Lisa Eder imala je ono što se obično opisuje kao uspješna karijera: rukovodeću poziciju u luksuznom hotelijerstvu, tim od stotinak ljudi, odgovornost, prestiž i posao do kojeg je godinama pokušavala da dođe.
Radila je i po 12 sati dnevno i, što njenu priču čini neobičnijom, tvrdi da taj posao nije mrzila. Naprotiv, voljela ga je.
Ipak, početkom 2026. odlučila je da sve to ostavi. Danas radi skraćeno kao konobarica u kafiću u Sidneju, a za svoju odluku kaže da ne žali.
Iza naizgled radikalnog poteza, međutim, nije stajalo "pregorijevanje", sukob sa šefovima niti poslovni neuspjeh. Eder kaže da je jednostavno došla do trenutka kada je shvatila da je izgradila karijeru kakvu je željela, ali da više nije sigurna da želi i život koji ide uz nju.
Deset godina gradila karijeru koju je željela
Eder (36) provela je oko deset godina napredujući u luksuznom hotelijerstvu. Javni profesionalni podaci pokazuju da je u Sidneju stigla do pozicije Director of Rooms u hotelu Four Seasons, odnosno jedne od rukovodećih funkcija zaduženih za hotelske operacije i iskustvo gostiju.
Posao joj nije bio monoton. VIP gosti, veliki događaji, svakodnevni problemi koje je trebalo brzo riješiti i upravljanje velikim brojem zaposlenih bili su dio njenog života.
Kako je ispričala za Business Insider, vodila je tim od oko 100 ljudi i šest rukovodilaca sektora, a radni dani od 12 sati nisu joj predstavljali nešto od čega je željela da pobjegne.
Voljela je tempo, odgovornost i osjećaj da stalno mora biti spremna da reaguje.
Problem je bio ono što je ostajalo kada se radni dan završi.
Gotovo ništa.
"Posao je bio moj život", opisala je Eder period u kojem je karijera zauzimala gotovo sav njen prostor.
Preseljenje iz Austrije promijenilo joj pogled na posao
Prekretnica nije došla u kancelariji niti poslije nekog posebno teškog radnog dana.
U januaru 2024. Eder se sa suprugom preselila iz Austrije u Australiju zbog njegovog posla. Tamo je, kaže, počela da primjećuje drugačiji odnos ljudi prema poslu.
Činilo joj se da Australijanci više prostora ostavljaju za život van karijere, a upravo je to počelo da joj nedostaje.
Željela je da uveče večera sa suprugom i da poslije toga više ne razmišlja o onome što se dogodilo na poslu. Željela je da sama odlučuje šta će raditi sa slobodnim vremenom i da ponovo pronađe interesovanja koja nemaju nikakve veze s njenom funkcijom.
Tada joj se pojavilo pitanje koje je mjesecima pokušavala da razriješi: da li je moguće da je jednostavno prerasla karijeru za koju je nekada mislila da je idealna?
"Nisam pregorjela"
Upravo je to možda najzanimljiviji dio njene priče.
Eder insistira da nije otišla zato što je doživjela burnout i da nije zamrzila posao.
Mnoge njegove dijelove i dalje je voljela. Promijenilo se ono što je željela od sopstvenog života.
Ali odlazak je otvorio drugi problem. Ako je deset godina sebe u velikoj mjeri određivala kroz posao i rukovodeću funkciju, ko je onda kada te funkcije više nema?
Pitala se i kako će njena odluka izgledati drugima. Da li odustaje? Da li baca godine rada potrebne da stigne do pozicije o kojoj je nekada sanjala?
Početkom januara 2026. odlučila je da će otići. Otkaz je predala u februaru, a kompaniju napustila u martu.
"Voljela bih da mogu da kažem da je bilo lako, ali nije", ispričala je.
Od direktorke u luksuznom hotelu do konobarice
Nije, međutim, napustila posao jednog dana i sljedećeg pronašla novu karijeru iz snova.
Upravo suprotno.
Finansijski se unaprijed pripremala za period bez korporativne plate i štedjela novac. Imala je i podršku supruga, ali nije željela da potpuno prestane da zarađuje.
Zato je prihvatila posao sa nepunim radnim vremenom kao konobarica u jednom kafiću u Sidneju.
Na papiru je to bio ogroman korak unazad u hijerarhiji: od upravljanja desetinama zaposlenih i rukovodilaca do posluživanja gostiju.
Njoj se, međutim, dogodilo nešto što nije očekivala.
Posao joj se svidio.
Prijalo joj je da bude među ljudima, hranom i kafom, ali posebno joj je odgovaralo ono što se događalo na kraju smjene – mogla je da ode kući i posao ostavi na poslu.
Nije više nosila odgovornost za veliki sistem sa sobom do kuće.
Ponovo pronašla stvari za koje nije imala vremena
Slobodno vrijeme koje je dobila nije ostalo prazno.
Eder se vratila odbojci, trčanju i tenisu, aktivnostima koje je voljela prije nego što je karijera zauzela najveći dio njenog života.
A onda se pojavila i ideja o potpuno novom zanimanju.
Počela je obuku za instruktorku pilatesa. Njene novije objave pokazuju da je taj zaokret nastavila i nakon napuštanja hotelskog posla – govori o podučavanju pilatesa i istraživanju mogućnosti u oblasti korporativnog wellnessa.
Drugim riječima, odlazak iz hotela nije bio prelazak s jedne unaprijed pripremljene karijere na drugu. Bio je svjesno napravljen prostor da otkrije šta želi dalje.
Ne poručuje drugima da daju otkaz
Eder svoju odluku ipak ne predstavlja kao recept koji bi trebalo da slijedi svako ko je umoran od kancelarije.
Napustiti korporativni posao, upozorava, znači prihvatiti i prilično neprijatnu neizvjesnost. Za nju je to podrazumijevalo preispitivanje profesionalnog identiteta, sopstvenih vrijednosti i, možda najteže, dotadašnje definicije uspjeha.
Njena priča zato nije baš ona klasična o osobi koja je "pobjegla od užasnog posla".
Ona je otišla s posla koji je voljela i do kojeg joj je trebalo deset godina da stigne.
Danas nema direktorsku titulu, radi u kafiću i gradi potpuno drugačiji profesionalni put.
Ali ima nešto zbog čega je sve to i uradila – vrijeme koje ponovo može da nazove svojim.
I kaže da ne žali.