Ako je vaš pas uvijek prvi koji provjerava neobične zvukove, njuška torbe gostiju ili gleda šta se događa s druge strane ograde, vjerovatno imate psa koji voli da istražuje.
Takvo ponašanje najčešće je znak radoznalosti i prirodne potrebe psa da prikupi informacije o svijetu oko sebe.
"Kad kažemo da pas gura nos posvuda, zapravo govorimo o njegovoj prirodnoj radoznalosti. Psi su uz to i izuzetno perceptivni", objasnio je za Newsweek veterinar dr Noe Galvan.
Šta pse čini radoznalima?
Psi doživljavaju svijet prvenstveno putem njuha. Dok se ljudi uglavnom oslanjaju na vid, psi koriste nos kako bi istražili i razumjeli šta se oko njih događa.
Kada pas njuška novo područje, zapravo pokušava da otkrije ko je tamo bio prije njega, šta se dogodilo i ima li u blizini nečeg zanimljivog.
"Neki od znakova da je pas prirodno radoznao ili pažljiv prema svojoj okolini uključuju neutralan položaj tijela, uspravne uši, posmatranje stranaca ili nepoznatih prostora te, naravno, njuškanje", kaže Galvan, prenosi Index.
Prema podacima aplikacije za njegu ljubimaca Wag, drugi znakovi radoznalosti mogu biti isprobavanje predmeta lizanjem, pažljivo slušanje, dodirivanje predmeta šapom, posmatranje nepoznatih ljudi ili životinja te režanje ili lajanje.
"Kada su napolju, psi mogu hodati uz ogradu ili njuškati mjesta koja su drugi ljubimci označili. Sve su to informacije o tome ko je ili šta ovdje bilo prije njih", dodaje Galvan.
Zašto su neki psi veći istraživači od drugih?
Iako se čini da su neki psi skloniji istraživanju, Galvan ističe da ne postoje rase koje su univerzalno radoznalije od drugih.
Umjesto toga, neke rase istorijski su uzgajane s osobinama koje podstiču istraživanje, poput lova, traganja ili čuvanja stada.
Radoznalost se kod svakog psa može manifestovati drugačije. Pas kojeg vodi njuh pratiće trag na otvorenom, dok će drugi istražiti zvuk u kući jer misli da bi to moglo da znači poslasticu.
"Francuski buldog može biti jednako uporan u istraživanju, ali s drugačijim motivom - čim čuje otvaranje vrećice čipsa u susjednoj sobi, krenuće da provjeri smiješi li mu se kakav zalogaj", kaže Galvan.
Pseća radoznalost proizlazi iz kombinacije instinkta za mirisom, socijalne radoznalosti, dosade i prirodnog nagona za istraživanjem.
Psi imaju izuzetnu sposobnost otkrivanja mirisa, ali samo zapažanje mirisa ne znači nužno da je pas inteligentniji.
"Način na koji će pas reagovati na miris često zavisi od njegove obuke i nagona", objašnjava Galvan i kao primjer navodi radne pse poput policijskih ili onih obučenih za otkrivanje eksploziva.
Kada radoznalost postaje problem?
Radoznalost je generalno zdravo ponašanje, ali pse ponekad može dovesti u rizične situacije.
Na primjer, pas koji istražuje zvuk tokom planinarenja mogao bi slučajno da naiđe na opasnu divlju životinju, poput zmije otrovnice.
S druge strane, ta pojačana svjesnost može pomoći i vlasnicima jer ih pas može upozoriti na moguću opasnost u blizini.
Najveći problem nastaje kada pas ne može da se odvoji od onoga što mu je privuklo pažnju, napominje Galvan.
Da li je moj pas radoznao ili anksiozan?
Nije svaki pas koji sve istražuje nužno samo radoznao. Neka ponašanja koja djeluju kao radoznalost mogu biti povezana sa stresom ili anksioznošću, a vlasnik treba da prepozna suptilne razlike.
"Stresnom ili anksioznom psu može biti teško da se smiri", kaže Galvan.
Znakovi stresa kod psa uključuju cviljenje, dahtanje bez očiglednog razloga, neprestano praćenje vlasnika, poteškoće s opuštanjem i ponavljajuća ponašanja.
Radoznao pas obično će istražiti nešto novo, a zatim se vratiti svojoj rutini. Anksiozan pas, s druge strane, može ostati fiksiran na nešto, teško se smirivati ili pokazivati druge znakove nelagode, prenosi Pobjeda.