Posljednji slučajevi hapšenja Dragana Dragutinovića, Srbijanca koji se predstavljao kao princ iz Indije, te njegovog prezimenjaka Miroslava, koji je u Italiji važio za poznatog šeika, samo su dokazi koliko prevaranti mogu biti maštoviti i na šta su sve spremni na putu do bogatstva.
Iako nisu "plave krvi", Dragutinovići su ove sedmice vladali naslovnicama italijanskih medija. Međutim, kada je riječ o prevarantima, oni su relativno "sitne ribe".
Oni daleko veći i sposobniji svojevremeno su uspjeli da prodaju Ajfelov toranj i Bruklinski most, kao i kopije Da Vinčijeve "Mona Lize". Upravo zbog njih važi ona poznata - da su neki ljudi svoju briljantnost usmjerili u pogrešnom pravcu. Ili možda nisu...
Najveći državni neprijatelj: "Ono što sam učinio u mladosti, danas bih učinio hiljadu puta lakše... Tehnologija pospješuje kriminal."
Ovo su riječi Frenka Viljama Abignejla, kojem je pošlo za rukom da između 1960. i 1965. godine putem falsifikovanja čekova prevari ljude u 26 zemalja, ukupne vrednosti 2,5 miliona dolara.
U toku ovog perioda koristio je osam alijasa kako bi uspio da sve svoje prevare sprovede u djelo. Čovjek koji je svojevremeno bio proglašen državnim neprijateljem broj jedan, danas je vlasnik konsultantske kuće koja se, vjerovali ili ne, bavi sprečavanjem i otkrivanjem finansijskih prevara! Njegova životna priča inspirisala je Stivena Spilberga, koji je 2002. godine snimio film "Uhvati me, ako možeš".
Pune dvije godine Abignejl je putovao širom američkog kontinenta, ali i svijeta, predstavljajući se kao Frenk Vilijems, pilot "Pan Amerikena", koji putuje kako bi preuzeo avion koji ga očekuje u drugom gradu, ili se nakon obavljenog zadatka vraća kući.
Nakon duge potjere, Abignejl je napokon uhapšen u Francuskoj 1969. godine. Poslije hapšenja, čak 26 zemalja tražilo je njegovo izručenje. Prvu kaznu odslužio je u Francuskoj. U zatvoru je njegovo zdravlje toliko pogoršano da je jedva ostao živ.
Naredna stanica bio je zatvor u Malmeu, u Švedskoj. Nakon što je sklopio ugovor sa federalnom službom Sjedinjenih Američkih Država da će sarađivati na otkrivanju finansijskih prevara, vraćeno mu je državljanstvo SAD i po kratkom postupku je izručen njima. Danas je, navodno, multimilioner.
Kako zaraditi milijarde: Čarls Ponzi je italijanski imigrant koji je vremenom postao jedan od najpoznatijih prevaranata u američkoj istoriji. Njegovo prezime je zapravo sinonim za najveće svjetske prevare koje se zajednički nazivaju Ponzijeve šeme.
Rani period života tog obmanjivača je potpuna nepoznanica, zato što je bio sklon izmišljanju, tako da se ni danas ne zna ko je on zapravo. Ono što se zna jeste da je upisao Univerzitet u Rimu, ali nakon što je izbačen, odlazi za Ameriku, gdje je došao sa svega 2,5 dolara u džepu.
Njegova prevara Ponzijeva šema u suštini predstavlja "finansijsku kuću od karata". Zapravo, početkom 20. vijeka Ponzi je napravio piramidalnu šemu, koja je garantovala ulagačima dobit od 50 odsto na ulog u poštanskim kuponima.
On je u početku isplaćivao obećane uloge sa kamatom, što je privuklo nove ulagače, ali se "piramida" poslije određenog vremena srušila, i tako je razotkrivena jedna od najvećih prevara u istoriji SAD.
Najnoviji primjer ove vrste prevare je piramida Bernarda Mejdofa, koji je, prema zvaničnim podacima, od kraja osamdesetih do 2008. oštetio ulagače za 18 milijardi dolara.
