Postoji nešto što ove inspirativne žene imaju zajedničko: one su ratnice i nastavljaju da nas inspirišu čak i u našem, modernom životu…
Kleopatra
"Neću uvijek pobijeđivati."
Čini se čudno i gotovo neprikladno da žena koja je uspjela da definiše nezavisnu snagu, odlučnost i moć, u eri u kojoj je komandovao muškarac, poseduje ime koje znači "očeva slava". Ali Kleopatra i vjekovima poslije iznenadne i tragične smrti nastavlja da nas inspiriše i intrigira.
Pored moći, Kleopatrina posebnost se ogledala u ljepoti, o kojoj je napisano bezbroj pesama, poema, romana. Daleko od holivudskih verzija Elizabete Tejlor i Anđeline, Kleopatra nije bacila Marka Antonija i Cezara na koljena svojim dobrim izgledom, već umom, intelektom i šarmom.
Roza Parks
"Voljela bih da ostanem zapamćena kao osoba koja je htijela da bude slobodna… s nadom da će i drugi ljudi biti slobodna”
Njena žestoka dinamičnost će ostati čini nam se nedostižna.
Po njenim skromnim riječima, sve što je ona radila je zapravo bio pokušaj da se vrati kući sa posla. U stvarnosti, ona je definitivno uradila više.
Roza je preko noći postala glavna figura pokreta za građanska prava u Americi. Prvog decembra 1955. godine 42-godišnja Afro- amerikanka, krojačica Roza Parks, odbila je da se odrekne mjesta u autobusu kako bi umesto nje sjeo putnik belac. Ovo je izazvalo bojkot koji je trajao 381 dan, dok grad nije ukinuo zakon za sprovođenje rasne podele u javnim autobusima.
Neustrašiva Roza se borila za odbacivanje rasnog odvajanja zbog čega je postala prva dama građanskih prava. Dan kada je uhapšena će se zauvek pamtiti kao dan Roze Parks.
Meri Vulstonkraft
"Ne postoji pogrešno vrijeme za početak. Početak može biti sad, ovog časa. DANAS."
U 1972. godini, Meri Vulstonkraft je pozivala na jednakost, te je njeno proklamovanje ženskog prava bio udarac u 18. veku. Srećom sada živimo u vremenu kada se na stavove feministkinja ne gleda s osudom!
Ali u kasnim 1700- tim Merina tvrdnja da muškarci i žene treba da se smatraju jednakim bićima je bila krajnje revolucionarna, kao da Jovanka Orleanka galopira na konju sa svojim izvučenim mačem.
Objavljen članak pod nazivom A Vindication of the Rights of Woman iz 1792. se smatra jednim od prvih primjera feminističke filozofije. Ipak ovo djelo nije bilo preštampano sve do sredine 19. vijeka. Ali i pored toga revolucionarni Merin duh i dalje traje…
Nora Efron
"Trudim se da pišem dijela za žene koje su tako komplikovane i zanimljiva kao što žene zapravo i jesu."
Novinar, esejista, dramski pisac, scenarista, romanopisac, producent, reditelj - ona je sve to radila. Nora Efron se borila za rodnu nejednakost u industriji koja je još uvek pogrešno predstavljala pred kamerama kao i iza scene.
Pored uspješne novinarske karijere, Nora je kasnije postala holivudski scenarista koji je odgovaran za nastanak možda najromantičnije komedije svih vremena Kada je Hari sreo Sali.
Pored karijere u svijetu filma, Nora je i u književnosti ostavila traga. Njene knjige su jedinstvene, duhovite, oštroumne i s vremena na vreme imaju srceparajuć uvid u njen privatan život.
Njen autobiografski roman iz 1983. godine pod nazivmo "Heartburn" opisuje slom njenog braka sa neobičnom iskrenošću. U staroj ženskom liberalnom koledžu za umetnost u Velesliju, ona je slavno rekla: "Iznad svega, budite junakinja svog života, a ne žrtva."
Emelin Pankherst
"Vjeruj u Boga- on će ti uzvratiti."
