Novosti

Francuski "lav" i poslije 10 godina u punoj snazi

N.N.

Pežo 306 je nastao u vrijeme kada je francuski proizvođač razvijao planove za vizuelnu obnovu svojih vozila, te im je od velike važnosti bilo da imaju dugovječan model koji će postojanim prilivom sredstava omogućiti investicije u novi imidž. Ova uloga je povjerena modelu 306 s kojim nije bilo kockanja, već su s njim igrali na sigurno.

Pežo 306 je nasljednik neupečatljivog modela 309, koji je bio smatran prilično solidno napravljenim automobilom. Na svom startu, marta 1993. godine, 306 je imao samo hatchback verzije sa 3 i 5 vrata, dok su sedan, karavan i kabriolet verzije uvedene kasnije.

U vožnji

Iako prilično konzervativan dizajn ostavlja utisak da se radi o porodičnoj limuzini (koeficijent otpora vazduha je 0,36), 306 je brzo postao priznat zbog svojih manevarskih sposobnosti. Zahvaljujući posebnoj pažnji koja je posvećena oslanjanju (pasivno upravljanje zadnjim točkovima, stabilizatori na obje osovine) i povoljnom rasporedu masa, 306 je dugo slovio za najupravljiviji automobil u svojoj klasi.

Uspjela serijska verzija poslužila je i kao dobra odskočna daska za sportsku GTi varijantu, koja je svjetlo dana ugledala 1996. godine i na prečac osvojila srca mnogih.

Mehanika

Mehanički gledano, ovaj je model zasnovan na istoj platformi kao i dvije godine stariji sitroen ZX. Koliko se ova platforma pokazala dobro, govori podatak da je i nasljednik modela ZX, sitroen ksara, takođe izgrađena na istoj.

Ni s motorima nije bilo eksperimentisanja, već su korišteni benzinski četvorocilindraši prekaljeni u `Pežoovim` modelima 205, 309 i 405. U početku to su bili derivati TU serije sa osam ventila sa zapreminama 1,1, 1,4 i 1,6 litara. Veoma brzo se odustalo od 1.1 motora, koji se pokazao suviše slabim, ali su agregati 1.4, a posebno 1.6, nudili odličan odnos performansi i potrošnje.

Gama motora proširena je većim i jačim agregatima (1.8, 1.9 i 2.0), koji su bili u ponudi za luksuzne i sportske opreme. Iako su neki od njih imali i 16 ventila, mala prednost u performansama koju su pokazali nije opravdala višu cijenu, pa je i njihov tržišni plasman ostao prilično skroman.

Redizajn

Model 306 doživio je svoje osvježavanje maja 1997. godine, kada su dizajneri, u pokušaju da stil ovog modela usklade s popularnim 206 modelom, izmijenili farove, masku hladnjaka i branike. Takođe su načinjene neophodne izmjene izgleda instrument table, a motori su podmlađeni četvoroventilskom tehnologijom.

Značajna novina u motorskom prostoru modela 306 pojavila se ipak tek 1998. godine, kada je klasičan dizelaš zamijenjen prvom generacijom HDi motora 2.0. Iako iste snage, ovaj turboprehranjivani motor donio je smanjenje potrošnje i zagađivanja, uz tiši rad i bolju isporku snage.

Pežo 306 sa dizel motorom

Za naše podneblje je, ipak, mnogo interesantnije šta je to `Pežo` nudio od dizel motora. Pod njegovim poklopcem motora ugrađivani su veoma cijenjeni atmosferski i turboprehranjivani XUD motori, koji su se odlikovali mehaničkom jednostavnošću i operativnom izdržljivošću. Blok cilindara je originalno imao zapreminu od 1,8 litra, ali je ona proširena na 1,9 litra, što je, kako se pokazalo, bio pravi potez.

Performanse turbo verzije, koje su mogle da se porede s benzincima slične zapremine učinile su je odličnim izborom za pogon. Konstruktori ovog modela uspjeli su da, pomjeranjem mjesta ugradnje težeg dizel motora bliže kabini, sačuvaju visoku upravljivost kojom se model odlikovao.

