Kristofer Najt otišao je u divljinu prije 27 godina. Na ivici šume sagradio je kolibu i svoje dane provodio čitajući knjige i meditirajući, vraćajući se u civilizaciju samo da bi pod okriljem noći krao hranu od kampera.
Za sve to vrijeme pričao je sa samo jednom osobom - dok nije uhapšen tokom pljačke prošle nedjelje. Policiji je rekao da je počinio više od hiljadu provala, uzimajući samo ono što mu je bilo potrebno da bi preživio. Postao je toliko uspješan i vičan u tome da je nastala legenda o "pustinjaku iz Nort Ponda".
"To je bio mit, ili legenda, da je pustinjak odgovoran za krađe. Ipak, ispostavilo se da je legenda istinita", rekla je Dajana Perkins-Vans iz lokalne policije. Čovjek čiji je omiljeni roman "Robinzon Kruso" nema posebno duboko objašnjenje zbog čega je napustio svijet ljudi i otišao u prirodu, ali se zna da se to dogodilo nakon havarije u Černobilju.
Od tog trenutka pa sve do sredine devedesetih godina nije progovorio sa nekom drugom osobom, kada je prozborio nekoliko riječi sa izletnikom na putu.
Najt je srednju školu završio 1984. godine. Dvije godine kasnije otišao je u divljinu. Nekoliko godina je živio na jednom mjestu, ali se onda preselio iz straha da će biti primijećen. Od 1989. godine bio je u kolibi u kojoj i sada živi - uslovno rečeno, s obzirom na to da je u pritvoru. Pustinjak iz Nort Ponda dao je sve od sebe kako njegov logor ne bi bio primijećen ni sa zemlje ni iz vazduha, pa je čak i žutu lopatu prekrio crnom kesom. Nikada nije palio vatru, čak ni tokom najhladnijih dana, sve iz straha da će ga pronaći. Sve sjajnije predmete, kao što su metalne kante za otpatke, prekrivao je zemljom i prljavštinom i farbao u zeleno svoj šator.
Logor je pozicionirao tako da je okrenut ka istoku i zapadu, kako bi što bolje iskoristio sunce u toku dana. Na jesen se gojio više nego uobičajeno kako bi jeo manje zimi i na taj način izbjegavao češće izlete u grad, čime bi rizikovao ostavljanje tragova u snijegu.
"Sve je radio proračunato", rekli su iz policije.
Najt je najčešće izlazio noću da bi krao hranu i druge potrepštine, koristeći se samo svjetlošću mini-lampe. Tamnim tkaninama prekrio je kanape koje je razapeo među stablima, a neki od njih su duboko urasli u drveće. U šatoru se nalazio zemljani krevet, zajedno sa ostavom i radio-prijemnikom.
Na vrhu šatoru nalazila se antena, čiji je kabl išao u šator. Neko vrijeme, kaže Najt, imao je i TV prijemnik, ali je otkrio da mu prebrzo troši baterije.
Sam logor je nevjerovatno sređen i čist, neki bi rekli i previše civilizovan za nekoga ko je očajnički želio da pobjegne od civilizacije. Tu su čak i mišolovke koje su sprečavale glodare da mu jedu hranu.
Svu hranu je krao i nije lovio. Iako je pokušao da peca, odustao je od toga jer je potrebno previše truda. Odmah pored šatora nalaze se kanapi na kojima je sušio veš, a tu je i tuš sa kanisterom za sakupljanje kišnice. Na pitanje koje je knjige čitao, odgovorio je:
"Sve koje sam mogao da ukradem. Sve što imam sam ukrao, osim ovih avijatičarskih naočara. Njih sam kupio 1986. godine", rekao je policiji.
Ovaj 47-godišnji pustinjak sada čeka odluku suda nakon što mu je određena kaucija od 5.000 dolara.