Magazin Time (1999. godine) je uvrstio ženu po imenu Emelin Pankherst kao jednu od 100 najvažnijih ljudi 20. veka, napisavši: "Ona je uobličila ideju žene našeg vremena; ona je tresla društvo novim obrascem iz kog nije bilo povratka."
Početkom 20. veka, Emelin je bila suosnivač Ženske socijalne i političke zajednice (WSPU) sa jasnim programom usmerenim na direktnu akciju za osvojanje ženskog prava glasa.
"Djelo, a ne riječi. To treba da bude stalno naš moto", ona je kasnije rekla.
Ove riječi su se pokazale itekako tačnim kasnije, kada je Emelin bila u zatvoru Holovej u kojem je organizovala svoj prvi štrajk glađu, odolij evajući nasilju i zlostavljanju, a sve kako bi omogućila svim ženama pravo glasa.
Žozefina Beker
"Nisam bila skroz gola. Jednostavno nsam imala odjeću na sebi."
Njeni pokreti su bili nepogriješivi: ritmičke ruke, izvijeni kukovi i elastične noge su pokrenule podijum za igru, kao hipnotisana vetrenjačka jedra.
Poznati ženskaroš, Ernest Hemingvej je nazvao najsenzacionalnijom ženom koju je ikada video. Ipak, uprkos velikoj popularnosti i slavi, borba Roze Parks je bila i njena, takođe.
Kada je stigla u Ameriku 50- ih godina prošlog veka, ona je odbila rezervacije u 36 hotela.
Žozefina je vodila borbu sa kabare klubovima, odbijajući da nastupa za rasno odvojenu publiku (uprskos ponudi Majami kluba u iznosu od $10 000). Ni preteći pozivi iz Klu Kluks Klan-a nisu je uplašili. 1963. godine, Žozefina je stajala pored Martin Luther Kinga u Vašingtonu.
Ona je bila jedini zvanični ženski govornik tamo.
Malala Jusufzai
"Ne želim da budem upamćena kao devojka koja je upucana. Želim da me pamte kao djevojku koja je ustala."
Oktobra 2012. godine, revolveraši su se ukrcali u školski autobus u Pakistanu, pitali Malalu za ime i pucali tri puta u njenu glavu. Njen zločin? To što je govorila koliko je važna edukacija za devojke.
Strah se izgubio, a hrabrost je trijumfovala.
U 2013 godini, Time magazin je uvrstio Malalu Jusufzai kao jednu od 100 najuticajnih ljudi na svetu. 10. oktobra 2014. Malala je dobitnik Nobelove nagrade za mir. Da se ne zaboravi, ona je imala samo 17 godina kada je tragično nastradala.
Amelija Erhart
"Žene moraju da pokušavaju da urade stvari kao što bi muškarci pokušali. Kada ne uspiju, njihov neuspjeh treba da bude izazov drugima."
Amelija Erhart je prva žena pilot koja je letela sama preko Atlantskog okeana 1928. godine, a zapravo je šesta žena koja je dobila dozvolu za pilotiranje.
Početkom 1931. godine, Amelija se podružila organizaciji "Ninety-Nines" koja je okupljala žene pilota kako bi ohrabrila žene u avijaciji. Ona je jednom opisala strah kao "papirne tigrove", dodajući da je ona uvek svesna opasnosti.
"Želim to da uradim jer to želim da uradim", rekla je Amelija. Tokom pokušaja da obiđe svet 1937, Erhartova je nestala iznad centralnog Pacifika i nikada nije pronađena. Njen konačni neuspeh je postao kao što je jednom rekla, izazov za sve nas.
Valentina Tereškova
"Ako žena može raditi na pruzi u Rusiji, zašto ne može da leti u svemiru?"
Valentina, bivši tekstilni radnik iz Sovjetskog Saveza 1963. godine, je postala prva žena u svemiru, kružeći Zemljom čak 48 puta stavljajući prethodna četiri američka astronauta (sve muškarci) na stub sramote kada je spojila 36 leta. I ne samo to, ona je uspela da ostvari više vremena leta, od ukupno spojenog vremena svakog američkog astronauta koji je leteo pre nje. Imala je samo 26 godina. Bravo devojko!