Uvidjevši zavidan potencijal ekomoničnog motora koji nudi zabavu u vožnji, Peugeot je na tržište izbacio i D-turbo hot hatch verziju, koja je suštinski bila XSi sa dizel motorom. Ovo je jedan od prvih velikoserijskih modela koji su otvorili put popularnosti dizela kakvu danas on uživa u Evropi.

Mišljenje automehaničara

Da bi smo se lično uvjerili u kvalitet pežoa 306, uzeli smo na test model SX iz 1996. godine s pređenih 226.000 kilometara. Automobil i poslije 10 godina u vožnji ne pokazuje znake zamora motora. Po unutrašnjosti automobila teško je zaključiti da se radi o kolima koja su zagazila u drugu deceniju. Ipak, da bismo stekli kompletnu sliku, zavirili smo ispod poklopca motora i provjerili kakvo je stanje s podvozjem.

Mehaničari koji imaju dugogodišnje iskustvo s ovim autom kažu da je ovo, nasuprot nekim novijim modelima iste kuće, `auto bez greške`. Karoserija je veoma otporna na pojavu korozije, jer je 75 odsto limova pocinčano, originalni dijelovi su dugotrajni (iako nisu jeftini), a motori vanredno izdržljivi uz korektno održavanje, koje podrazumijeva redovnu zamjenu ulja i filtera.

Kao slaba tačka oslanjanja izdvajaju se vertikalne uporne spone stabilizatora, a nije na odmet i češća provjera kugli točkova. Kod motora je simptomatično `produvavanje` zaptivača glave na oko 150.000 pređenih kilometara, kao i procurivanje ulja iz turbine na sličnoj kilometraži. Ovaj podatak je dobro znati zbog ustaljene prakse vraćanja kilometar sata, jer to može biti pokazatelj o neiskrenosti prodavca.

Ove navode majstora potvrđuje i naš testirani model, kod kojeg je, pored navedenih kvarova, zamijenjena grana izduvnog sistema. Njeno zavarivanje je dakako moguće, ali dugoročno gledano, svakako nije preporučljivo.

U nedostatke se može ubrojati kratak vijek kočionih diskova, koje je potrebno mijenjati gotovo prilikom svake druge izmjene kočionih pločica (na 70.000 do 80.000 km), kao i činjenica da ABS nije bio na spisku osnovne opreme, pa njegovo postojanje na vozilu treba provjeriti. Takođe, treba provjeriti i stanje vazdušnog jastuka, te računati na njegovu zamjenu ukoliko je vozilo starije od osam godina (preporuka proizvođača).

Mišljenje korisnika

Sa stanovišta korisnika, 306 krase još jednostavnost upotrebe i komforan servo upravljač, dobra ponuda prostora, ekonomičnost i visoka pouzdanost.

Ono što oni navode kao mane jesu isuviše meka sjedišta, zadnja klupa bez oslonca za ruku, prilično jeftina i osjetljiva plastika u kabini, te siromašna instrument tabla prije restilizacije 1997. godine.

Bezbjednost

Što se pasivne bezbjednosti tiče, treba reći da se pežo 306 na NCAP kreš testovima pokazao dobro u svim segmentima, osim zaštite pješaka. Fabrička zaštita od provale je prosječna, ali je krađa teža nego kod većine modela sličnog godišta.

Dobra strana:
  • Izdržljiv motor
  • Pocinčana limarija
  • I dalje atraktivan dizajn
Loša strana:
  • Osjetljivi stabilizatori
  • Problemi sa izduvnim sistemom
  • Kočnice

Redovno servisiranje

  • Filter ulja          9,20 KM
  • Filter goriva      18 KM
  • Filter vazduha   12 KM
  • Zupčasti kaiš    32 KM
  • Španer 81 KM  
  • *cijene iz ovlaštenog servisa

Najčitanije