Čekala sam da dođe, da je vidim, jer su me zainteresovali njen razgovor i njeni razlozi. Kaže da se tek nedavno, poslije skoro 30 godina, sjetila nekih scena iz djetinjstva koji su tmurni i dramatični.
Skoro je, kaže, sigurna da se radi o nekim starim ljudima, starcima koji je diraju i koji je navode da ih dira. Njen je razgovor telefonom bio virilan, često grub i drzak. Monika je nastojala da me ubijedi da ne podnosi muškarce, da joj je seks odvratan. Ponekad bi opsovala kao kočijaš i pričala o završenom braku i još nekoliko veza. Nisam uspijevala da dođem do riječi, pa sam pustila da vidim dokle će ona i kako će. A Monika kao parni valjak: drobi i melje! Sada je trebalo da dođe na naš prvi sastanak. Konačno ulazi i pruža mi ruku, nasmijana i dotjerana u skupoj garderob
Kada je skinula fini vuneni kaput, ostala je u jednoj oskudnoj, zategnutoj haljini, koja je nudila sve već na prvi pogled, a grudi su joj bile izbačene u dekolteu kao cvijeće na prozoru.
Zadržala sam u sebi prvu pomisao: koja kontradikcija! Ona žena koju sam čula telefonom i ova nemaju baš ništa zajedničkog. Ova govori svim svojim tijelom i očima da želi da bude zapažena. Svaki trenutak, kao da je na pozornici, igra ulogu zavodnice i čeka aplauz.
Prva dva naša susreta bila su vođena na njene teme, muž koji je bio kockar i grubijan, nekad je tukao, nekad obećavao sve najbolje. Tema je bila i njen težak odnos sa kćerkom od 17 godina i njena želja da se ta relacija sada poboljša.
Na trećem sastanku probala sam da je pitam nešto o njenom osjećaju sebe, sada, ovakva kakva je, i da li zaista želi da je oni koji je vide i požele.
Naravno, njena je gardaroba, njene sjajne lakirane cipale, njeni dekoltei i sve kod nje i dalje bilo "ponuđeno". Monikin je odgovor bio mutan i kontradiktoran, kao sve na njoj: "Volim da se oblačim ovako, fućka mi se za muškarce i za ono što oni misle, ja se ne dam nikome."
"Zašto onda ovolika provokacija?"
"Ne provociram, samo se oblačim kako ja hoću", odgovara ona.
Nastojim da objasnim da nije pitanje samo to šta ona voli i koliko je velika sloboda u izboru gardarobe, to je već prihvaćeno od većine ljudi. Pitam samo da li je svjesna te neverbalne komunikacije, to što ona odaje putem nekih simbola.
"Kao šta", pita me. Recimo, kao te grudi silom natjerane vani iz haljine.
Teško je razgovarati s nekim o nečemu što je svima pred očima, o što glavni subjekt negira. Razvukla se tema o tome da li zaista želi tu sliku o sebi, a ako je to ono što želi onda je to u redu. Ali Monika nastavlja da negira. Svako se oblači kako hoće, a drugi neka misle šta hoće.
Pred kraj mi sama ponudi izlazak iz ove situacije. Od kad je njen novi dečko zatražio da se oblači jednostavnije, samo kad njega nema, ona to radi zbog provokacije. Kaže, on je dobar, dokazao je da me voli i hoću da uradim ono što mu paše. A kakvi su oni drugi?
Oni su svinje, misle samo na seks, žele da me dobiju, a ja se ne dam, odgovara Monika.
Pitam je: "Da li je to možda osveta?"
"Jeste, to je inat i izazov za sve one muškarce koji padaju na dobre grudi i ostalo. A ja znam da im neću dati ništa! Oni ne vrijede i od njih možeš samo uzimati ako si pametna", kaže Monika.
"A šta onda s ovim dečkom zbog kojeg mijenjaš ponekad tvoj stil", pitam je.
Monika ubjeđuje, više sebe nego mene, ali zasad prihvatam njenu verziju: "Ja njega volim, on je dobar, cijeni me i brani."
Nismo još imale vremena da razvijemu tu temu: ljubiti, voljeti i biti zaljubljen. Uplašila sam se svih kontradikcija i ubjeđivanja koje je Monika spremna da mi da. Ostavimo to za idući put.
Postavite pitanje
Poštovani čitaoci, vaša pitanja za dr Nadu Starčević-Sabadini možete slati na mail deskŽnezavisne.com.
Dr Starčević-Sabadini je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Milanu, Smjer za psihologiju, i autor je metoda rada Makos21, efikasnog instrumenta u pronalaženju i ponovnom uspostavljanju ravnoteže zdravlja u sferi emocija. Autor je više knjiga.