Branislav Borenović, poslanik u Narodnoj skupštini RS i potpredsjednik PDP-a, uzoran je vozač, koji nastoji da u potpunosti poštuje saobraćajne propise. Kada i napravi prekršaj, ne želi protekcije, uprkos činjenici da je javna ličnost, nego, kao i svi ostali građani snosi sankcije.
Automobil za Borenovića nikada nije predstavljao statusni simbol, nego osnovnu potrebu svakog zaposlenog čovjeka, te bez automobila, kaže da ne bi mogao da funkcioniše.
"Za razliku od nekih muškaraca, koji nastoje da imaju što bolji automobil, posmatrajući to kao odraz statusne pozicije u društvu, auto je za mene nužna potreba u životu poslovnog čovjeka i najbitnije mi je da je komforan i siguran, odnosno da neću imati probleme u vožnji kada krenem na dalji put", navodi Borenović, koji vozi reno senik.
Nakon zastave kupio reno senik
Položivši testove i vožnju iz prvog puta u Auto-školi "Krajina" u Banjaluci, Borenović je stekao vozačku dozvolu kada je napunio 18 godina.
"Kao neko ko je postao punoljetan, roditelji su mi priuštili da polažem vozački ispit i od kada sam položio vozački, uvijek sam volio da mnogo vremena provodim za volanom. Prvo sam vozio, tada popularnu zastavu 168", priča Borenović.
Prvi automobil koji je kupio sam, a to je bio reno senik. Nakon toga je kupio automobil iste marke, koji i danas vozi.
"Na kredit sam 2002. godine kupio automobil reno senik i to mi je bilo jedno od najvećih zadovoljstava. To je automobil koji zaista zadovoljava porodične potrebe, jer apsolutno ne patim od toga da imam neki novi atraktivan model, a najbitnije mi je da pruža sigurnost u saobraćaju. Trenutno sam zadovoljan ovim automobilom i ne znam šta ću sljedeće da vozim", kaže Borenović.
Reno senik mu se svidio, jer je dovoljno pregledan i prostran za četvoročlanu porodicu. Kako nije ljubitelj šetnji i pješačenja, koristi svaku priliku, pa i kada su u pitanju kratke relacije, da se odveze autom.
"Kod mene je u autu uglavnom uvijek haos, zbog papira i dokumenata s posla, ali i zbog djece. Iako iz vana izgleda uredno, u autu je pravi nered", kaže Borenović.
Želim da snosim sankcije za prekršaj
Borenović smatra da bi svaki vozač morao da poštuje propise i da se ponaša u skladu sa Zakonom o saobraćaju, te da niko ne bi trebao da bude pošteđen, ukoliko je načinio prekršaj.
"Policija radi svoj posao, a naše je da poštujemo sve što je u skladu sa Zakonom o saobraćaju. Policija me zaustavlja onoliko koliko pravim ili ne pravim prekršaje. Desi se da me prepoznaju, ali uvijek gledam da sam korektan prema policiji i kada napravim prekršaj, želim da snosim sankciju za to", ističe Borenović.
Kada se vozi u gradu, priznaje da nerijetko zaboravi pojas, jer se često vozi na veoma kratkim relacijama.
"Kada idem na duži put van grada, obavezno vežem pojas i nastojim da maksimalno poštujem saobraćajne propise, iako je to nekada jako teško, jer se živi brzim tempom života", smatra Borenović.
U saobraćaju mu najviše smeta nekultura drugih učesnika, koji na graničnim prelazima žele da prođu preko reda ili oni vozači koji na semaforu sviraju drugima, jer su u žurbi.
"Ima mnogo bezobzirnih vozača koji žele da se uključe preko reda u traku, kada je velika gužva na semaforu. Strašno me nervira kada neko svjesno pravi prekršaj želeći da uštedi nekoliko sekundi ili minuta", ističe Borenović i dodaje da imamo veliku nekulturu u saobraćaju.
Jedno od najneprijatnijih iskustava za volanom, Borenoviću se dogodilo prije osam godina na graničnom prelazu, kada ga je policija privela dok se vraćao iz Mađarske.
"Bio sam u Mađarskoj i kada sam ulazio u tadašnju Jugoslaviju, na graničnom prelazu kako imate policiju i carinu, nakon policijske kontrole, kako nije bilo nikoga na carinskom prelazu, prošao sam i nastavio put dalje, da bi me pred Somborom stigla policijska patrola sa rotacijom. Priveli su me govoreći da sam pobjegao sa graničnog prelaza, jer nisam stao na carini", priča Borenović.
Kaže da je privođenje u policijsku stanicu, gdje je izgubio nekoliko sati, bilo jako neprijatno iskustvo.
Inače, nije ljubitelj brze vožnje, a kaže da su priče o muškarcima, kao spretnijim vozačima, samo predrasude.
"Sve je to individualno. Ima dosta žena koje su jako spretne za volanom. Moja supruga dobro vozi i kada idemo na dalji put, često se mijenjamo u vožnji. Moja majka dosta brže i žešće vozi nego moj otac, koji pazi u kilometar da ne napravi nekakav prekršaj", kaže Borenović.
Izbjegava popravke na autu i u kući
Kao neko ko ne voli popravke ni u kući i kada je automobil u pitanju, izbjegava radove.
"U auto želim samo da sjedem i vozim i nisam neki veliki stručnjak kada su u pitanju opravke automobila. Znam da promijenim gumu i ono osnovno, jer na novim automobilima ne možete gotovo ništa ni uraditi bez ovlaštenog servisera, tako da sam apsolutno nestručnjak za popravke", kaže Borenović.