Život

Veza orla i čovjeka duga 6.000 godina (FOTO)

Veza orla i čovjeka duga 6.000 godina (FOTO)
Veza orla i čovjeka duga 6.000 godina (FOTO)
Dragana Raduški

Region Altajskih planina u zapadnoj Mongoliji predstavlja jedno od najudaljenijih mjesta na svijetu. Ovaj planinski lanac se prostire od Mongolije, Kazahstana do Kine i Rusije.

Najviši vrh u provinciji Bajan Olgi predstavlja i poprište jednog neobičnog festivala: takmičenja u lovu orlovima.

U provinciji je ostalo svega 250 lovaca koji do plijena dolaze na ovaj neobičan način, a svake godine se okupljaju kako bi održali tradiciju dugu više od 6.000 godina. Lov orlovima je vještina koja se prenosi s koljena na koljeno, iako polako izumire čak i u ovim krajevima.

Bikbolat je samo jedan od preostalih 250 lovaca. On lovi na način kako su to činili njegovi preci, a ova drevna vještina se zove "berkui" i tako su nekada lovili svi lovci na području centralnoazijske stepe. Primjera radi, ak su Džingiskan kao i Kublajkan imali na hiljade zlatnih orlova kojima su lovili plijen tokom svojih pohoda i osvajanja.

U regionu Bajan Olgi uglavnom žive etnički Kazahstanci, koji su ovdje doselili negdje sredinom 19. vijeka. Kako su uglavnom bili odvojeni i izolovani od savremenog svijeta, tako im nije bio problem ni sačuvati ove drevne vještine lova, jer su samo za to i znali. Štaviše, sačuvali su i drevni način života, jer mahom žive u tradicionalnim jurtama, gdje provode oštre zime po kojima su poznati ovi krajevi.

Inače, ono što je najbitnije naglasiti za ovu prčiu je posebna povezanost orla i lovca. Naime, orlovi su rođeni kao nezavisni, ali su neophodne godine obuke i treniranja. Takođe, neophodne su i godine uspostavljanja veze između lovca i orla, jer su orlovi po prirodi izuzetno nepovjerljivi.

Bikbolat objašnjava da se sa obukom orlova zapoinje dok su oni još ptići i ne mogu povrijediti djecu niti stoku. Ipak, pravi lovci postaju tek nakon obuke, kada su u stanju da obore vuka i lisice, koji ujedno predstavljaju glavni plijen za ove lovce.

Ono što je zanimljivo jeste da su ženke orla bolji lovci nego mužjaci, jer su daleko agresivnije.

Jednom obučen orao može da bude u službi lovca i po nekoliko godina. Kada krenu u lov, lovac ide na konju, a orla drži na lijevoj ruci. Povezanost između lovca i ptice može biti takva da lovac u sekundi zna kada je njegov orao zapazio plijen.

I dok neki kazahstanski lovci vremenom prešli na lov puškama, koje su preostale još od SSSR, ipak najveći dio lova se obavlja upravo orlovima, jer orlovi imaju izuzetan vid, koji se čak ne može ni porediti sa ljudskim.

Oni najbolji lovci među orlovima u stanju su oboriti i uloviti čak i snježne leoparde.

Sezona lova uglavnom traje zimi, kada su ptice najgladnije i najagresivnije. Takođe, zima je bitna jer se u snijegu vrlo lako uoči trag divljači.

Ipak, jednom godišnje svi lovci se okupe na godišnjem festivalu koji se održava u Olgiju, koji je ujedno i prijestonica regiona. Ovdje dolaze brojni lovci, jer su nagrade izuzetno vrijedne. Pored toga što pokazuju svoje lovake vještine, lovci učestvuju i u raznim tradicionalnim igrama i borbama poput "kokbara", jedne vrste pola te igre "tenge alu" gdje lovci pokušavaju da podignu noviće sa zemlje, pri tom ne silazeći sa konja.

Pored muškaraca, na festivalu uestvuju i žene, koje se takođe bave lovom s orlovima, što nije rijetkost u ovim krajevima. Najinteresantniji dio ovog septembarskog festivala je upravo trka muškaraca i žena, gdje su posljednjih godina pobjede uglavnom odnosile žene, koje svaku svoju trku završavaju snažnim galopom.

Međutim, uprkos nastojanju da se tradicija očuva, sve manje je lovaca koji love na ovaj način. Zapravo, jedan od razlog nestanka tradicije je i sve manje divljači, koja bježi iz ovih krajeva, s obzirom na to da se u okolini grade turistiki kapaciteti, a to predstavlja prijetnju njihovom načinu života.

Takođe, sve veći broj kazahstanskih porodica svoju djecu šalje u gradove, gdje pronalaze posao, a novac koji šalju kući je dodatni izvor prihoda.

Najčitanije