Prema procjenama finansijskih stručnjaka, ta cifra je znatno veća i sigurno premašuje 65 milijardi dolara. Mejdof je 2009. godine osuđen na 150 godina zatvora bez prava na pomilovanje.
Ucjenama stekao milione: Džozef Vejl je jedan od poznatijih prevaranata svog doba. Tokom svoje prevarantske karijere ukrao je više od osam miliona dolara.
Njegov prvi zvanični "posao" bilo je utjerivanje dugova, i tada je dobio ideju za prevare. Naime, on je primijetio da neke njegove kolege zadržavaju dio duga koji naplate. Tada je počeo da ih reketira, obećavajući da ih neće prijaviti ako i njemu daju postotak novca koji uzmu.
Kasnije je krenuo u daleko veće obmane. Koristio je lažne naftne sporazume, namještao je trke, a bio je poznat i po tome da se vrlo lako i brzo prerušavao. Volio je da bude doktor Henri Reul, navodno poznati geolog koji je putovao SAD i od neupućenih uzimao novac za "investiranje u naftna polja".
Njegov takođe poznati alijas bio je i direktor "Elisium razvojne kompanije", u čijem svojstvu je obećavao zemlju naivnim, za šta im je unaprijed uzimao novac.
Obmanuo Ala Kaponea: Viktor Lustig (1890 - 1947) smatra se jednim od najvećih prevaranata u istoriji. Svoju prvu prevaru izveo je kada je za 30.000 dolara prodao mašinu za štampanje novca koja nije bila ispravna.
Njegova najveća prevara, prodaja Ajfelovog tornja, započela je 1925. godine, kada je u novinama pročitao da gradske vlasti imaju novčanih problema s održavanjem tornja. Lustigu je sinula sjajna ideja kako da zaradi na tom problemu. Vješti varalica uzeo je identitet vladinog službenika i dogovorio sastanak sa šestoricom trgovaca starim željezom.
Lustig je rekao trgovcima kako grad više nema novčanih sredstava kojima bi podmirivao ogromne troškove za održavanje tornja, te da ga žele prodati u staro željezo.
Jedan od trgovaca je "nasjeo" i kupio toranj, a Lustig je prvim vozom pobjegao u Beč s torbom punom novca. Čovjek koji je kupio toranj bio je toliko osramoćen da nije ni otišao u policiju.
Lustig je nastavio sa svojim prevarama, pa je tako uspio "preći" i najpoznatijeg mafijaša svih vremena Ala Kaponea. Njega je nagovorio da uloži 40.000 dolara u dionice koje nisu ni postojale. Novac je dva mjeseca držao u sefu, da bi ga na kraju vratio Kaponeu, rekavši mu kako je posao propao. Ovaj mu je za nagradu što je "spasio" uloženi novac dao 5.000 dolara. To je, naravno, bilo sve što je Lustig i želio.
Kada je 1907. godine stigao u Ameriku, sreća ga je počela napuštati - uskoro je uhapšen zbog krivotvorenja i poslat je u "Alkatraz".
Najpopularniji robijaš: Za Džordža Parkera kažu da je bio jedan od najsmjelijih američkih prevaranata. Zarađivao je za život prodajući njujorške znamenitosti neopreznim i naivnim turistima.
Omiljeni objekat za prodaju bio je njujorški Bruklinski most, koji je godinama "pretvarao" u novac bar dva puta sedmično. Policija je često znala intervenisati, pokušavajući da uklone "kupce" sa mosta koji su željeli da ga ograde.
Među ostalim znamenitostima koje je prodavao bili su "Medison Skver Garden", muzej Metropoliten, pa čak i Kip slobode.
Parker je osuđivan tri puta. Nakon trećeg hapšenja 1928. godine osuđen je na doživotnu robiju i poslan u zatvor "Sing Sing". Kažu da je bio jedan od najpopularnijih zatvorenika, jer je čuvare i druge zatvorenike oduševljavao pričama o svojim prevarama.
