Na internetu je posljednjih godina postao popularan način prikazivanja teksta u kojem je početak svake riječi podebljan, uz obećanje da oči tako lakše pronalaze ključne dijelove riječi, a mozak ostatak "dopunjava". Naučnici su sada pratili pokrete očiju ljudi dok čitaju ovakav tekst i provjerili da li zaista čitamo brže.
Metoda je poznata kao "Bionic Reading", odnosno bioničko čitanje. Umjesto da cijela riječ izgleda jednako, njena prva slova su podebljana.
Ideja je jednostavna: pogled bi trebalo da se "uhvati" za naglašeni početak riječi, dok mozak prepoznaje njen ostatak. Zagovornici ovog načina prikazivanja teksta tvrde da bi rezultat trebalo da bude brže i lakše čitanje.
Međutim, nova studija objavljena u naučnom časopisu "Royal Society Open Science" pokazuje da stvari nisu baš tako jednostavne.
Pratili gdje tačno gledaju oči
Istraživači su u eksperiment uključili 90 odraslih osoba, uzrasta od 18 do 40 godina, bez istorije poremećaja čitanja, neuroloških ili neurorazvojnih poremećaja.
Svaki učesnik pročitao je 90 rečenica prikazanih na ekranu.
Tekst nije uvijek izgledao isto. U jednom slučaju nije bilo podebljanih slova, u drugom je bio podebljan približno prvi dio određenih riječi, dok su u trećem podebljana slova bila smještena oko sredine riječi.
Naučnici nisu samo mjerili koliko je ljudima potrebno da pročitaju rečenicu. Pomoću uređaja za praćenje pokreta očiju mogli su da vide gdje je pogled prvo "sletio" unutar riječi, koliko dugo se na njoj zadržao, da li joj se čitalac vraćao i da li ju je potpuno preskočio.
Posebno su posmatrali riječi duge četiri i osam slova.
Nakon svake rečenice učesnici su odgovarali i na pitanje kako bi istraživači provjerili koliko su razumjeli ono što su pročitali.
Podebljana slova jesu pomjerila pogled, ali...
Eksperiment je pokazao nešto zanimljivo.
Kada je početak dužih, osmoslovnih riječi bio podebljan, oči čitalaca zaista su pri prvom pogledu češće završavale bliže početku riječi.
Drugim riječima, vizuelni trik je uspio da utiče na to gdje gledamo.
Ali nije uspio da utiče na ono najvažnije – koliko brzo čitamo.
Istraživači nisu pronašli dokaze da je podebljavanje početka ili sredine riječi skratilo vrijeme potrebno za čitanje pojedinačnih riječi ili cijelih rečenica. Nije utvrđena ni pouzdana razlika u tome koliko često su čitaoci preskakali riječi.
A šta je sa razumijevanjem pročitanog?
Ni ovdje podebljana slova nisu pokazala jasnu prednost.
Učesnici su, doduše, bili veoma uspješni – tačno su odgovorili na oko 95 odsto pitanja o pročitanom. Zbog tako visokog rezultata ostalo je malo prostora da bilo koja metoda pokaže veliko poboljšanje.
Ipak, istraživači nisu pronašli pouzdane dokaze da selektivno podebljavanje slova poboljšava razumijevanje teksta.
Zaključak studije je zato prilično jasan: podebljana slova mogu da usmjere oči prema određenom dijelu riječi, ali to samo po sebi ne znači da će mozak riječ obraditi brže niti da će čitalac brže proći kroz tekst.
Nekima se ipak više sviđa
Zanimljiv rezultat pojavio se kada su istraživači pitali učesnike koji način prikazivanja teksta im se najviše dopada.
Običan tekst bez podebljavanja izabrala su 43 učesnika, dok je 31 osoba preferirala tekst s podebljanim početkom riječi. Još 16 učesnika više je voljelo verziju u kojoj su bila podebljana slova u sredini riječi.
Dakle, nekome ovakav tekst može djelovati prijatnije ili lakše za čitanje, ali osjećaj da nešto čitamo lakše nije isto što i objektivno izmjerena veća brzina čitanja.
Rezultati se ne odnose na sve čitaoce
Autori upozoravaju i na ograničenja istraživanja.
Eksperiment je sproveden na odraslim osobama koje nemaju poteškoće s čitanjem, pa se na osnovu njega ne može zaključiti da bi rezultat bio isti kod osoba s disleksijom ili drugim teškoćama.
Testiran je i jedan font – Courier New – te određeni način podebljavanja slova. Nisu ispitane sve moguće varijante i personalizovana podešavanja koja nude aplikacije za bioničko čitanje.
Ipak, kada je riječ o odraslim osobama koje već dobro čitaju, rezultat je prilično jednostavan: podebljavanje početka riječi može da promijeni gdje će oko prvo pogledati, ali nema dokaza da zbog toga čitamo brže ili bolje razumijemo tekst.
