Dolazak lijepog vremena podsjeća nas da bismo trebali na svoj automobil vratiti ljetne pneumatike. Nažalost, taj poduhvat iziskuje za ovdašnje prilike popriličan trošak.
Vođeni čisto ekonomskom računicom ne mali broj vozača se odlučuje da umjesto novih guma uzme reparirane, ili kako se to kod nas u narodu kaže protektovane pneumatike.
Mnogi kupci izraubovanih guma pravdaju svoj izbor nedostatkom novca, međutim, cijene istih nisu ni tako male. Recimo, polovni pneumatici dimenzija 195/65 R15 koštaju oko 50 KM, i uglavnom se radi o provjerenim markama kao što su kontinental, gud jir, mišlen, pireli, danlop. Zasenjeni poznatim brendovima kupci se noseći logikom da je takva i polovna protektovana guma bolja nego nova nekog manje poznatog proizvođača, upuštaju u nerazumnu kupovinu.
Kupovinom takve gume ne dobijate nikakvu garanciju, a jedina stvar koja vam je zagarantovana jeste da niste bezbjedni. Danas, kada postoji nekoliko vidova kreditiranja, cijena od oko 100 KM za pneumatike solidnog kvaliteta zaista nije toliko nedostižna. U pitanju su pneumatici proizvođača kao što su "Fulda", "Kumho", "Semperit" ili "Sava". Još manje novca je potrebno za gume marke tigar, na koje se dobija garancija od tri godine. Podsjećanja radi, "Tigar" ima potpisan ugovor sa "Mišlenom" koji će prema nedavnim najavama najvjerovatnije uskoro biti i većinski vlasnik fabrike u Pirotu.
Još početkom prošle godine, gume su uvožene po principu "prazno za puno". Odnosno, kupovali smo ono što su drugi bacili na otpad. Više je nego jasno da gume koje su na taj način ušle u zemlju nisu prošle nikakav vid kontrole, jer su navodno uvožene radi protektiranja.
Ovakve, takozvane "kvalitetne" gume idu na otpad u Evropskoj uniji iz najmanje tri razloga. Prvi je sljedeći: ove gume dolaze iz različitih servisa, gdje ih je neko zamijenio zbog defekta. Drugi izvor ovih guma jeste u slučaju kada se one skidaju sa slupanih automobila. Konačno, ovakve gume skidaju se sa vozila koja su suviše stara da bi se našla u saobraćaju. Kod nas vlada mišljenje da su te gume skoro isto toliko dobre kao i nove i da su vozači u razvijenoj Evropi toliko bogati da mijenjaju ispravne gume bez potrebe.
Najveća zabluda
Najveća zabluda od svih jeste oslanjanje samo na vizuelni pregled, a čak ni za tako nešto većina nas nema dovoljno znanja. Bitan dio gume – karkas, od koje zavisi u kakvom je stanju, nedostupan je oku. Moderni pneumatici napravljeni za velike brzine nisu tako otporni na defekte i loše puteve kako se obično misli. Većina vozača zna da je guma koja može da izdrži velike brzine prilično nježna kada je u pitanju vožnja preko ivičnjaka i naših poslovično loših puteva.
Promjene koje dolaze na pneumatiku često nisu vidljive, pa kupac stoga pomisli kako je sa gumom sve u najboljem redu. Neki kasno shvate koliko su pogriješili u procjeni, odnosno tek onda kada dožive ono najgore. Pored toga, saobraćajna policija sprovodi kontrolu pneumatika samo vizuelno, odnosno mjeri samo dubinu šare. Ovo, međutim, ni izbliza nije dovoljno, jer na stanje utiče i to kada je pneumatik proizveden – naime, sunce i so poslije nekoliko godina značajno umanje performanse. Malo je poznato da su neke polovne gume oštećene ručnim pranjem uz korištenje vode pod pritiskom. Oštećenje nastaje kada se vrh mlaznice suviše približi boku pneumatika. Oštećenje se manifestuje kao krunjenje gume.
