Život

Zašto su žene-ubice fascinantnije nego muškarci

Zašto su žene-ubice fascinantnije nego muškarci
Foto: Ilustracija | Scena iz filma "Gospodin i gospođa Smit"

Podjednako u pop kulturi i u stvarnosti, publiku više fasciniraju žene kao ubice, nego muškarci, konstatovao je "New York Times"

Još od antičkih vremena u Homerovoj Ilijadi srećemo se sa ženom-ubicom, suprugom kralja Agamemnona, koga je po povratku iz desetogodišnjeg rata sa Trojancima ubila supruga Klitemnestra.

Od tih vremena pa sve do danas, za publiku koja prati pop kulturu i stvarnost, žene koje su ubile istovremeno su i zanimljive, ali i odvratne.

Još prije 2.500 godina publika je popunila sva mjesta u Atinskom amfiteatru da bi gledala Eshilovu tragediju u kojoj heroja koji se vraća kući iz rata čeka žena koja ga u kupatilu nožem ubija golog u kadi.

Ubistvo je još strašnije jer ga je izvela supruga Klitemnestra, a njeno ime je postalo sinonim za ženski zločin.

Čitava Eshilova drama je klasični zaplet porodičnog ubistva iako su žene-ubice mnogo ređe nego muškarci.

Javnost je mnogo više zainteresovana ukoliko je žena ubica, a postavlja se pitanje zašto je to tako.

Iako su žene rjeđe ubice i čitaoci radije čitaju krimiće u kojima je žena ubica.

Stotinama godina su smrtne kazne za najtreže zložine izvršavane na javnim mjestima i to je bila popularna zabava za javnost. Sredinom 19. vijeka kada su novine postale pristupačne za svakoga drastično se povećalo interesovanje za zločine, a posebno za one u kojima su žene bile izvršioci zločina.

Tako je 1849, Maria Maning, švajcarska sobarica, ubila svog bivšeg ljubavnika.

Njen muž je dotukao krivca, a onda su ga sahranili ispod ploča kojima je bila popločana kuhinja.

Slučaj je bio veoma privlačna priča jer je u njoj bilo pohlepe, seksa i odvratnog ubistva, pa je štampa od te priče načinila senzaciju. Iako su ubistvo izvršili oboje u štampi je glavnu ulogu imala Maria a izdavač je prodao 2, 5 miliona primjeraka svoga lista u zemlji koja je imala ukupno sedam miliona stanovnika.

Drugi izdavač iz Velike Britanije štampao je dva i po miliona dodataka posvećenih tom zločinu, u zemlji koja je imala 20 miliona stanovnika.

Pogubljenje Maningovih je posmatralo 50.000 stanovnika, a najviše pažnje bilo je posvećeno egzekuciji Marije Maning.

Tema žena-ubica dobila je značajno mjesto kada je madam Tiso otvorila svoj muzej voštanih figura 1835. godine, jer je tu prikazala nekoliko poznatih žena ubica.

Posjetioci su nagrnuli da vide izbliza žene ubice. U sali horora bilo je 14 žena koje su bile pogubljene zbog ubistva.

Majstori su radili njihove figure u vosku tokom suđenja i u muzeju bi odmah poslije pogubljenja bili prikazani.

Tako je u muzeju bio prikazano pogubljenje Meri Pirsi, koja je pogubljena 23. decembra 1890. godine zbog ubistva supruge svog ljubavnika i njihove bebe, i to samo tri dana nakon njene smrti.

Prizor je bio okružen namještajem iz stana u kome je izvršen zločin, koji je madam Tiso kupila od policije.

Taj prizor je privukao 3.100 posjetilaca za jedan dan.

U današnje vrijeme nema pogubljenja niti su žene više ili manje ubice nego tokom proteklih vijekova, ali interesovanje javnosti i dalje je veće kada su ubice žene, te zato i televizija, filmovi i romani sve češće donose kao temu zločine žena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije