Mnogo je onih koji vas nerviraju u saobraćaju, od siledžija i švercera, preko slalomaša, polaznika auto-škole, policajaca do vozača koji ne znaju čemu služi koje svjetlo.
Provodite li za upravljačem bar neko vrijeme, svaki dan ćete s vremenom razviti prezir prema ovim kategorijama učesnika u saobraćaju.
Gužve, krkljance i ekscese koji nastaju iz gužvi na Zapadu ne shvataju olako. Pod terminom "road rage", ili prevedeno "putničko nasilje", opisan je skup simptoma koji prosječnog mirnog pedesetogodišnjaka u trenu pretvaraju u manijaka spremnog da izgura s puta vozača koji mu se zamjerio.
Izuzmemo li prepucavanje zbog parking mjesta ili fizički obračun nakon nesreća, kod nas, srećom, ovakvih incidenata baš i nema. Pokazivanje prezira prema ostalim učesnicima u saobraćaju najčešće se svodi na dobro staro psovanje, pokazivanje prsta, trubljenje i blendanje dugim svjetlima. Ovdje ćemo navesti koji su to najčešći učesnici kojima se daju navedeni znakovi.
Slalomaši
Vozači koji misle da je svaka ulica jednosmjerna s više traka poligon za uvježbavanje slalomaških "majstorija". Premda najčešće upravljaju prastarim "tjuniranim" vozilima, koje čade više od prosječnog traktora, te su odavno trebale da budu na deponiji, ovi divljaci ponašaju se kao da sjede za upravljačem bolida formule 1.
A, kao što znamo, nemaju žmigavce, pa ih zbog toga i ne koriste dok se u cik-cak manevrima prebacuju između nekoliko kolona, stvarajući temelje za masovni lančani sudar.
Brbljivci
Najčešći razlog zbog kojeg se neko vuče po putu poput prebijenog psa, ako nije auto-škola, jeste razgovaranje na mobilni telefon. Premda je riječ o prekršaju, brbljivci za to ne mare, a nije ih briga ni za to što brzine mijenjaju tako što radije puste volan iz ruke, nego mobilni telefon.
Važno im je samo da je zvuk kristalno čist i da im niko ne trubi, kako bi mogli razumjeti šta im sagovornik sa druge strane priča.
Auto-škole
Nepisano pravilo svakog vozača koji je odgulio nekoliko slomova živaca u saobraćajnim gužvama je sljedeće: "Ako je to ikako moguće, nikad se nemoj naći u istoj koloni u kojoj se ispred tebe nalazi auto-škola, makar to značilo da ćeš radije odabrati onu kolonu u kojoj se nalaze dva šlepera, autobus javnog prevoza, bager i biciklista."
Vozači koji ne znaju čemu služi koje svjetlo
Dobro znate o kome govorimo, o onima koji umjesto kratkih "slučajno" upale duga svjetla kada vam idu u susret ili kada se voze iza vas.
Onima koji ne gase zadnju maglenku ni usred ljeta, tako da se nakon višeminutnog stajanja u koloni iza ovakvih "vozača" možete slobodno zaputiti najbližem okulisti da vam dijagnosticira trajno oštećenje vida.
Ovi vozači misle da su prednje maglenke stvorene zbog estetike. Oni usred noći zaborave upaliti svjetla, a kasnije se, za vrijeme policijskog uviđaja nakon sudara, zaklinju da su im svjetla bila upaljena.
Policajci i ostali privilegovani
Rotirajuće svjetlo i plava signalna svjetla su sveti gral automobilskog saobraćaja. Kasnite negdje ili vam se jednostavno ne da čekati u koloni, raspalite plavičasta svjetla, sirena najčešće nije potrebna i gledajte kako vam se ostali smrtnici pomiču u stranu.
Ograničenje brzine za vas ne postoji. Ako ste dovoljno visoko u državnom aparatu, možete čak zahtijevati da se samo zbog vaše malenkosti zaustavi saobraćaj onim putevima kojima namjeravate proći.
Dogodi li vam se pritom da naletite na pješaka na pješačkom prelazu, ne brinite, zakon je na vašoj strani.
Siledžije i šverceri
Siledžije i šverceri obično spadaju u istu grupu vozača koje preziremo, a njihov način djelovanja svodi se na svako moguće nepropisno ubacivanje i oduzimanje prednosti u vlastitu korist.
Primjera radi, dok čekate zeleno svjetlo, siledžija ili švercer proći će čitavu kolonu i stati ispred vas. Na pješački prelaz, naravno. Razlika između siledžija i švercera svodi se na to da će švercer nakon bezobraznog manevra podići ruku kao znak izvinjenja dok siledžija neće.
Vozači koji ne "osjećaju" saobraćaj
Postoje talentovani i potpuno promašeni vozači. Zadnji navedeni su, umjesto u auto-školu, trebali otići ne kurs heklanja ili vezenja goblena.
Premda za sebe vole reći da su oprezni dok drže polukilometarsko odstojanje od vozila ispred sebe, ovi vozači najčešće ne znaju razliku između ABS-a i ESP-a.
Glavna karakteristika im je da ne "osjećaju" saobraćaj oko sebe, odnosno najčešće se ponašaju kao da su sami na putu. Noćna mora im je kružni tok, posebno ako ima više od jedne trake i ako nije prazan.
Pješaci i divlji ignoranti
Čistokrvni pješak "s pedigreom" koji ulicu na pješačkom prelazu prelazi što brže, kako ne bi zaustavljao saobraćaj, davno je istrijebljen. Današnji pješaci su hrpa zombija sa slušalicama MP3 plejera ili s mobilnim telefonima na ušima, koji se vuku po pješačkim prelazima kao da boluju od najgoreg oblika osteoporoze! Ali, oni su svakako manje iritantni od ignoranata koji put prolaze gdje im se prohtije.
Najčešće ih možete vidjeti u blizini stanice javnog prevoza kada, trčeći za autobusom ili tramvajem preko nekoliko traka, zanemaruju vlastite živote i naše živce.
Vozači skutera
Prave motoriste izuzimamo iz ove kategorije. Ovi vozači jednostavno ne shvataju sve opasnosti koje im prijete dok vas zaobilaze sa desne strane, skrivaju vam se po mrtvim uglovima ili jednostavno potpuno ignorišu što je vaš automobil od njihovog skutera veći i teži desetak puta, što znači i da mu je potrebno više vremena i prostora za zaustavljanje.
Kopači nosa na semaforu
Zašto ljudi masovno kopaju nos dok stoje na semaforu? Nije da nam od ovakvih vozača prijeti ikakva opasnost, niti se previše zbog njih živciramo, ali složićete se da nije lijepo vidjeti čovjeka kako kažiprstom ruje po sinusima. Imate li osjetljiv želudac, doći će vam u najmanju ruku da se izbljujete.