Život

Ko ne raširi svoje grane neće moći pokazati raskoš (FOTO)

Ko ne raširi svoje grane neće moći pokazati raskoš (FOTO)
Ko ne raširi svoje grane neće moći pokazati raskoš (FOTO)
Nada Starčević-Sabadini

Malo razmišljanje o identitetu, o tome kako spoznati sebe ili, bolje rečeno, kako prepoznati sebe, jer svi smo se već uvjerili u to da se svako rodi sa specifičnim identitetom i da je to njegov otisak kroz život.

Ma koliko se djece rodilo, svaka majka će vam reći da je svako od njih različito od drugog. Svi imaju sličnosti, svi su odrasli u istoj kući i odgajani su na isti način, ali niko nije isti. Sve što je slušalo jedno dijete, manje-više čulo je i drugo, ali razlika počinje u asimiliranju. Ono što čujemo ne pada, kao sjeme, direktno na plodnu zemlju, naš mozak pravi selekciju, bira, razbira mnogo prije nego što počnemo da govorimo. Znači, mi počinjemo da izražavamo svoj karakter i identitet od samog rođenje. Nova istraživanja ukazuju da se odnos fetusa i trudne žene prilagođava od prvog dana, svih devet mjeseci nošenja sve do rađanja. Ali ne završava se rađanjem, samo prelazi u novu fazu međusobnih odnosa. Ako je trudnoća bila laka, ako nije došlo do poremećaja, to znači da su se "složili", nije bilo razloga za neki veliki kompromis. Samo što često nije tako.

Lično sam pratila nekoliko majki koje su za vrijeme trudnoće imale različite probleme. Jednoj je bilo zabranjeno da se diže iz kreveta zadnja tri mjeseca, pa se ipak djevojčica rodila mjesec dana prije. Kasnije, nakon godinu dana, kad je otkriveno da je beba gluha i kad smo se vratili da dublje pričamo o periodu trudnoće, žena mi je uplakana rekla: "Ja nisam htjela dijete, meni je materinstvo strano. Moj muž je nakon nekoliko godina braka toliko želio i insistirao na tome da sam na kraju pristala", rekla mi je Gordana.

Djevojčica je rasla, prvo je otišla u specijalnu školu za gluhonjeme, ali kasnije je upisivala i pohađala redovne škole. Sad je na fakultetu, sa dobrim uspjehom. Majka se rastala, jer je muž postajao sve grublji od kada je održavao vezu sa sekretaricom. Gordana kaže, nije problem u tome da ti neka "ptica" uleti u mrežu, problem je biti čovjek i "nahraniti" i njegovati dvije ili čitavo jato ptica. Tako se Gordana našla sama sa sobom u zrelim godinama i tek tada su počele izlaziti na površinu neke njene specifičnosti, koje su iznenadile, prije svega, nju samu.

Njena majka je bila tvrda kao orah, otac je bio oficir, vojno lice koje treba da bude za uzor. To, taj dobar ugled, se naravno odnosio na cijelu familiju. Prema tome, red i disciplina su vladali u kući kao u kasarni. Najteži dio zahtjeva padao je baš na Gordanu. Kako ne bi "ljenčarila" za vrijeme ljetnih praznika dok je još išla u gimnaziju radila je po trgovačkim centrima, prodavnicama i slično, s tim što je majka njenu zaradu dijelila samo na dva starija brata.

Gordana je kasnije od turizma napravila dobar biznis. Krenula je s prodavanjem nekretnina na Jadranu, te radila ono što je oduvijek željela, odlazila u inostranstvo, učila jezike, pohađala kurseve joge.

Slijedila je neke svoje gurue, učitelje, po cijeloj Evropi i crpila od njih sve duhovne tajne. Njegovala je i tijelo u velnes centrima i sve bi to bilo dobro da se svi oni koji su dolazili u kontakt s njom nisu osjećali nelagodno. Gordana je previše ćutala ili se iznenadno smijala kad niko drugi nije nalazio razloga za humor. Znam da joj nedostaje ona prirodna životna radost, koja se negdje izgubila. Možda je Gordana od prirode dobila sjeme da bude čvrst i visok hrast, ali je nekoliko osoba u toku njenog uzrastanja ispoljavanjem svojih karakteristika i identiteta rezalo njene grančice da bi na kraju postao hrast u vazi, bonsai. To stablo u vazi je hibrid, ono se ne razmnožava, ne ljubi se ni sa Suncem ni s Mjesecom. Ne njiše se na vjetrovima, uvijek mora da bude neko ko će se brinuti da grane hrasta ne pređu obruč vaze.

Da li je dovoljno da Gordana može da priča o sebi kao neko ko je spoznao sebe, ko je našao sebe u svojim mislima i akcijama? Neko ko vjeruje u svoje korijenje, u neku svoju autentičnost? Da li je za Gordanu bilo kasno već kad se rodila, da li je njena sudbina bila odlučena još u maminom stomaku?

Na koji je kompromis morala doći njena majka da bi se ona rodila?

Jedno možemo reći - nju niko nije prihvatio ni volio kao hrast. Niko ko nema dovoljno mjesta i vremena da raširi svoje grane neće imati vremena da se pokaže u svojoj raskoši i da ga zato drugi prepoznaju i zavole. To pomanjkanje osjećaja sebe, pomanjkanje njege i ljubavi dovodi do nezdravog i nesretnog rasta. Cijeniti svoj i tuđi identitet znači biti uvijek složen, prisutan, predan duhom i tijelom onome što započnes i što radiš. Lakše je ako to sam izabereš, ali u svakom smislu lakše ćeš spoznati svoj karakter ako si prisutan nego nehajan i odsutan.

Postavite pitanje

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail [email protected]. Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.

Najčitanije