Ako postoji automobil koji bi mogao da se pridruži sada već čuvenom njemačkom duetu doskora najomiljenijih polovnih automobila na našem tržištu, na prvom mjestu VW golfu 2 i opel kadetu, popularnoj "suzi", onda je to, bar kako broj uvezenih automobila zadnjih godina pokazuje uz brojne servisere i širok asortiman rezervnih dijelova, svakako nekadašnji bestseler mnogih inostranih tržišta - FIAT punto.
Izvor: B92
Ipak, da se za trenutak vratimo u nešto dalju prošlost i napomenemo da je prvi punto predstavljen javnosti još 1993. godine kao nasljednik svima dobro poznatog i uspjelog modela - uno, a 1995. izabran je za automobil godine u Evropi. Glavni aduti ovog modela bili su veoma dobra upravljivost, odlična antikorozivna zaštita, pouzdani motori i dovoljno prostrana karoserija lagane konstrukcije i s nešto tvrđim ogibljenjem. Nedostaci su se ogledali u već tipičnim problemima s elektronikom, osjetljivijim trapovima i amortizerima, naročito zadnjim, a bilo je i kod nekih serija, u vrlo maloj mjeri, i zaglavljivanja mjenjača i nepravilnog rada spojnica.
A onda se krajem 1999. godine pojavio novi punto druge generacije, koji je dobio novi amblem u slavu stogodišnjice kompanije, sa novim savremenijim dizajnom karoserije, pri čemu su i šasija i enterijer izmijenjeni gotovo u potpunosti u odnosu na prethodni model. Predstavljeni su i agregati s manjom emisijom izduvnih gasova, od 1,2 litra sa 60 i 80 KS (16V), kao i izdržljivi dizel 1,9 sa 60 KS i vrlo dobri i pouzdani 1,9 JTD sa 80 KS. Najjači motor u ponudi bio je 1,8 16V sa 691 KS, koji je bar na našim putevima i najrjeđi.
Tokom 2003. godine predstavljena je restilizovana serija, koja je produžila životni vijek modela. Prednja maska i prednja svjetla, kao i zadnji dio, dobili su nov, restilizovan oblik, enterijer je dobio izvjesne stilske i koloritne korekcije, a ponuđeni su i 1,4 16V agregat od 95 KS, 1,9 JTD sa 85 i 100 KS i 1,3 common-rail turbo dizel multidžet sa 69 KS i obrtnim momentom od 180 Nm, koji je za nas u ovom slučaju i najzanimljiviji.
Mi ćemo se pozabaviti modelom iz 1999. godine, koji je i jedan od najtraženijih automobila kod nas.
Spoljni dizajn je urađen besprijekorno, što se i očekuje od jednog italijanskog automobila. Unutrašnjost takođe zaslužuje prelaznu ocjenu. I pored toga što su mnogi zamjerali da je tvrda plastika nešto slabijeg kvaliteta i obrade, pokazalo se da je na ovom modelu uprkos očigledno dugotrajnoj eksploataciji stanje prednjeg panela, instrument table i upravljača i više nego pristojno, robusno i bez vidljivih tragova oštećenja.
Ipak, tkanina na sjedištima djelimično je pohabana, ali svi mehanizmi pomjeranja i obaranja sjedišta, uz vozačevo koje se podešava i po visini, rade besprijekorno.
Ovaj model može biti opremljen i klima-uređajem, a u standardnu opremu se ubraja električno podizanje prednjih stakala, te dual drive servo uređaj. Putni kompjuter još precizno iskazuje parametre, pogotovo u režimu potrošnje goriva, brisači su u dobrom stanju mada su pomalo glasni, a u najsporijem režimu nekako previše "hitri" sa prekratkom pauzom, što može da bude i posljedica fabričkog podešavanja.
Prtljažnik je zapreme, kao što je poznato, 264 litre (model sa pet vrata 297 l), a kada se obore zadnja sjedišta čitavih 1.000 litara. Ispod tanke obloge poda prtljažnika nalazi se rezervni točak punog profila uz osnovni alat.
Preglednost u vozilu s mjesta vozača je vrlo dobra, sve dok se ne ukaže potreba za pogledom prema zadnjem vjetrobranu i zadnjim bočnim stranama, gdje nasloni za glavu i zatamnjena stakla malih dimenzija kod modela s troja vrata, zaklanjaju pogled ka vozilima, pješacima i preprekama.
Kao što smo spomenuli, punto može biti opremljen velikim brojem agregata, a svakako najbolji izbor bi bio multidžet turbo dizel common-rail agregat od 1,3 litra sa 16 ventila, koji daje snagu od 69 KS (51 kW) pri 4.000 obrtaja u minutu, dok je maksimalni obrtni moment motora 180 Nm pri 1.750 obr/min.