Prodavao Da Vinčijeve kopije: Eduardo de Valfierno, koji je sam sebe zvao markiz, bio je argentinski prevarant, koji je, navodno, organizovao krađu "Mona Lize".
On je platio nekoliko ljudi da ukradu "Mona Lizu" iz Luvra, a navodno je potplatio i Vićenca Peruđu, koji je tu bio zaposlen. Peruđa je 21. avgusta 1911. godine sakrio poznatu sliku ispod sakoa, i jednostavno izašao iz muzeja.
Neposredno prije krađe, Valfierno je unajmio francuskog falsifikatora Iva Šodrona, da izradi šest kopija "Mona Lize". Ovi falsifikati su poslati u različite dijelove svijeta. Naime, Valfierno nikada nije ni želio da proda originalnu umjetninu, već samo kopije, a krađa mu je bila "pokriće" za naivne kolekcionare da su oni baš ti koji dobijaju original.
Nakon krađe, nikada više nije kontaktirao Peruđu, koji je uhapšen kada je pokušao da proda original. "Mona Liza" je konačno vraćena u "Luvr" 1913. godine.
Barmen pod maskom špijuna: Robert Hendi Frigard (40) je bivši barmen koji se deset godina lažno predstavljao kao britanski špijun i ubjeđivao žrtve da sponzorišu njegov luksuzni životni stil "a la Džejms Bond".
Tokom više od deset godina prevara, koje liče na holivudske filmove, Frigard je zavodio svoje žrtve, ubjeđivao ih da mu daju stotine hiljada funti, a neke od njih čak nagovorio da napuste svoje domove i žive kao lutalice.
On je jednom prilikom ubijedio tri studenta da napuste koledž i nestanu, jer ih je navodno tražila Irska republikanska armija (IRA). Od njih je iznudio novac da bi ih, navodno, štitio. Mnoge žrtve su godinama bile pod njegovom kontrolom, a nekoliko žena je vjerovalo da će se udati za njega.
Sav prihod od svojih kriminalnih radnji trošio je na životni stil milionera, što je podrazumijevalo roleks satove, najbolje BMW-e, odijela po mjeri i skupocjene cipele.
Frigard je "nasamario" još niz ljudi, uključujući i ženu koja je dvije nedjelje živjela u parku i čekala ga, jer je ostala bez novca. Prije hapšenja Frigard se krio u Francuskoj, sa Amerikankom koja je takođe vjerovala da je on tajni agent.
Kako je uhapšen? Očuh Amerikanke dobio je 100 miliona dolara na lutriji i Frigard je otišao u London u nadi da će izvući nešto novca i od njega. Upravo tada je i priveden, u zajedničkoj akciji britanske policije i američkog Federalnog istražnog biroa (FBI). Osuđen je na kaznu doživotnog zatvora zbog otmice i krađa.
"Ojadio" i političare: Bernard - Berni Kornfeld je utro nove puteve u oblasti investicionih sertifikata. Godine 1955. u Parizu je uložio nekoliko stotina dolara u otvaranje društva za otvorene investicione fondove sa vrijednosnim papirima.
Poslove je sklapao sa Amerikancima koji žive u Evropi, pa je na taj način mogao da zaobiđe i američke i evropske poreske propise.
Kasnije je osnovao sopstveno investiciono društvo, Servis za inostrane investitore (IOS), koje je 1960. godine postalo akcionarsko društvo sa sjedištem u Panami.
Zaposlio je 25.000 zastupnika, koji su u Evropi prodavali njegovih 18 investicionih fondova, prije svega malim ulagačima u Njemačkoj. Tokom prve decenije poslovanja, IOS je postao vrijedan 2,5 milijarde dolara. Dobar dio novca ulagača je nestao u zamršenim poslovima, u kojima su se preplitali drugi fondovi.
Kornfeld je uspio da dobije i podršku nekih poznatih ličnosti za svoje "poslovne ideje". Jedan od poznatih Nijemaca, koji je u poslu sa Kornfeldom neslavno prošao, bio je političar Erih Mende, jer je nakon previranja na berzi čitav njegov finansijski sistem doživio potpuni krah.