Život

Upoznati sebe: Potreba za materinstvom u sjenci strepnje

Upoznati sebe: Potreba za materinstvom u sjenci strepnje
Upoznati sebe: Potreba za materinstvom u sjenci strepnje
Nada Starčević-Sabadini

Često je teško da se objasni nekoj ženi koja dođe na kliniku da ta njena svjesna potreba za materinstvom nije u skladu sa njenim dubokim podsvjesnim osjećajima i emocijama.

Taj racionalni dio uma ponaša se u skladu sa društvom i njihovim potrebama, to su socijalni kodeksi i potreba koje pojedinac prihvata da bi ostao i osjećao se dio te zajednice. Ali emotivni, lični, duboki dio svijesti ne ponaša se po zahtjevima tuđih kodeksa, taj arhaični dio psihe nastoji da izrazi svoje osjećaje, strahove i ljubav na lični način. Veliki dio tog nebeskog dijela duše, što ne želi da gleda u prašinu po kojoj se nekad mora uplesti, gleda prema svojoj zvijezdi. Gleda u visoko, anarhično.

Naravno, tu dolete i nekad se naslažu velike količine "prašine" koje društvo diže i često uspijevaju da zatrpaju lične osjećaje, i ostave, kao pijesak u pustinji, samo vrhove piramide, koji ostaju da simbolično svjedoče o ranijoj kulturi.

Žena koja racionalno zahtijeva da postane majka ne zna o naslagama "prašine", razmišlja o tome kao o ličnom dijelu sebe, a niko joj ne pomaže da otkloni i "otpuhne" ono što predstavlja njen strah, njenu bojaznost i strepnju. U istraživačkoj grupi sa kojom sarađujem više od 20 godina proučavam te naslage i pomažem da se odstrane bar onoliko koliko je potrebno da se spozna prvobitna konstrukcija.

Jedan dio tog mog psihosomatskog dijela rada navela sam u knjizi koja izlazi iz štampe u Milanu početkom septembra. To je priča o Valentini koja je bila osuđena da se zauvijek oprosti sa svojom željom za materinstvom. Presuda je pala jednog dana, kad je primarijus ginekološke klinike odlučio da je tumor u maternici tako velik i da se uterus mora ukloniti. Mi smo kao mala interdisciplinarna grupa uradili ono što je Valentinina duboka psiha željela i spasili njen reproduktivni organ i ona je rodila dva sina na razmaku od nekoliko godina.

U jednoj drugoj situaciji žena koja je željela dijete, a koja je već krajem drugog mjeseca spontano pobacivala fetus iz svog tijela, ja sam uz pomoć hipnoze probudila njenu anarhičnu dušu koja se uspjela sama izboriti iz svoje "prašine" i zadržati to "sjeme", koje je po četvrti put nalazilo snage da se veže za njeno jajašce.

Putem psihotestiranja uviđa se da je taj duboki strah od materinstva vezan lično za odnose sa svojom majkom i povlači svoje niti još iz ranog djetinjstva. Naravno, mnogo ovisi o samom karakteru djevojčice jer će neke dozvoliti da naslage prekriju skoro kompletno njihovu prvobitnu građu, tako da je kasnije neće uspjeti spoznati, ostaće ljute i često neurotične za čitav život.

Djevojčice sa drugačijom "anarhičnom" snagom u sebi osjetiće dosta brzo da vjetrovi koji "pušu" iz pustinje nisu njeni i ne pripadaju njenoj prirodi pa će se osloboditi i otresti. Ona će vjerovatno uspjeti da se izdvoji, ili će fizički pobjeći iz te nezdrave okoline. Ali, ipak, mnoge će pokleknuti i tako će te anafektivne majke ostaviti svoje grube otiske u duši i tijelu i kad djevojčica postane mlada žena, ona će biti razapeta između osjećaja krivice čiji su ožiljci ostali na duši i kojih se neće lako uspjeti osloboditi, ma koliko puta se udavala i nastojala da zanese prvo dijete.

Ta veza sa majkom između majčine ljubomore i kćerkine želje da bude voljena donosi velike kompleksne situacije sa kojima se teško izboriti.

Nažalost, naše društvo ne radi na tome da se razvija, prije svake druge, ona prirodna emotivna to jest afektivna inteligencija koje vezuje osjećaje sa memorijom tako da biće postaje empatično, suosjećajno, a ne emotivni invalid i neurotik koji nije u stanju da povede nikakav intimni dijalog sa svojim osjećajima.

Ne voditi te intimne razgovore sa sobom, sa svojim željama i snovima znači ostati emotivni invalid, sterilan u bilo kojoj "ljubavnoj vezi" i zahtijevati da te neko voli, bilo kćerka ili čovjek, a da nisi u stanju da se predaš nijednom dubokom osjećaju. Ni ljubav, ni orgazam.  

Postavite pitanje

Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail deskŽnezavisne.com. Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.

 

Najčitanije