"Hondin" model sivik na sceni je već tridesetak godina. Kroz brojne generacije ovog kompaktnog modela "Honda" je uspjela stvoriti renome pouzdanog i, prije svega, sportski nastrojenog gradskog vozila.
Jedan od sivika koji je prethodio današnjem futurističkom modelu svakako je utro dobar put nasljedniku.
Omiljeni predmet mnogobrojnih tjuning prerada već u osnovi nudi sportski karakter i odlične performanse. I po spoljnom izgledu može se naslutiti da je ovaj sivik za ambicioznije vozače. Detalji preuzeti s tajp R verzije poput prednjeg i zadnjeg spojlera, izraženih pragova i aluminijumskih točkova od 16 cola karakteristike su koje razlikuju verziju sport od običnih, "civilnih" varijanti.
Izvanredan mjenjač
Interijer je obično bio najslabija tačka svih japanskih proizvođača, pogotovo "Honde", ali sa ovim sivikom je i u tom pogledu bitno napredovao. Osim prostrane unutrašnjosti, odličnih sjedišta i zavidne ergonomije, u oči upada ukusno riješena prednja konzola. Crno-srebrna kombinacija boja i pomno izabrani materijali odaju utisak da je "Honda" posebnu pažnju posvetila ugodnom okruženju za vozača i putnike.
Instrumenti s bijelom podlogom, volan pravih dimenzija i sjedala s odličnom bočnim držanjem, jednostavno mame na sportsku vožnju. Poseban detalj koji zaslužuje našu pažnju je ručica mjenjača smještena visoko gore, na središnjoj konzoli. Iako ovo rješenje možda djeluje zbunjujuće na prvi pogled, recimo da je osjećaj u vožnji upravo suprotan prvom utisku. Blizina ručice mjenjača i volana omogućava da desna ruka veći dio vremena provodi na volanu, a sam smještaj ručice i njeno opsluživanje podsjećaju na one viđene u takmičarskim modelima u klasi WRC. Sve nabrojano daje jasno do znanja da vožnja sivikom predstavlja više od pukog prevoza od točke A do točke B. Ukoliko ste ljubitelj automobila, sivik vas sigurno neće razočarati.
Uživanje u vožnji
Motor u testnom siviku bio je 16-ventilac zapremine 1,6 litara. Uz pomoć V-TEC tehnologije druge generacije, bez obzira na samo jednu bregastu osovinu, razvija zdravih 110 konja. Ta snaga nije neki revolucionarni domet na kakve smo navikli u "Hondinim" modelima, ali sasvim je dovoljna za vrlo temperamentnu vožnju. Izvanredno usklađen s kratkim prenosnim odnosima u mjenjaču, omogućava vrhunsku elastičnost te rad bez problema i u nižim područjima okretaja.
Iznad 4.000 obrtaja zvuk postaje pravi japanski i teško je odolijevati napasti da ga stalo vrtite do crvenog područje obrtomera. Iako ono počinje za hondu relativno rano, pri "samo" 6.200 obrtaja, limitator će dopustiti još 600 obrtaja više. Iako za tim nema prave potrebe, dobro je znati koje su rezerve na raspolaganju vozaču. Ukoliko ćete iskoristiti sve što smo naveli, za ubrzanje s mjesta do brojke od 100 kilometara na čas trebaće vam manje od 10 sekundi. Maksimalna brzina iznosi, zahvaljujući kratkim prenosnim odnosima, pomalo skromnih 187 kilometara na čas, ali to je danak koji se plaća zbog dobrih ubrzanja i elastičnosti. Ali kad jednom siđete s autoputa na neki krivudavi put, sivik dolazi na svoj teren. Široko radno područje u kojem razvija snagu, spojeno s fantastičnim mjenjačem te lakoća kojom se pronalazi odgovarajući stepen prenosa omogućavaju jurcanja koja će teško pratiti i automobili većeg kapaciteta. Vješanje je, takođe, adekvatno, kao i kočnice, koje nude dobar osjećaj za pravilno doziranje. Dobro je znati da neće popustiti bez obzira na sve što vozač od njih traži.
Prava honda
Takva živahnost i performanse obično zahtijevaju svoj danak koji se odražava u potrošnji ali kod sivika to nije slučaj. U gradskoj gužvi kroz hondine injektore proći će nešto manje od devet litara benzina na pređenih sto kilometara, dok će se na otvorenom taj podatak iznositi samo šest litara.
Sve u svemu, možemo zaključiti da je "Honda" s ovim automobilom napravila i bitan pomak u pogledu udobnosti i kvaliteta unutrašnjosti, što je dalje evoluiralo u posljednjem modelu.
Treba napomenuti da prilikom kupovine polovnog sivika dobro provjerite u kakvom je stanju, jer pronalaženje dijelova i njegov popravak u BiH još zahtijeva dosta vremena i novca.