"Ako si samo jednom volio, ako si jednom bio zaljubljen, već si u stanju da shvatiš razliku između života i preživljavanja", rekao bi Janaras, grčki teolog i filozof.
Ja ću sintetizirati ostatak jednog njegovog odlomka gdje govori o ljubavi, to jest erosu: "Preživljavanje je život bez smisla i senzibilnosti, jedeš kruh a on nije dovoljan da se osjetiš sit, diraš stvari, ali ih ne osjećaš, mirišeš cvijet a miris ne dospijeva do tvoje duše. Ali, sve se mijenja kad je tvoja ljubav pored tebe, onda te život preplavi tako da tu stihiju nisi u stanju da zadržiš u onom glinenom loncu, što predstavlja tvoje bivstvovanje. Ne govorim o sentimentalizmu ili mističkom zanosu, već o životu, o osjećaju koji te najedanput navede da ti padne koprena s očiju i ti ugledaš svijet i dodirneš ga kao da si se tek rodio. Takav eros, takva ljubav nije privilegija nekih grupa, on je ponuđen svima sa istim mogućnostima. To je jedini način da se osjeti (na zemlji) veličanstvo carstva. Jedini način da se prevaziđe smrt.
Jer samo onda kad budeš u stanju da izađeš iz svog ega (ja), makar to bilo za lijepe oči jedne Ciganke, samo onda ćeš shvatiti šta tražiš od Boga i zašto trčiš za Njim".
Metafora koja prikazuje Boga kao ljubav, a ljubav kao energiju, povezuje malog sa velikim, mikro i mega, ukazuje nam da je jedina snaga u stanju da se suprotstavi zlu raspadanja i podijeli nešto što je dato da bude ujedinjeno. Ovdje bih navela samo nekoliko tema koje vode u tom pravcu, prema moći koju ljubav (eros) nosi u sebi, jer nemamo dovoljno mjesta da razjasnimo nijednu od ovih misli, samo da postaknemo želju za razmišljanjem o nekim fundamentalnim pitanjima svijesti. Jer svi znamo da poslije hljeba, čovjekova svijest traži smisao u životu: jedno je preživljavati, a drugo je živjeti.
Na ovu temu o potrebi za ljubavi u životu treba da dodam još jednu neophodnu temu: sloboda!
Prije nego što dođemo do smisla slobode u društvu, prije nego što nas ukoči "strah od slobode", kako bi rekao Dostojevski, imamo samo jednu šansu da je okusimo, a to je u momentu iskrenog ljubavnog zanosa. Kako je to dobro sažeo moj profesor sociologije Alberoni: "Zaljubljivanje je rađanje jedne nove države udvoje".
U momentu zaljubljivanja padaju okovi predrasuda, i jedno i drugo se oslobađaju svih dotadašnjih kategorija i polaze u kreaciju jedne nove ustanove koja ne priznaje nikakav tuđi zakon. Svi oni koji su bar jednom voljeli znaju da su i misao i osjećaj u toj njihovoj novoj "državi" takvi da ti nepisani zakoni otvaraju njihova krila, da će taj osjećaj slobode, ako ga ne izdaju, uspjeti prenijeti na one druge oko sebe i da bi to mogao biti predosjećaj onog zemaljskog carstva o kojem se vijekovima priča.
Taj osjećaj slobode koji može da zamisli carstvo ljubavi na zemlji doživljava se samo kad si i zaljubljen i voljen, drugačije, kako bi rekao Veliki inkvizitor iz "Braće Karamazov", strah od slobode je prejak jer mnogi se boje nesvjestice od tog "leta" pa im je mnogo lakše biti duhovni sluga nekom pozlaćenom totemu. Ljubav i harmonija traže veliki ceh i mnogi to ne smiju da sebi priušte.
Evo velikih pitanja: život, ljubav i sloboda, svi su povezani i jedno bez drugog gubi smisao. Ljubav nosi u sebi klicu prvobitne energije slobode, koja je jedina u stanju da transformiše čovjeka, da otvori oskudne oklope sebičnosti i da se prepozna kao jedinka u društvu. Tek tada, kao sastavni dio, kao gradioci društva, koje raste na solidnom korijenju ljubavi i slobode možemo težiti harmoniji tijela i duha.
Drugačije, naš unutrašnji dijalog, između starog arhaičnog dijela uma i ovog "neokomponovanog" neće doći do razumijevanja. Bez razumijevanja nema saglasnosti, kao što bez ljubavi nema razumijevanja. Ostaćemo stranci u našoj koži, otuđeni i krivićemo i ljude i bogove što smo nesrećni i sami u tolikoj masi ljudi. Kako je rekao Nelson Mandela: "Nećeš biti voljen jer si dobar, bićeš dobar jer si bio voljen".
Svi mislioci, filozofi i teolozi sa bilo koje strane svijeta, na bilo kojem jeziku da pričaju, na kraju, kad se govori o životu ili preživljavanju dolaze do istih zaključaka i svi oni "koji su bar jednom voljeli, koji su bili zaljubljeni" i svi oni koji ne izdaju sebe i onu ljubav u sebi svi oni znaju.
Svim drugima ostavljam za razmišljanje ovih nekoliko tema koje sam navela u jednoj od mojih knjiga: "Vjerni sebi ili depresivni". Biti vjerni sebi znači imati snage da se ne zaustavimo kod trgovačkih tezgi ispred hrama, nego naći snage da se sa bilo koje staze vratimo našim putem do hrama ljubavi.
Postavite pitanje
Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail [email protected].
Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.