Kada se 2000. godine pojavio "Krajzlerov" PT kruzer važio je za dizajnerski objekat i klopku za poglede. Veoma brzo stvorile su se podugačke liste čekanja, a pogon u Meksiku je radio daleko preko svojih kapaciteta. Pri tom, rijetki su se zapitali šta je to u PT kruzeru što je privuklo kupce.
. Mehanički definitivno nije predstavljao ništa novo. Donji postroj je preuzeo od modela neon, a ni ponuda motora nije predstavljala ništa posebno. Ipak, nešto je bilo posebno. Njegov izgled se nije mogao porediti ni sa čim aktuelnim. Upakovan u nešto između retro i futurističkog stila, izgled PT kruzera je predstavljao sjajnu oblandu osrednje mehanike. Naravno, pod `osrednje` se podrazumijeva sasvim korektno, ali kao što rekosmo, ništa vrhunsko.
Kreator ovog snažnog dizajna s velikim krilima, velikom maskom hladnjaka, velikim branicima i velikim pragovima, Brakan Nesbit, je tad kazao da je želio da kruzer postane oličenje individualizma američke kulture. Ali, čak ni on sam nije u stanju da tačno objasni šta je to oblikovao - kompaktni auto, mini-van ili kombi, već samo dodaje: `Teško je kategorizovati ovaj auto.`
Sam auto, mada je ekscentričan, očigledno pogađa ukus masa. Dovoljno je drugačiji da bi bio prihvaćen kao inovacija i dovoljno retro da bi prošao kao tradicionalni, dobro poznati proizvod. I tehnički, ova ocjena pogađa u centar jer se ne radi o tehnološkom čudu, već o nosiocu opštih simpatija. Drugim riječima: ispod interesantno skrojenog limenog odijela kruzera krije se prosječnost ili, kako bi narod umio da kaže, `spolja gladac, a iznutra jadac`.
Unutrašnjost
Koliko god je kreativnosti uloženo u spoljni izgled vozila, toliko je nemaštovito izvedena unutrašnjost. Samo letimičan pogled govori koliko su evropski i dalekoistočni proizvođači automobila otišli ispred Amerikanaca.
Plastika korištena u automobilu je slabog kvaliteta i već poslije nekoliko godina počinje doslovno da se ljušti.
Ručica mjenjača, ma koliko imala ulogu da dočara retro izgled vozila, neskladno je uklopljena i iz poda štrči poput one u `fići`.
Preglednost automobila je posebna priča jer se ne zna da li je lošija situacija sprijeda ili pozadi.
Pored toga što vozač ne može da vidi prednji dio vozila, vidljivost mu dodatno smanjuje visoka pozicija za volanom.
Još kritičnija situacija je sa zadnjim dijelom. Ne samo da je mala zadnja šajba već je i izdignuta, tako da od nje i nema neke velike koristi, a uz sve to i dodatno je zaklonjena naslonjačima za glavu.
U unutrašnjosti je za pohvalu instrument tabla sa tri kružna instrumenta postavljena na bijelu pozadinu. U centralnom dijelu prednjeg panela nalaze se okrugle komande za ventilaciju, novi analogni sat izveden u retro maniru i tasteri za prozore.
Svi prekidači djeluju jeftino i ne odaju utisak da se radi o polovnom vozilu za koji treba izdvojiti 20.000 KM.
Takođe, za razliku od evropskih ili japanskih proizvođača, u ovom američkom vozilu gotovo da nema malih korisnih pregrada za odlaganje sitnica. Zbog toga se morate zadovoljiti samo kasetom koja se nalazi ispred sjedišta suvozača.
Udobnost
Sjedišta su udobna, ali tijelo lako klizi s njih, a ono što najviše smeta jeste kombijevski visoka pozicija na koju se zaista nije lako navići. Da biste dohvatili ručicu mjenjača morate se malo nagnuti nadesno, baš kao što pomjeranje zahtijeva i rukovanje komandama za prozore, koja su se, umjesto na vratima (gdje im je najprikladnije mjesto) našla na vrhu centralne konzole.
Ni pored velikih gabarita automobila nije posvećeno puno pažnje komforu putnika na zadnjoj klupi. Osobi visokoj preko 180 santimetara teško je da se udobno smjesti na zadnje sjedište.
Osnovna zapremina prtljažnika PT kruzera nije impresivna - samo 249 litara, što je prosječan rezultat za klasu manjih automobila. Situaciju s ponudom prtljažnog prostora donekle popravlja mogućnost obaranja zadnjih sjedišta.
