Postoje hoteli u koje dolazite da biste prespavali, a postoje i oni koji postanu dio identiteta grada. Sarajevski Holiday, nekadašnji Holiday Inn, pripada upravo toj drugoj kategoriji.
Njegova žuta, oker i smeđa fasada i danas iskače iz pejzaža Marindvora. Velika kockasta zgrada djeluje kao da je neko među austrougarske fasade i socijalističke blokove spustio objekat iz neke sasvim druge priče.
Teško je proći pored nje i ne pogledati je.
A upravo je to njen arhitekta Ivan Štraus i želio.
Kada je Sarajevo dobilo Zimske olimpijske igre 1984. godine, gradu nije bio potreban samo hotel. Bio mu je potreban znak – zgrada koja bi pokazala da Sarajevo nije samo grad istorije, već i moderan evropski grad spreman da primi svijet.
Štraus je taj zadatak pretvorio u jednu od najprepoznatljivijih građevina Sarajeva.
Hotel za Olimpijske igre koji je trebalo da bude više od hotela
Holiday Inn projektovao je bh. arhitekta Ivan Štraus, jedan od najznačajnijih arhitekata tadašnje Jugoslavije.
Hotel je građen početkom osamdesetih, a otvoren je 1983. godine, neposredno pred Zimske olimpijske igre.
Prvobitno je zamišljen kao Olimpijski hotel i trebalo je da primi članove Međunarodnog olimpijskog komiteta i druge važne goste. Na kraju je dobio ime američkog hotelskog lanca Holiday Inn, koji je tada bio jedan od najvećih hotelskih sistema na svijetu.
Za Bosnu i Hercegovinu to je bio prvi međunarodni hotelski franšizni objekat, piše Danas.
Hotel je otvoren u oktobru 1983. godine, a među prvim gostima bio je tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran.
Ali najzanimljivije kod Holiday Inna nije samo ono što se vidi spolja.
Štraus je napravio zgradu koja iznutra pokušava da bude mali grad.
Kocka spolja, sasvim druga priča unutra
Spolja je Holiday Inn gotovo pop-art objekat. Fasada od aluminijumskih panela u žutim, oker i smeđim tonovima bila je toliko upadljiva da su je neki stanovnici Sarajeva u početku dočekali s podsmijehom.
Sam Štraus kasnije je objašnjavao da je upravo želio da hotel bude primijećen. Maketa je bila žuta, ali kada su Sarajlije shvatile da će i prava zgrada biti takva, mnogima je to djelovalo gotovo nevjerovatno.
Danas je teško zamisliti koliko je takva odluka tada bila smjela.
U gradu u kojem su se smjenjivali austrougarska arhitektura, osmansko nasljeđe i modernizam socijalističke Jugoslavije, Štraus je napravio zgradu koja nije pokušavala da se uklopi.
Naprotiv, željela je da bude viđena.
A onda se ulaskom u hotel otvara potpuno drugačija priča.
Veliki centralni atrijum zamišljen je kao unutrašnji javni prostor, gotovo kao trg. Galerije, stepeništa, staklene površine, svjetlost i različiti nivoi stvarali su osjećaj ogromnog prostora.
Inspiraciju pronašao u sarajevskom hanu
Štrausu je jedna od inspiracija bio sarajevski Morića han, istorijski objekat na Baščaršiji.
Ideja je bila da se princip tradicionalnog sarajevskog hana, prostora oko kojeg se odvija društveni život, prenese u savremeni hotelski jezik.
Čak je i jedan detalj u centralnom prostoru imao svoju priču.
Na mjestu na kojem se hotel danas nalazi nekada je bio prostor na kojem je gostovao čuveni cirkus Moire Orfej. Štraus je tu prošlost uključio u novi objekat, pa je u atrijumu postavljen veliki element koji je podsjećao na cirkuski šator.
Hotel je tako u svoju modernističku arhitekturu unio i sjećanje na jedno starije Sarajevo.
Pažnja je posvećena i detaljima – niskim foteljama zaobljenih linija, stolovima, rasvjeti i komadima namještaja koji nisu izgledali kao generički hotelski inventar, već kao dio pažljivo osmišljene cjeline.
Štraus nije projektovao samo zgradu. Projektovao je i način na koji se kroz nju kreće i u njoj provodi vrijeme.
A onda se istorija Sarajeva promijenila
Samo nekoliko godina nakon Olimpijskih igara, zgrada napravljena da svijetu pokaže novo i otvoreno Sarajevo našla se na jednoj od najopasnijih tačaka grada.
Tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine, Holiday Inn nalazio se praktično na prvoj liniji. Njegov položaj uz glavnu gradsku saobraćajnicu učinio ga je jednom od najprepoznatljivijih zgrada ratnog Sarajeva.
Hotel je bio oštećen granatiranjem, prozori su bili razbijeni, a dijelovi zgrade teško oštećeni.
Ipak, nije prestao da bude dio života grada.
Postao je baza međunarodnih novinara koji su iz Sarajeva izvještavali o ratu.
BBC, CNN, Reuters, Associated Press i brojne druge svjetske redakcije koristile su hotel kao bazu. Novinari su iz njega odlazili na teren i vraćali se kroz grad u kojem nijedan izlazak nije bio bez rizika.
Hotel koji je završio i na filmu
Holiday Inn je zbog svoje uloge tokom rata završio i u filmu "Dobro došli u Sarajevo" iz 1997. godine, reditelja Majkla Vinterbotoma.
Film prati strane novinare koji tokom rata rade u Sarajevu, a Holiday Inn dio je priče upravo zato što je bio jedna od glavnih baza međunarodne novinarske zajednice.
O hotelu je snimljen i dokumentarni film "Front Line Hotel" iz 1993. godine, posvećen zaposlenima koji su ga održavali u životu dok su strani novinari dolazili i odlazili.
Dokumentarni film "Inn a State of Siege" ponovo se vraća toj priči kroz svjedočenja trojice muškaraca koji su radili u hotelu tokom rata.
Film je 2026. godine prikazan i na Međunarodnom filmskom festivalu u Roterdamu.
Hotel budućnosti koji i danas živi
Nekadašnji Holiday Inn danas posluje kao Hotel Holiday.
Obnovljen je i prilagođen savremenim gostima, ali njegova osnovna arhitektonska ideja i dalje je prepoznatljiva. Hotel danas ima 380 soba i apartmana, konferencijske sale i druge sadržaje velikog gradskog hotela.
Na fasadi se još može prepoznati objekat napravljen za Olimpijske igre. U njegovom obliku vidi se arhitektura kasne Jugoslavije i trenutak u kojem je Sarajevo željelo da se predstavi kao moderan svjetski grad.
U unutrašnjosti je ostala ideja hotela kao malog grada, dok je u istoriji zgrade ostalo zapisano mnogo više od olimpijskog sjaja.
Hotel zamišljen kao simbol budućnosti prošao je kroz neke od najtežih godina Sarajeva i, više od četiri decenije nakon otvaranja, još stoji na istom mjestu – prepoznatljiv gotovo na prvi pogled.