Jednog jutra 1947. godine stanovnici mirnog gradića Maranela u sjevernoj Italiji bavili su se uobičajenim poslovima. Odjednom, iz daljine je počeo dopirati čudan zvuk. Kako se zvuk približavao tako su i sve starije generacije stanovnika počele shvatati da se nešto, ipak, događa.
Pa zar je rat opet počeo, pitali su se neki?! Prodoran zvuk dosegao je vrhunac kada je pokraj izbezumljenih lica projurio crveni automobil kojim je upravljao njihov komšija Enzo Ferrari.
Enigma je tako riješena, a legenda je počela. Bila je to prva test vožnja prvog Ferrarija, modela Tipo 125 S, koju je obavio sam Enzo. Nakon povratka u fabriku Enzo nije skidao smiješak s lica. Ostvario mu se životni san.
Kada je Enzova fabrika "Auto Avio Construzioni" obnovljena nakon bombardovanja savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu, u Maranelu je napokon moglo početi ostvarenje Ferarijeve vizije. Istovremeno, prestao je važiti ugovor s "Alfa Romeom", po kojem Enzo nije smio koristiti svoje prezime na automobilima.
U tu svrhu, kreiranja prvog Ferrarija, Enzo je doveo najboljeg stručnjaka koji će u djelo sprovesti opsesiju koja se Encu motala glavom još od tinejdžerskih dana - 12-cilindrični motor. U to vrijeme 12-cilindrični motor nije bio uobičajena stvar. Evolucija motora tada je došla do šestcilindraša s izuzetkom američnih V12 motora, koji su od početka težili što većoj zapremini.
Ipak, Enzo je imao viziju koja je, kako se danas pokazuje, bila i te kako osnovana. U Maranelo stiže genijalni Gioachino Colombo. Colombo je Enzu zapeo za oko dokazavši se svojom vještinom. Prije "Ferrarija" Colombo je bio zaposlen u "Alfi", koja ga je pozvala u tim nakon što je pobijedio na nacionalnom konkursu s projektom takozvanom superchargera.
U malenoj fabrici počeo je rad na "projektu V12". Colombo je dao sve od sebe, a Enzo je bio vidno uzbuđen. Zapremina motora iznosila je 1.497 ccm, čime je dobijena maksimalna snaga od točno 100 KS pri 7.000 obrataja u minuti. Za glavu i blok motora korištena je laka legura, a motor je bio smješten sprijeda uzdužno.
Razvodni mehanizam činili su jedna bregasta osovina u glavi s dva ventila po cilindru. Vazduh i gorivo miješala su tri dvostruka Weberova karburatora, a snaga se prenosila putem petostepenog mjenjača na zadnje točkove.
Nakon završenog posla Enzo se obratio poznatoj italijanskoj radionici za karoserije "Touring". "Touring" je napravio aluminijumsku karoseriju i tako je nastao automobil kojim je započela legenda.
Na sportsku promociju prvog Ferrarija nije se dugo čekalo. Nakon dva mjeseca dva su Ferrarija 125 S jurila ulicama oko grada Piacenze. Zašto 125? Brojka u imenu dolazi od zapremine jednog cilindra, što množenjem s 12 odaje stvarnu zapreminu motora.
Takav jedinstveni način obilježavanja svojih modela "Ferrari" koristi i danas. Sa 125 je krenula prava lavina "Ferarijevih" modela - uslijedili su 159, 125 F1, 166... a danas kada se divimo Modeni, Spideru, Maranellu i 456 s nestrpljenjem iščekujemo nešto posebno - Benvenuti F60!