Motor
Njegov dvolitarski motor sa četiri cilindara i 141 KS (104 kW) potiče iz krajzler neona i u kombinaciji sa četvorostepenim automatskim mjenjačem ne djeluje posebno ubjedljivo. Motor je bučan i ne naročito agilan, a ni potrošnja od 10 litara benzina na 100 km ga neće proslaviti. Maksimalna brzina od 190 km/h je u redu, ali za motor ovog kalibra ipak nedovoljna. Doduše, sa serijskim petostepenim manuelnim mjenjačem, auto dozvoljava nešto temperamentniju vožnju i dostiže maksimalnih 190 km/h.
Već pomenuta buka, koja je nešto jača nego u modernim dizelašimaj može stvoriti nervozu tokom duže vožnje.
Takođe, zbog visine automobil ne odiše sigurnošću. Na poligonu pri pravljenju krugova u jednom trenutku smo imali osjećaj da će se vozilo prevrnuti. Sličan osjećaj je bio i u vožnji kroz krivine.
Razočarala je i startnost vozila, jer smo očekivali mnogo više od vozila koje ima 2.000 kubika i 140 KS.
Već nekoliko puta spominjani mjenjač se može pohvaliti kratkim hodom i preciznošću, tako da je prava šteta što je loše pozicioniran u autu. Za one koji su navikli da im ruka često stoji na ručici mjenjača u ovom automobilu će biti lišeni tog zadovoljstva.
Na kraju krajeva, manje je čisto zadovoljstvo u vožnji ono što treba da privuče kupce PT kruzera, a više kombinacija originalnog dizajna, solidne tehnike i velike upotrebljivosti.
Vozač ostaje uskraćen za veću površinu sjedišta i nešto preglednije instrumente. A opet, ideja da se spoljašnjim lakom oboji i armaturna tabla, uvodi boju u jednoličnost vozačkog ambijenta, a za pohvalu je i serijska oprema, koja ne ostavlja nikakvu prazninu.
PT kruze se nudio u tri varijante opreme: klasik, turing i limited, a u zavisnosti od očuvanosti vozila cijena iz 2002. godine se kreće od 18.000 KM do 22.000 KM. Početna cijena kruzera koji je prije pet godina koštao nešto više od 40.000 KM sigurno ima uticaja da ovaj auto drži cijenu.
PT kruzer nećete često sresti na našim drumovima. Razlog tome ne leži samo u autu koji nije pravljen za ukus evropskog kupca i visokoj cijeni, već i mentalitetu naših ljudi koji ne vole puno da eksperimentišu s nepoznatim. Mali broj vozila automatski znači i dosta skuplje dijelove i servis za održavanje.
Ipak, da u svijetu ne razmišljaju kao mi govori činjenica da je `harizmatični` PT do sada prodat u oko milion primjeraka. Tome je posebno doprinijelo `retuširano` izdanje s novim dizel motorom namijenjeno, prije svega, evropskom tržištu na kome je nemoguće obezbijediti veći uspjeh bez primjene ove vrste agregata. I Amerikanci moraju da se prilagođavaju, pogotovo što im na domaćem tržištu u posljednje vrijeme ne cvjetaju ruže.
Na kraju možemo da zaključimo da je PT kruzer auto za one koji žele da budu drugačiji i primijećeni. Ako zanemarite sve nedostatke, ostaje činjenica da ovim vozilom ne možete da prođete kroz grad, a da ne budete primijećeni.
Konkurencija
Za PT kruzer se mora priznati da ima možda i najoriginalniji dizajn. Međutim, zbog toga ga je i teško svrstati u neku od kategorija. Po nekim karakteristikama mogao bi biti u konkurenciji s klasičnim heč begovima, dok sa druge strane nisu mu daleki ni mini-vanovi.
Ukoliko bi cijena bila kriterijum za određivanje konkurenata, PT bi se našao u nezavidnoj poziciji. Za oko 20.000 KM, koliko košta vozilo koje smo testirali, mogu se kupiti daleko naprednije limuzine francuskih, njemačkih, japanskih i pogotovo južnokorejskih proizvođača.
