcem u glavu. Čedomorstvo u Keniji nije fenomen, nego rezultat očaja žena koje mu pribjegavaju zbog krize prouzrokovane siromaštvom te visokom stopom neželjenih trudnoća i zakona koji ne dopuštaju pobačaj.
Dodatne restrikcije koje im je uveo Donald Trump, humanitarnim organizacijama koje primaju pomoć iz SAD, otežale su mogućnost ženama da prekinu neželjenu trudnoću. Kad zapadnjaci pomisle na prekid trudnoće, podrazumijevaju abortus, uklanjanje fetusa pod medicinskim nadzorom i to ne starijim od 24 nedjelje. Ali u Keniji prekid trudnoće uključuje i čedomorstvo, ubistvo zdravog tek rođenog djeteta. Vlasti su nedavno čistile naplavine na rijeci koja prolazi kroz glavni grad Najrobi. Samo u prvoj sedmici maja pronašli su osam tijela novorođenčadi. Otkriće je užasnulo Kenijce, ali aktivisti tvrde da je stvarnost još gora. Wilson Cheptoo bavi se sortiranjem otpada i tvrdi kako je pronašao 15 tijela djece unazad godinu dana. Nije drugačije ni kod njegovih kolega. Babica Florence pokazuje niz fotografija s mobilnog telefona na kojima su preminule odbačene bebe. Pokazuje jednu fotografiju na kojoj je sićušna djevojčica zgrčena u fetalnom položaju.
Tvrdi kako ju je majka hranila gaziranim sokovima umjesto mlijekom. Takve priče potvrđuje i Vincent Odhiambo, aktivista za ljudska prava u gradskom slumu Kiberi. U februaru je posjetio Justice Center te dobio izvještaj druge žene iz Najrobija koja je vidjela da komšinica bebi na bočicu daje pivo od đumbira.
"Neke žene nisu u mogućnosti da imaju porodicu. Poznato je ako bebi date gazirano piće da će umrijeti. Možete zamisliti šta za tijelo bebe znači takvo piće umjesto majčinog mlijeka. Ne može preživjeti više od tri dana", kazao je on.
Riječ je o planiranom ubistvu. Ali druge majke će jednostavno svoje bebe ostaviti uz kolosijek, gdje će ih možda neko primijetiti i spasiti, dok će druga preminuti. Sa druge strane, neke će bebu ubiti nakon poroda. Aktivisti pričaju da je ipak češća situacija u kojoj žene odlaze nekvalifikovanim samozvanim stručnjacima kako bi uradili abortus u kasnoj trudnoći. Oni im podstaknu porod kako bi rodile zdravo dijete, a zatim ga ubiju. Ponekad u tim postupcima umiru i žene.
Humanitarna udruženja koja se bave ženskim zdravljem upoznata su s takvom praksom. Među njima je Caroline Otera, koja kaže da poznaje farmaceuta u Dandori koji nudi takve usluge.
"On će vam dati lijekove zbog kojih ćete roditi, a zatim ubije dijete. Žena rađa u kantu hladne vode, a on zatim bebu dokrajči udarcem čekića u glavu, tvrdi ona. Navodi i kako mu je policija zatvorila kliniku nakon što je u njoj tokom abortusa koji je pošao po zlu preminula aktivistkinja za ljudska prava. Ali vjeruje kako je još mnogo klinika koje djeluju daleko od budnog oka vlasti i policije. Službene statistike o čedomorstvu vlasti u Keniji ne objavljuju, ali priznaju da imaju problem, piše Telegraph.
Iako aktivisti ni na koji način ne opravdavaju čedomorstvo, kažu kako se to može riješiti razumijevanjem šireg konteksta. Čedomorstvo je na kraju lanca koji započinje neželjenom trudnoćom nastalom prodajom tijela zbog siromaštva. Kako nema abortusa, pribjegavaju ekstremnim rješenjima.
Abortus se pravno nalazi u sivoj zoni. Do 2010. godine bio je potpuno nelegalan, a zatim se promijenio zakon pa je olakšan. Ali nije se promijenila krivična odgovornost. Svakome ko izvede neautorizovani pobačaj prijeti 14 godina zatvora. To omogućuje policiji da prijeti i ucjenjuje šarlatane jednako kao ljekare. Tek je nekoliko medicinskih stručnjaka spremno da preuzme rizik. Opozicija Crkvi i konzervativcima ojačava uz podršku SAD. Tokom 2017. godine zbog pritiska američkih "pro life" lobija Trampova administracija je ojačala propise kojima humanitarnim organizacijama koje primaju pomoć od SAD uskraćuje novac ako nude savjete o pobačaju. Zbog toga je propao niz udruženja koja su u Keniji nudila savjete o planiranju porodice. Na primjer, Family Health Options Kenya morala je zatvoriti dvije klinike i prestati nuditi besplatne usluge. Iako Velika Britanija i druge evropske zemlje potpomažu finansijski, još nedostaje ljekara koji bi ponudili dostupan, jeftin i siguran abortus. Mnoge žene stoga nemaju izbora te odlaze šarlatanima koji ih stoje vremena i novca.
Dok otkriju kome mogu otići i ko će im pomoći, uštedjele su potreban iznos, ali već su u poodmakloj trudnoći. One koje ne mogu sakupiti taj novac, u očaju i panici, a posebno ako otac djeteta odbije pomoći, bez savjesti će počiniti čedomorstvo. Usto, žene koje su uspjele sakupiti novac za ilegalni pobačaj ne razmišljaju da rizikuju i vlastiti život. Marie Stopes tvrdi da u Keniji najmanje 350.000 žena na godinu rizikuje život odlazeći na ilegalan pobačaj, a svakodnevno ih na takvom zahvatu umre sedam. Među njima je i Mary (26).
