Prijateljstvo je jedan tip ljubavi koji nam pomaže u toku našeg emotivnog razvitka. Još kao bebe mi biramo putem naših osjećaja i nekih mističkih nadahnuća osobe koje nas privlače iz razloga koje možda nikad nećemo uspjeti odgonetnuti.
Gledam bebe i ostalu djecu u vrtiću, znači od prve do sedme godine rođenja, na koji način prave svoje izbore. Reklo bi se da nema nikakve logike u onome što se može posmatrati, ali u svakoj selekciji znamo da emotivni, sentimentalni razlozi postoje. Kad bismo znali više, recimo, o bioenergiji, o tome kako Vilijam Rajh prepoznaje putem "jezika" tijela neke psihološke i karakterne forme. Po njegovoj dugogodišnjoj kliničkoj praksi, danas možemo da razlikujemo mnoge ljudske osobine po bioenergetskoj viziji, da ih liječimo ili da im jednostano pomognemo da izađu iz svojih odbrambenih oklopa, tako da počnu da doživljavaju neke osjećaje zbog kojih su sagradili prepreke.
Taj strah od nekih dubokih emocija nije nam svojstven, on se unosi putem "odgoja", tokom života. Zato taj način "čitanja" nije nam dosežan, jer u toku razvoja, dok se tijelo formira, a još nije dobilo svoje lične karakteristike, ne možemo naći ni tu malu, fizičku osnovu putem koje bismo mogli reći da onaj "ego-falični" karakter bira onaj "analno-mazohistički" ili onaj "neurotični" bira onu "histeričnu".
Sve je u pupoljku, sve dolazi na izraz, ali nemamo dovoljno elemenata da kažemo da je ruža ruža.
Ostaje nam da ih posmatramo, svakog dana u toku njihovog razvitka, vodeći brigu prije svega o njihovim potrebama. Baš taj fenomen ispoljavanja ličnih naklonosti može nas uputiti da prepoznama šta jedna ruža traži ili šta treba bosiljku da bi se razvijao zdravo i da bi se osjećao dobro u svojoj koži.
Što više dolazimo u kontakt sa njihovim potrebama, tim više imamo šanse da ih razumijemo i da komuniciramo. Jer svako biće ima, to jest teži ka različitim potrebama. Svi mi znamo da se "ne živi od samog kruha". Ljudski duh ima svoje potrebe i on svoje potrebe komunicira u svakom momentu, a na nama je da mu pomognemo da ih ispuni ili da mu objasnimo kako naučiti preživjeti u presuhoj godini.
Biološki gledajući one materijalne potrebe, ishrana, san i društvo srodni su svim bićima, dok onaj nematerijalni dio pravi od svakog jedan specifičan subjekt.
Baš ta specifičnost, koja postoji sakrivena već u pupoljku ili bolje rečeno u samom sjemenu, ona nam daje boju i formu i miris po kome će nas neko izabrati.
Nekome ćemo biti prijatelj, a nekome ljubav jer su, ne zna se kako i ne zna se zašto, osjetili da im prija baš to, taj neki miris i ta neka forma.
Vjerovatno djeca naslućuju, prirodno, to nešto što ćemo mi kasnije kao dobro obrazovani nastojati da obrazložimo i da razumijemo. Onog momenta kad se prirodno nadahnuće počne odgajati po tuđim potrebama i tuđim razlozima, mi kao primitivno biće počinjemo da se mijenjamo i da se prilagođavamo nečemu što ne možemo da objasnimo, nečemu što ne shvatamo i taj kompromis kad pređe neku mjeru postaje naš oklop.
Uspjeti uzgajati sebe, svoje prijatelje, svoje ljubavi i svoje talente učiniće od nas zdravu i zadovoljnu osobu. Daće nam nadahnuće i energiju da se izborimo i sačuvamo neke naše karakteristike bez kojih mi nismo mi i ruža nije ruža.
Samo takve, iskrene i vjerne sebi biraće nas i voljeti oni kojima paše baš taj miris i koje, baš zbog naše autentičnosti, nećemo nikad iznevjeriti.
Postavite pitanje
Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabbadini možete slati na mail [email protected].
Dr Starčević-Sabbadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autorka je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autorka je više knjiga.