Princ Huram, iz dinastije Mogul, šetao se Delhijem i primijetio djevojku koja prodaje svilu. Očaran njenom ljepotom, zaljubio se i oženio se njom nakon pet godina.
Njeno pravo ime Ardžumand Banu Begum zamijenio je imenom Mumtaz Mahal, što u prevodu znači "ukras palate". Kao u bajci - živjeli su srećno i voljeli se beskonačno! Mumtaz je pratila svog supruga na svakom putu.
Godine 1627. Huram postaje car mogulske imperije i tom prilikom dobija ime Šah Džahan. Kao kontrast pričama da je na prijesto došao na užasan način - pobivši svoju braću, Šah Džahan poznat je po svojoj velikodušnosti prema prijateljima, sirotinji i gradnji brojnih spomenika i hramova po Agri i Delhiju.
Za 18 godina zajedničkog života Mumtaz mu je podarila četrnaestoro djece. Na posljednjem porođaju, rađajući kćerku Gauharu Begum, umrla je u gradu Buranpur 1630. godine.
Na samrti Mumtaz je od Šaha zatražila da joj ispuni četiri želje: da joj sagradi spomenik dostojan njihove ljubavi, da se nikad više ne ženi, da čuva njihovu djecu i da joj posjećuje grob na svaku godišnjicu.
Šah je jedno vrijeme bio potpuno izgubljen. Zapostavio je sve državničke funkcije i prvih devet dana nije izlazio iz svoje sobe, ništa nije jeo niti pio.
Kada je napustio svoje odaje, njegova kosa, ranije crna kao ugalj, bila je potpuno bijela!
Po njegovoj naredbi počela je gradnja Tadž Mahala, koja je trajala pune 22 godine. Na njegovoj izgradnji radilo je više od 22.000 ljudi danju i noću. Za gradnju je korišten bijeli mermer, jaspis (dragi kamen), žad, kristali, lapis (po legendi - kamen mudrosti), tirkiz, safir, karneol (dragi kamen).
Sve ovo je uvezeno iz različitih azijskih zemalja uz pomoć ergele od oko 1.000 slonova. Ugrađeno je i 28 vrsta dragog i poludragog kamenja iz raznih zemalja. Glavni krasnopisac bio je Amanat Kan Širazi, čije je ime jedino urezano na vratima hrama.
Sam Šah Džahan redovno je nadgledao radove. Centralna zgrada završena je 1648. godine, dok je gradnja ostalih dijelova trajala još narednih pet godina.
Tadž Mahal se smatra vrhunskim ostvarenjem mogulske arhitekture, stila koji kombinuje elemente persijskih, indijskih i islamskih arhitektonskih stilova. Godine 1983. postao je UNESCO-ov spomenik svjetske baštine opisan kao dragulj islamske umjetnosti u Indiji i jedan od univerzalno priznatih remek-djela svjetskog nasljeđa.
"Treba li krivica tražiti utočište ovdje, kao izvinjenje, postaje čista od grijeha. Treba li grešnik poći do ovog zdanja, njegovi grijesi biće zaboravljeni", te stihove zapisao je Šah kako bi objasnio značenje Tadž Mahala.
Kompleks građevina u okviru Tadž Mahala sastoji se od pet glavnih elemenata: glavne kapije, vrta, džamije, kuće za odmor i glavnog mauzoleja.
Mumtaz Mahal najprije je bila sahranjena u bašti Zainbad, u mjestu gdje je i umrla, a zatim je njeno tijelo preneseno u Agru uz velike počasti i dijeljenje hrane, pića i novca. Na tom mjestu gdje je privremeno počivala i danas stoji obilježje.
Po treći put, sahranjena je na mjestu gdje i sada počiva, po okončanju izgradnje mauzoleja, 26. maja 1633. godine. Okrenuta je licem ka zapadu - ka Meki.
Kada mu je 1658. godine sin preuzeo prijesto, Šah Džahan je stavljen u pritvor. Živio je još osam godina sa jedinom mogućnošću - da kroz prozor Jasminove kule, preko rijeke Džumne, posmatra počivalište svoje voljene žene.
Postoji legenda da je Šah Džahan namjeravao da izgradi identičan mauzolej, samo u crnoj boji, a ta dva hrama bi spajao most.
Tokom iskopavanja 1990. godine nađeni su mermerni stubovi crne boje, međutim ispostavilo se da je to bijeli mermer koji je vremenom pocrnio, a da je priču proširio jedan evropski pisac lakih romana.
Poetska legenda, koja prati riječi Rabindranata Tagorea, kaže da je Tadž Mahal suza na obrazu vremena. Priča se da svake godine tokom kišne sezone na mauzolej padne samo jedna kap kiše.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.