Više od 30 miliona Kineza živi u pećinama, većinom u provinciji Šansi, koja ima prozirnožuto tlo, pogodno za kopanje i pravljenje takvih naseobina. Jedan od njih je i Ma Ljengšuej (76), koji je cijeli život proveo u pećini i ne namjerava da ode iz nje.
On živi u jednosobnoj pećini na magistralnom putu južno od grada Jenan. Iako su ga sin i snaha napustili i otišli u grad zbog posla, ne planira da se seli.
"Rodio sam se u pećini, u njoj ću i umrijeti. Cijeli život u njoj živim i ne mogu da zamislim ništa drugo. Život je ovdje lak i udoban", kaže Ljengšuej, koji živi u tipičnoj kineskoj pećini, zvanoj jeodung, u koju je uvedena čak i struja.
On spava na kangu, tradicionalnom krevetu, koji kad se sklopi služi kao sto.
"Ovdje imam sve što mi treba. Nema potrebe da se penjem uz stepenice jer mi je sve nadohvat ruke. Nigdje ne želim da idem", dodaje Ljengšuej.
Većina pećina u kineskoj provinciji Šansi ima karakterističnu građu, koja podrazumijeva jednu dugačku prostoriju, ukopanu s jedne strane planine i s polukružnim ulazom, često pokrivenim pirinčanim papirom ili šarenim jorganom. Zidovi pećina prekriveni su raznim ukrasima, a neizostavan je portret Mao Cedunga ili poster neke filmske zvijezde iz časopisa. Ipak, postoje i bolje pećine, isturene iz planine i ojačane ciglama, u kojima je čak sprovedena i tekuća voda, a neke od njih su bočno povezane, pa porodica može da ima i pećinu s više soba.
O tome koliko se ljudi vežu za mjesto rođenja svjedoči i primjer Rena Šuhua, koji, iako je otišao u grad u potrazi za poslom, planira da se vrati u rodnu pećinu, gdje će, kaže, provesti penzionerske dane.
"Ovo je idealno mjesto za život; ljeti je svježe, a zimi je toplo. Mirno je i bezbjedno", kaže Ren, koji je još prije 20 godina otišao u grad.
I dok se nekima ove pećine i ne čine udobnim, one imaju veoma važnu ulogu u kineskoj istoriji. Naime, za vrijeme poznatog Dugog marša, 1930. godine, i Mao Cedung je živio u jednoj pećini. U sličnim pećinama se nekada održavala i nastava, tako da su one zaista važne za kinesku tradiciju.
Čak i Si Đinping, koji će sljedeće godine naslijediti Hua Đintaoa na mjestu predsjednika Kine, živio je u pećini. On je, naime, sedam godina proveo u spilji, nakon što je protjeran u provinciju Šansi tokom kulturne revolucije u Kini.
"Pećine zapravo predstavljaju najranije arhitektonske forme; to možemo vidjeti i po pećinama u Španiji i Francuskoj, a u Indiji i danas ljudi žive u pećinama", pojašnjava David Vang, profesor arhitekture na Univerzitetu Vašington.
Posljednjih nekoliko godina arhitekte su odlučile da preurede neke pećinske objekte i, prema prvim rezultatima, stanovnicima Šansija nove, preuređene pećine izuzetno se dopadaju i u njima drže frižidere, šporete i veš-mašine. Jedan od njih je i Lju Đaping, direktor Zelenog arhitektonskog istraživačkog centra, koji je pomogao razvoj modernih pećina i osmislio novi dizajn sa dva nivoa, ali tako da one ne odudaraju od tradicije. U preuređenim pećinanama izgrađene su četiri prostorije: dvije u prizemlju, a dvije na nivou.
"Ove preuređene pećine su poput vila. Mislim da sad izgledaju luksuznije nego stanovi u gradu", kaže Čeng Vei, zvaničnik Komunističke partije, koji takođe od rođenja živi u jednoj od pećina u okolini Janana.
Prodaja i iznajmljivanje
Pećine su stavljene i na tržište nekretnina i danas jednu ovakvu pećinu možete kupiti za 46.000 dolara. One koji požele da ih iznajme to zadovoljstvo će koštati svega 30 dolara mjesečno, što je izuzetno povoljno. Međutim, većina pećina nije na prodaju, jer se nasljeđuju iz generacije u generaciju i u većini njih danas niko ne živi. Ali, potomci jednostavno ne žele da ih prodaju.