SPECIFIKACIJA
Broj cilindara 4
Broj ventila 16
Zapremina 1.995
Mjenjač petostepeni
Rezervoar 57 litara
Ubrzanje do 100 km/h 15,19 sekundi
Maksimalna brzina oko 190 km/h
Air Bag 4
Kočnice ABS
Točkovi 16 inča
Krajzler PT kruzer 2.0
Kada se 2000. godine pojavio `Krajzlerov` PT kruzer važio je za dizajnerski objekat i klopku za poglede. Veoma brzo stvorile su se podugačke liste čekanja, a pogon u Meksiku je radio daleko preko svojih kapaciteta. Pri tom, rijetki su se zapitali šta je to u PT kruzeru što je privuklo kupce. Mehanički definitivno nije predstavljao ništa novo. Donji postroj je preuzeo od modela neon, a ni ponuda motora nije predstavljala ništa posebno. Ipak, nešto je bilo posebno. Njegov izgled se nije mogao porediti ni sa čim aktuelnim. Upakovan u nešto između retro i futurističkog stila, izgled PT kruzera je predstavljao sjajnu oblandu osrednje mehanike. Naravno, pod `osrednje` se podrazumijeva sasvim korektno, ali kao što rekosmo, ništa vrhunsko.
Kreator ovog snažnog dizajna s velikim krilima, velikom maskom hladnjaka, velikim branicima i velikim pragovima, Brakan Nesbit, je tad kazao da je želio da kruzer postane oličenje individualizma američke kulture. Ali, čak ni on sam nije u stanju da tačno objasni šta je to oblikovao - kompaktni auto, mini-van ili kombi, već samo dodaje: `Teško je kategorizovati ovaj auto.`
Sam auto, mada je ekscentričan, očigledno pogađa ukus masa. Dovoljno je drugačiji da bi bio prihvaćen kao inovacija i dovoljno retro da bi prošao kao tradicionalni, dobro poznati proizvod. I tehnički, ova ocjena pogađa u centar jer se ne radi o tehnološkom čudu, već o nosiocu opštih simpatija. Drugim riječima: ispod interesantno skrojenog limenog odijela kruzera krije se prosječnost ili, kako bi narod umio da kaže, `spolja gladac, a iznutra jadac`.
Unutrašnjost
Koliko god je kreativnosti uloženo u spoljni izgled vozila, toliko je nemaštovito izvedena unutrašnjost. Samo letimičan pogled govori koliko su evropski i dalekoistočni proizvođači automobila otišli ispred Amerikanaca.
Plastika korištena u automobilu je slabog kvaliteta i već poslije nekoliko godina počinje doslovno da se ljušti.
Ručica mjenjača, ma koliko imala ulogu da dočara retro izgled vozila, neskladno je uklopljena i iz poda štrči poput one u `fići`.
Preglednost automobila je posebna priča jer se ne zna da li je lošija situacija sprijeda ili pozadi.
Pored toga što vozač ne može da vidi prednji dio vozila, vidljivost mu dodatno smanjuje visoka pozicija za volanom.
Još kritičnija situacija je sa zadnjim dijelom. Ne samo da je mala zadnja šajba već je i izdignuta, tako da od nje i nema neke velike koristi, a uz sve to i dodatno je zaklonjena naslonjačima za glavu.
U unutrašnjosti je za pohvalu instrument tabla sa tri kružna instrumenta postavljena na bijelu pozadinu. U centralnom dijelu prednjeg panela nalaze se okrugle komande za ventilaciju, novi analogni sat izveden u retro maniru i tasteri za prozore.
Svi prekidači djeluju jeftino i ne odaju utisak da se radi o polovnom vozilu za koji treba izdvojiti 20.000 KM.
Takođe, za razliku od evropskih ili japanskih proizvođača, u ovom američkom vozilu gotovo da nema malih korisnih pregrada za odlaganje sitnica. Zbog toga se morate zadovoljiti samo kasetom koja se nalazi ispred sjedišta suvozača.
Udobnost
Sjedišta su udobna, ali tijelo lako klizi s njih, a ono što najviše smeta jeste kombijevski visoka pozicija na koju se zaista nije lako navići. Da biste dohvatili ručicu mjenjača morate se malo nagnuti nadesno, baš kao što pomjeranje zahtijeva i rukovanje komandama za prozore, koja su se, umjesto na vratima (gdje im je najprikladnije mjesto) našla na vrhu centralne konzole.
Ni pored velikih gabarita automobila nije posvećeno puno pažnje komforu putnika na zadnjoj klupi. Osobi visokoj preko 180 santimetara teško je da se udobno smjesti na zadnje sjedište.
Osnovna zapremina prtljažnika PT kruzera nije impresivna - samo 249 litara, što je prosječan rezultat za klasu manjih automobila. Situaciju s ponudom prtljažnog prostora donekle popravlja mogućnost obaranja zadnjih sjedišta.