Frida Kalo
"Stopala? Za šta mi trebaju kada imam krila da letim?"
Da bismo razumjeli Fridu, moramo da razumijemo njenu patnju. To ne znači da je ona žrtva sopstvene patnje - upravo suprotno, postoje mnoge traumatične situacije koje su uticale na njen život, uključujući strašnu nesreću u autobusu, koja ju je učinila bogaljem, i dala joj "alate" kojima može da slika svoju unutrašnju istinu.
Njen muž Dijego Rivera je jednom govorio o Fridinoj umjetnosti kao "slikanju koje uzvišuje ženske kvalitete izdržljivosti i istine, stvarnosti, okrutnosti i patnje."
Njene slike su neustrašive jer prikazuju neusaglašenost, dvojnost ženskog iskustva. U nekim aspektima, Fridina umetnost je i ružina latica i trn.
Florens Najtingejl
"Bolnica je tu da pomaže bolesnima i nemoćnim ljudima. Tu nema mjesta zlu."
Često smatrana kao gospođa sa lampom, Florens Najtingejl se suprotstavila roditeljima i uspela da postane medicinska sestra. Kada je 1853. izbio Krimski rat, Florence je sa 38 medicinckih sestara bila u vojnoj bolnici u Turskoj. To je bio prvi put kada je ženama bilo dozvoljeno da to učine. Njena kampanja da poboljša kvalitet njege u vojnim bolnicama dovela je do toga da Florens objavi knjigu pod nazivom "Notes on Nursing" 1859. godine. Još jedan uspeh Florens je to što je postala prva žena član Kraljevskog društva za statistiku u 1858. godine.
Elizabet Tejlor
"Prošla sam kroz sve to, dušo. Ja sam majka hrabrost."
Potražite "preživjeli" u rječniku i onda ćete moći da vidite kako Elizabet Tejlor gleda ponosno na vas, pod teretom sjajnih dijamanata, bez sumnje.
Koko Šanel
"Najhrabriji čin je i dalje misliti na sebe. Naglas"
Koko Šanel nije bila samo izazov tog vremena zbog sopstvenog lifestyle-a i karijere: njena moda je oslobodila žensko telo. Muška odjeća je postal ženska: majice na pruge, džemperi oko vrata, pantalone, ravne pete i odela.
Marija Kiri
"Sada je vreme da razumemo više, tako da se možemo plašiti manje."
ojila dvije Nobelove nagrade za fiziku i hemiju (1903. i ponovo 1911. godine), ali to ne znači da je ona to osvojila tako lako. Naprotiv ona se borila protiv seksizma tokom cele karijere.
Ne samo da je njeno istraživanje doprinijelo razvoju X zraka u hirurgiji, već je njen neustrašivi duh odudarao od muškaraca. Za vreme Prvog svetskog rata, ona je pomogla opremanje ambulante sa rendgen opremom vozeći je kroz prve linije fronta.
Elizabeta I
"Znam da imam tijelo slabe i nemoćne žene, ali imam srce i stomak kralja, i kralja Engleske takođe."
Bila je ćerka jednog od najopasnijih kraljeva koji je ikada sedeo na prestolu Engleske i kraljice čiji su žestok intelekt i dvorske čari podelile crkvu na dva dela. Elizabeta je postala jedan od najdužih vladara u Engleskoj (vladala je 44 godine) pritom je uspela da povrati stabilnost zemlje. Najbolji deo? Ona je to uradila bez muškarca pored sebe.
Umjesto toga, Elizabeta se proglasila udatom za svoje kraljevstvo, pozivajući se na svoje podanike - "svi moji muževi, moj dobar narod". Tokom decenije ona je postala kraljica koje su se bojali ali u isto vreme je i poštovali kao njenog oca Henrija VIII.
Kako ju je papa Sikst V opisao: "Ona je samo žena i ljubavnica pola ostrva, ali je takođe žena koje se plaši cela Španija i Francuska zajedno."
(Elle.rs)