Putin ga je upoznao početkom devedesetih, kao jednog od tjelohranitelja tadašnjeg gradonačelnika St.Petersburga, Anatolija Sobčaka
Dobar tjelohranitelj je čovjek koji je prisutan ali se “ne vidi”, zaključilo bi se po generalu Viktoru Zolotovu, koji već četrnaest godina obezbeđuje predsjednika Vladimira Putina, ali je uprkos stasu uspješno “siv” i neuočljiv.
Pitanje je koliko bi ga Moskovljana prepoznalo na ulici, za razliku od, recimo, svojevremeno generala Aleksandra Koržakova koji je obezbeđivao predsjednika Borisa Jeljcina – i bio poznat maltene koliko i Jeljcin.
“Pleća” iza leđa čuvane ličnosti su sjenka koja ne bi smjelo da zasjeni “objekat” zaštite – ali devedesetih, u danima krize Rusije, bilo je prilika kada je Jeljcin, krajnje nelogično, izvirivao iz sjenke Koržakova. Razlog je bila konfuzija u vlasti, i mogućnost da Koržakov iskoristi pložaj i uplete se u spletke kremljovske oligarhijske i klanovske politike, što je policajac i pokušao.
To, dabome, nije praksa koju bi dopustio Putin – da se dvije krajnje različite uloge, u jednom krajnje specifičnom odnosu, toliko okrenu krajnje naopako. Nije je, doduše, više dopustio ni Jeljcin ali tek poslije skandala povodom predsjednikovog reizbora 1996, značajno kasnije.
Profesija čuvara predsednika
Tema tejelohranitelja i štićenika je pogodna za roman. Biti spreman i za nekoga eventualno poginuti, ne može biti posao, to je ideja – rekao je odavno jedan uglednik “iz struke”. Te i ljudske odanosti takve vrste, ne pronalaze se, razume se, na enormno razvijenom “tržištu bezbjednosnih usluga” već, ako ih uopšte ima, tekovina su nekog prethodnog poznanstva.
Poznanstvo Jeljcina i Koržakova jeste bilo poznanstvo takve vrste. Prijateljstvo policajca i budućeg predsednika prethodilo je Jeljcinovoj vlasti, a njihovo razilaženje teško je palo obojici.
S druge strane nema dostupnih pojedinosti o Putinu i Zolotovu – osim, da je Viktor Vasiljevič (65) rođen u Lenjingradu, danas Sankt-Petersburgu, da je radnički sin i da je on sam na početku radnog uzrasta počeo kao radnik u čeličani.
Putin ga je upoznao početkom devedesetih, kao jednog od tjelohranitelja tadašnjeg gradonačelnika St.Petersburga, Anatolija Sobčaka. Putin je u tom trenutku zamjenik gradonačelnika, ali van službe, Zolotov je otada njegov boks i džudo-sparing partner. Navodno, i danas, s obzirom da šef Rusije održava sportsku formu.
Generalova pojava u Kremlju, na mjestu šefa Službe bezbjednosti predsjednika koincidira s prvim izborom Putina na funkciju šefa države 1999./2000. Šest godina nakon što je obavljen preobražaj struktura državne unutrašnje zaštite, na osnovu tada donijetih zakona ( 1993.).
Modernizacija KGB
Preobražaj je iz vremena Jeljcina, a prvi šef SBP bio je Koržakov. Slijedili su ga na kratko generali Jurij Kaprivin i Anatolij Kuznjecov. SBP je jedna od naslednica bivšeg Devetog direktorata KGB iz koga je, uz obezbeđenje šefa države, ponikla i Federalna služba bezbjednosti, organizam od oko dvadeset hiljada pripadnika, s glavnim stanom u bloku 14, unutar Kremlja.FSO je nadgledao vladine komunikacije, održavao je i štitio podzemne komandne centre i specijalnu podzemnu železnicu koja povezuje te strateški važne čvorove.
I FSO i SBP podvrgnuti su tom prilikom kontroli Jeljcina. SBP ima sopstveni logo, ima ljudstvo pod oružjem od preko dve hiljade (crno) uniformisanih pripadnika, i ukupnu informativnu potporu ruskih obaveštajnih ogranaka, kada je reč o podacima koji bi se mogli ticati bezbjednosti šefa države.U javnosti, rijetko kada ima povoda da se o svemu tome govori.
Razlog da Viktor Zolotov, sa svoje pozicije čovjeka u sjenci, iskorači pod reflektor je Putinovo imenovanje generala za zamjenika glavnokomandujućeg Trupama Ministarstva unutrašnjih poslova – paralelnim vojnim jedinicama od oko 170 hiljada ljudi, s podrazumjevanjem misije odbrane poretka. U ruskoj praksi to nije potanko razjašnjeno.
Glavnokomandujući “unutrašnje armije” je general-pukovnik Nikolaj Rogoškin (61), tenkista s najvišim vojnim akademskim i generalštabnim obrazovanjem. Rogoškinov položaj nije dotaknut, ostaje tu gde jeste. Međutim, imenovanje zamenika komandanta s reputacijom Zolotova, podiže talas nagađanja (na Zapadu više nego u Rusiji) – o namerama predsednika Rusije da navodno stvori “gardu za odbranu od opozicije”.
Nešto je u toku, a vidjeće se šta.