Motor
Njegov dvolitarski motor sa četiri cilindara i 141 KS (104 kW) potiče iz krajzler neona i u kombinaciji sa četvorostepenim automatskim mjenjačem ne djeluje posebno ubjedljivo. Motor je bučan i ne naročito agilan, a ni potrošnja od 10 litara benzina na 100 km ga neće proslaviti. Maksimalna brzina od 190 km/h je u redu, ali za motor ovog kalibra ipak nedovoljna. Doduše, sa serijskim petostepenim manuelnim mjenjačem, auto dozvoljava nešto temperamentniju vožnju i dostiže maksimalnih 190 km/h.
Već pomenuta buka, koja je nešto jača nego u modernim dizelašimaj može stvoriti nervozu tokom duže vožnje.
Takođe, zbog visine automobil ne odiše sigurnošću. Na poligonu pri pravljenju krugova u jednom trenutku smo imali osjećaj da će se vozilo prevrnuti. Sličan osjećaj je bio i u vožnji kroz krivine.
Razočarala je i startnost vozila, jer smo očekivali mnogo više od vozila koje ima 2.000 kubika i 140 KS.
Već nekoliko puta spominjani mjenjač se može pohvaliti kratkim hodom i preciznošću, tako da je prava šteta što je loše pozicioniran u autu. Za one koji su navikli da im ruka često stoji na ručici mjenjača u ovom automobilu će biti lišeni tog zadovoljstva.
Na kraju krajeva, manje je čisto zadovoljstvo u vožnji ono što treba da privuče kupce PT kruzera, a više kombinacija originalnog dizajna, solidne tehnike i velike upotrebljivosti.
Vozač ostaje uskraćen za veću površinu sjedišta i nešto preglednije instrumente. A opet, ideja da se spoljašnjim lakom oboji i armaturna tabla, uvodi boju u jednoličnost vozačkog ambijenta, a za pohvalu je i serijska oprema, koja ne ostavlja nikakvu prazninu.
PT kruze se nudio u tri varijante opreme: klasik, turing i limited, a u zavisnosti od očuvanosti vozila cijena iz 2002. godine se kreće od 18.000 KM do 22.000 KM. Početna cijena kruzera koji je prije pet godina koštao nešto više od 40.000 KM sigurno ima uticaja da ovaj auto drži cijenu.
PT kruzer nećete često sresti na našim drumovima. Razlog tome ne leži samo u autu koji nije pravljen za ukus evropskog kupca i visokoj cijeni, već i mentalitetu naših ljudi koji ne vole puno da eksperimentišu s nepoznatim. Mali broj vozila automatski znači i dosta skuplje dijelove i servis za održavanje.
Ipak, da u svijetu ne razmišljaju kao mi govori činjenica da je `harizmatični` PT do sada prodat u oko milion primjeraka. Tome je posebno doprinijelo `retuširano` izdanje s novim dizel motorom namijenjeno, prije svega, evropskom tržištu na kome je nemoguće obezbijediti veći uspjeh bez primjene ove vrste agregata. I Amerikanci moraju da se prilagođavaju, pogotovo što im na domaćem tržištu u posljednje vrijeme ne cvjetaju ruže.
Na kraju možemo da zaključimo da je PT kruzer auto za one koji žele da budu drugačiji i primijećeni. Ako zanemarite sve nedostatke, ostaje činjenica da ovim vozilom ne možete da prođete kroz grad, a da ne budete primijećeni.
Konkurencija
Za PT kruzer se mora priznati da ima možda i najoriginalniji dizajn. Međutim, zbog toga ga je i teško svrstati u neku od kategorija. Po nekim karakteristikama mogao bi biti u konkurenciji s klasičnim heč begovima, dok sa druge strane nisu mu daleki ni mini-vanovi.
Ukoliko bi cijena bila kriterijum za određivanje konkurenata, PT bi se našao u nezavidnoj poziciji. Za oko 20.000 KM, koliko košta vozilo koje smo testirali, mogu se kupiti daleko naprednije limuzine francuskih, njemačkih, japanskih i pogotovo južnokorejskih proizvođača.
SPECIFIKACIJA
Broj cilindara 4
Broj ventila 16
Zapremina 1.995
Mjenjač petostepeni
Rezervoar 57 litara
Ubrzanje do 100 km/h 15,19 sekundi
Maksimalna brzina oko 190 km/h
Air Bag 4
Kočnice ABS
Točkovi 16 inča