Ranije ove godine otišla je u ilegalnu kliniku na pobačaj u četvrtom mjesecu trudnoće. Kaže da nije imala izbora jer ju je partner ostavio, a zarađenim novcem je uzdržavala desetogodišnjeg sina iz prethodne veze te majku i tri mlađe sestre. Tablete koje joj je navodni doktor dao nisu djelovale, pa se vratila u ilegalnu kliniku kako bi joj insertirali dugačku cijev kroz koju su joj iz utrobe izvukli plodnu vodu. Sljedećeg dana je rodila dječaka. Kaže da je bio veličine njenog prsta, ali počela je toliko krvariti da je na kraju završila u bolnici.
"Nisam imala pojma gdje mogu uraditi ilegalni pobačaj. Nisam mogla o tome govoriti s ljudima kako ne bih pokvarila svoj ugled, pa kad mi je prijateljica rekla za tu kliniku, nisam imala izbora nego otići tamo", kazala je. Mary se izvukla gotovo bez posljedica, ali od 21.000 žena koje godišnje zaprime u bolnice zbog nestručnog pobačaja, mnoge dođu bliže smrti nego što je to bilo u njenom slučaju. Neke se ne uspiju izvući. Doktorka se sjeća kako je odbila trudnicu u šestom mjesecu trudnoće rekavši joj da je sad prekasno za pobačaj te joj je ponudila savjete kako doći zdrava do poroda. Kad je uveče odlazila kući, ta ista trudnica se sva krvava pojavila pred njenom klinikom.
"Netko joj je otvorio utrobu. Sve je ispadalo, crijeva su joj ispadala", prisjeća se doktorka koja je htjela ostati anonimna.
"Uspjela sam je uvući u salu, ali crijeva su joj bila probušena. Dobila je sedam doza krvi, ali šest sati poslije je preminula", kazala je žena koju i danas progoni smrt pacijentkinje. Ali ukoliko bi legalni pobačaj bio dostupniji, možda žene ne bi trebalo da čekaju toliko dugo. Kenija je konzervativna zemlja čiji klerici i političari preziru zapadne vlade koje ne poštuju njihove religijske vrijednosti i svetost trudnoće. Sa druge strane, ljekari i aktivisti kažu da je pro life opozicija dodatno pogoršala stvari jer se pokušava boriti protiv njih. Legalizacijom prakse dobiće se na sigurnosti zahvata, a žene neće umirati ni činiti čedomorstvo, tvrde.
Ako bi vlada i političari dopustili ljudima da ih nauče o odgovornom seksualnom ponašanju te zaštiti tokom polnog odnosa na način da jeftini kontraceptivi postanu dostupni, manje bi žena uopšte i ostalo trudno, tvrde aktivisti.
Nastavljaju da podaci UN-a pokazuju kako je oko 40 odsto trudnoća u Keniji neželjeno, a trudna je jedna od pet tinejdžerki. Dodatno, 59,3 neudanih seksualno aktivnih žena ne koristi kontracepciju uopšte. Kilifi u priobalju Kenije priznaje da ima problem. Lokalna vlada je pokrenula kampanju kako bi smanjili broj maloljetničkih trudnoća. Oko 22 odsto djevojaka u dobi od 15 do 19 godina su ili trudne ili su već majke. Navode kako je uzrok ranim trudnoćama udaja ili visoka stopa silovanja, ali i siromaštvo.
"U siromašnim poljoprivrednim područjima gdje su česte poplave ili suše porodice nemaju šta da jedu. Očajni roditelji podstiču kćerke na seksualne odnose s vlasnicima trgovina kako bi dobile hljeb", tvrdi službenica Mwenda Karisa. Ponekad se djevojčice prostituišu za uloške ili besplatan taksi prevoz.
Ruth Sidi imala je samo 17 godina kad je rodila sinčića Onesmusa, koji danas ima šest mjeseci. Bila je u vezi s trgovcem koji joj je u zamjenu za seks davao kućne potrepštine. Jacqueline Furaha u drugačijoj je situaciji. U avgustu je rodila sina Vincenta dok se još školovala. U razredu od 30 djece još su tri djevojčice bile trudne. Ni Jacqueline ni Ruth ne znaju ništa o zaštiti.
"U školi nismo učile o kontraceptivima. O tome sam čula od prijateljice, ali nisam znala gdje da ih kupim, a vjerovatno ih ne bih mogla ni priuštiti", rekla je Jacqueline.
Obje su samohrane majke, ali kažu kako se rado brinu o svojoj djeci. Još se školuju i vjeruju kako će u budućnosti steći zvanja koja će im pomoći u stvaranju boljeg života. Druge djevojke nisu iste sreće. Čedomorstvo u ruralnim područjima može poprimati drugačija lica, ali i dalje postoji. Svake godine iz šuma i septičkih jama spasavaju stotine odbačene djece, tvrde lokalni zvaničnici i to uglavnom zato što ljudi začuju dječji plač pa o tome obavijeste nadležne. To su srećnici, tvrdi Karisa.
"Neke bebe majke bace u septičku jamu i nikad ih ne pronađemo", kazala je za kraj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.