Inače, ovaj agregat je dobio i međunarodnu nagradu za internacionalni motor godine 2005. u svijetu u klasi do 1,4 litra, i to u izvedbi sa 75 KS (55 kW), a proizvodi se i još jači s turbinom promjenljive geometrije snage 90 KS (66 kW), koji se ugrađuje u grande punto.
Potrošnja ovog motora je izuzetno mala i prema fabričkim podacima u gradu iznosi svega 5,7 litara, na autoputu 3,9 dok je prosječna 4,5 litara na 100 km. Po našoj neformalnoj računici, na 100 km u različitim uslovima laganije i žustrije vožnje (grad, periferija, autoput) potrošnja je iznosila oko 4,6 litara evrodizela.
Punto s multidžet motorom na testu se ponašao veoma žustro i agilino ukoliko su ubrzanja i pritisak na pedalu gasa ravnomjerni. U suprotnom, ako nagazite jače, u prvoj brzini turbo punjač se iznenada "budi" na oko 2.500 obr/min. a u drugoj na oko 1.800 obr/min, kada reaguje dinamično, temperamentno ali i donekle bučno, što je inače primjetno i u svakodnevnoj odmjerenijoj vožnji, naravno u mnogo manjem obimu. Ubrzanja do 100 iznosi 69,4 sekunda, a maksimalna brzina je 164 km/h.
ABS sistem se uključivao za kratko vrijeme, samo kada smo planski isprobavali kočnice koje su, takođe, efikasne i bez bilo kakvih nepravilnosti u radu. Vožnja krivudavim putevima je sigurna i precizna, automobil tačno prati pokrete vaših ruku, pri čemu se u vozilu osjećate kao dio jedne cjeline, možda i zbog kompaktne kutijaste strukture vozila, kao i dimenzija (dužina/širina/visina - 3,84/1,66/1,48 m).
Udobnost je solidna sa nešto krućim ogibljenjem ali samo ukoliko se ne susretnete s ležećim policajcima i neravninama, kada do izražaja dolaze loši, istrošeni amortizeri, naročito zadnji, što je posljedica korištenja punta kao dostavnog vozila.
Problemi koji su tokom eksploatacije bili uglavnom prisutni kod punta druge i treće serije su se ogledali uglavnom u već standardnim "bubicama" s elektronikom (češće kod druge serije), kod nekih modela bilo je problema s ubrizgavanjem goriva u benzinskim motorima, a kod 1,3 multidžet dizela s povećanom potrošnjom ulja. Bilo je i prijava, mada rjeđih, u vezi s radom spojnice, a vrlo rijetko u sinhronima drugog i trećeg stepena, pa ako mjenjač vidno zapinje, bolje je odustati od kupovine takvog vozila.
Uz redovno održavanje u ovlaštenim servisima i kupovinom originalnih dijelova, navedene pojave mogu se na vrijeme izbjeći, ali generalno posmatrajući, većina primjeraka obje serije jednostavna je i laka za održavanje.
Do polovnog punta se može doći na više načina. Oni koji to mogu sebi da priušte, a nemaju rođake i zemljake u inostranstvu, uz dovoljno avanturističkog duha i šengen vizu, do koje, kao što znamo, nije lako doći, ali uz čistu računicu i mnogo manje rizika u vezi sa stanjem, porijeklom vozila i pređenom kilometražom, mogu mnogo da očekuju na tržištima Italije i Njemačke.
Imajući u vidu starosnu granicu za uvoz, noviji punto 1,3 multidžet može se pronaći i za manje od 3.500 evra.
Dosta se može uštedjeti ako se u inostranstvu automobil kupi kao teretni model odnosno van, a da bi se u BiH potom prepravio i atestirao kao putnički.
Provjera porijekla polovnog vozila se može izvršiti i kod ovlaštenog prodavca, gdje se iz baze podataka mogu dobiti relevantni podaci o svakom konkretnom vozilu. Na ovu mogućnost se treba svakako pozvati prilikom kupovine.
Na kraju, moglo bi se reći da je FIAT punto za našeg prosječnog kupca vjerovatno najoptimalniji izbor u odnosu na ostale modele u klasi. Odnos kvaliteta, performansi, izbora agregata, upotrebljivosti i dizajna kako karoserije tako i enterijera, bez sumnje su proporcionalni cijeni koja je realno niža u odnosu na konkurenciju, naročito ako se ima u vidu da prema nekim nezvaničnim procjenama prosječan domaći kupac raspolaže s 3.500-4.500 evra keš novca za kupovinu polovnog ili novog automobila, u ovom drugom slučaju naravno na kredit.
Za pristojan prevoz od tačke A do tačke B, uz umjerene troškove eksploatacije, dovoljno ovlaštenih servisa i pregršt rezervnih dijelova, FIAT punto je bez pretjerivanja pravi izbor za prosječnog domaćeg kupca.