Pored svega navedenog, naš zakon je prilično manjkav. Na primjer, u njemu se navodi da dubina šare pneumatika po obimu i širini protektora ne smije iznositi manje od jednog milimetra za putničke automobile i kombinovana vozila. Svako ko se iole bavio testiranjem pneumatika tvrdi da je dubina šare od samo milimetar u potpunosti nedovoljna za bezbjedno kretanje po mokrom kolovozu, čak i pri malim brzinama. Najgore u svemu ovome jeste to što zakonodavac uopšte nije uzeo u obzir da ti pneumatici mogu biti tvrdi, stari, fizički i hemijski izmijenjeni.
Šta je još korisno znati
Eksperimenti sa širim, većim gumama, različitih proizvođača, uopšte nisu preporučljivi. Naime, prilikom konstruisanja ogibljenja, pomoću brojnih testova se traži najpovoljniji odnos između stabilnosti, udobnosti i potrošnje, a nije rijetkost da se posebno angažuje neki proizvođač pneumatika kako bi se projektovao u potpunosti nov pneumatik, te unaprijedile vozne osobine datog modela. Frizirani automobili sa širim gumama možda se bolje ponašaju na suvom kolovozu, ali zato je bezbjednost značajno ugrožena na klizavom drumu, odnosno znatno su lošije performanse na mokrom od fabrički preporučene dimenzije.
Takođe, ugradnja pneumatika s nižim bokom ima negativne posljedice po stabilnost. Naime, na ravnom putu u krivinama se mogu postići veće brzine, ali zato na neravnom asfaltu tvrđa guma više odskače, a što je točak duže u vazduhu slabije je kočenje, ubrzavanje, upravljivost i sveukupno stabilnost.
Kupcu se rijetko kada daje dovoljno informacija o pojedinim tipovima pneumatika, pa čak i "prevelika" sloboda pri izboru, može biti opasna, i mnogi ne znaju da je izbor gume ozbiljan posao, i da prodavce, kao i vozače, treba dodatno edukovati.
Guma je jeftina u odnosu na ljudski život, i bez obzira na snagu vozila, treba uvijek kupovati kvalitetne i nove pneumatike. Pneumatik koji ima dubinu šare od recimo četri milimetra, prolazi tehnički pregled bez ikakvih problema, ali takva guma ne može ni po čemu da se uporedi sa gumom koja ima dublju šaru – pogotovo ne na mokrom kolovozu. Naime, kod prosječne gume sa dubinom šare od tri do četri milimetra, akvaplaning (plivanje gume na sloju vode) je veoma izražen. Inače, polovna guma ne bi trebalo da bude ni u rezervi (domaći specijalitet), a mnogi nažalost nemaju nikakvu.
U Njemačkoj je analiziran veliki broj rezevnih guma starih preko pet godina koje nikada nisu upotrijebljene. Iznenađujući je bio zaključak. Iako nisu prešle ni kilometar imale su samo zbog starosti značajno umanjena svojstva. Dakle, preporuka je bar jednom u pet-šest godina zamijeniti i rezervnu gumu. Ovo se posebno odnosi na automobile kojima se rezervni točak nalazi u podvozju automobila i direktno je izložen uticaju soli i prljavštine s puta.
Prilikom redovnog servisa potrebno je pregledati pneumatike. Takođe, u našim krajevima poželjno je zimi koristiti zimske gume, a dolaskom proljeća ponovo montirati pneumatike za sva godišnja doba. Kako će se zakoni u BiH sve više usklađivati sa zakonima EU, samo je pitanje dana kada će biti obavezna upotreba zimskih guma.
Inače, kada kupujete novu gumu, vodite računa kada je proizvedena, jer rijedak je slučaj da su tako dobro uskladištene da ne mijenjaju svoje karakteristike ni poslije tri godine. Dakle, znajte da pravi vozači i kavaljeri nikada ne štede na – gumama i ženama, a zašto, pitajte njih!