Pogledi radoznalih prolaznika najveća su cijena koju istinski zaljubljenici u oldtajmere mogu dobiti za uloženi trud u restauraciju koju im posvete, kaže Mile Bozanić, Banjalučanin koji već pet godina posjeduje reno 16, proizveden 1969. godine.
Od kada je pronašao automobil koji je bio u dotrajalom stanju, bez guma, s manjim kvarovima na motoru i propale limarije, postavio je sebi zadatak da od njega napravi vozilo za kojim će se svako u gradu okrenuti. I, kako kaže, uspio je u svojoj namjeri.
Kupovina
Teški penzionerski dani Milinog poznanika natjerali su ga da se odrekne svog prvog automobila, pa je odlučio da ga proda. Srećom po Milu, ta vijest je stigla do njega i odlučio je da iz ljubavi prema starim automobilima napravi korisnu stvar u kojoj će uživati. U posao je krenuo samo s jednim ciljem, a to je da svojim sinovima Benji i Igoru ostavi sređeni auto i usadi ljubav prema starim stvarima koje nikada ne blijede, već naprotiv njihova cijena uvijek raste.
`Novi automobil može imati svako ko ima pare, ali stari ne može. Istinski zaljubljenik u vrijedne stvari ih kupi i prilagođava za sebe i svoju dušu i one nisu za prodaju. I nije istina da para može kupiti sve. Vrijeme se ne može zaustaviti, ali može se vratiti, ko to hoće i umije`, kaže Mile.
Dodaje da u Banjaluci, prema njegovim saznanjima, postoje samo dva primjerka renoa 16, tako i kada bi bilo koji bogataš htio da ih kupi, ne bih mogao.
Karakteristike
Reno 16 odmah po izgledu školjke izaziva pažnju prolaznika, a ravnodušan neće ostati ni onaj ko sjedne u njega. Malo koji novi automobil se može pohvaliti udobnošću originalnih sjedišta renoa 16.
Kod ovog modela renoa, za razliku od većine automobila, ručna kočnica se nalazi na lijevoj strani, gdje se obično kod većine auta nalazi ručica za otvaranje poklopca motora, dok je mjenjač smešten ispod volana.
Reno 16 graviran je na 170 kilometara na čas, a kako Mile kaže, bez ikakvih problema može dostići brzinu od 140 kilometara na čas. Motor je zapremine 1.400 kubika, a `vuče ga` 58 `konja`. Na sto kilometara na čas oni mogu `popiti` između sedam i osam litara benzina.
`Vrlo je udoban, što i ne čudi, jer je u to vrijeme važio za jedan od najluksuznijih automobila. Mile ističe da su svi dijelovi na njemu originalni, sem guma, koje su, naravno, potrošna roba`, kaže Bozanić.
Dodaje da je ovo i prvi reno s petoro vrata, sa originalnim lakom, felgama, ali i druigim zanimljivim detaljima.
Posebno je zanimljiva pepeljara koja se prilikom zatvaranja poklopca neprimjetno uklapa u enterijer automobila, tako da je gost teško može primijetiti.
Manifestacije
Priliku da Milin automobil vide ljubitelji oldtajmera van Banjaluke nisu imali, jer, kako kaže, troškovi za boravak na susretima starih vozila su veliki. Ali, zato ne propušta nijednu manifestaciju ovog tipa u Banjaluci. U gradu na Vrbasu osvojio je i svoju prvu nagradu za najoriginalniji automobil.
`To mi je najdraža nagrada, jer sam je osvojio u svome gradu. Uložio sam mnogo sati u restaurisanje ovog automobila i drago mi je da je to neko primijetio`, kaže Mile.
U budućnosti planira doraditi i `fiću`, kojeg će zajedno s renoom ostaviti svojim sinovima, jer, kako kaže, stare stvari su uvijek na cijeni.
`Sada se na Internetu mogu naći isti automobili po Evropi koji se prodaju za 7.000 evra, ali nikada nisma pomislio da ga prodam, jer ne radim ovo iz koristi već iz hobija`, dodaje on.
Veliku pomoć dobija od `Bobar osiguranja` koje ga je oslobodilo osiguranja za vozilo, još kada bi grad oslobodio sve vlasnike oldtajmera plaćanja registracije, to bi bila velika stvar.
`Oldtajmeri su turistička atrakcija za grad, koji bi morao povesti računa da se pomogne njihovim vlasnicima`, kaže Bozanić.
Uvijek Mile sa svojim kolegama bije bitku šta je više atraktivno, novi automobili ili oldtajmeri. Nekada su padale i opklade da će više ljudi pogledati u njegov reno nego novi BMW `peticu`, parkirane jedan kraj drugog, i uvijek je Mile izlazio kao pobjednik.